Umro je Siniša Mihajlović

Bivši srpski nogometaš i trener Siniša Mihajlović preminuo je u bolnici u Rimu u 53. godini života, javljaju talijanski mediji.

Bivši izbornik Srbije je sredinom 2019. godine doznao da boluje od leukemije. Javnost je o bolesti upoznao na konferenciji za novinare.

“Kada sam dobio vijest, to je bio pravi udarac. Sjedio sam i plakao danima, život prolazi pred očima. Ovo nisu suze straha. Poštujem bolest, ja ću se suočiti s tim, isprsit ću se gledajući je u oči, onako kako sam to uvijek činio”, kazao je tada Mihajlović.

Zbog bolesti je pohodio i Međugorje, uspio se oporaviti i vratiti na klupu. Mihajlović je vodio Bolognu do rujna ove godine, a nakon toga se nije pojavljivao u javnosti. Posljednji put je to bilo 1. prosinca u Rimu na predstavljanju autobiografije češkog trenera Zdeneka Zemana “Ljepota nema cijenu”.

Mihajlović je iznenadio Zemana s kojim je bio dobar prijatelj. Vidno bolestan, pojavio se nasmijan i poljubio Zemana.

“On je osvojio više od drugih koji su osvajali trofeje. Cijenio je mlađe igrače, zabavljao navijače i uvijek govorio što misli. On je jedan od onih koji je donio nešto novo”, rekao je prije dva tjedna Mihajlović novinarima. Nakon toga se nije pojavljivao u javnosti, a  fotografija sa Zemanom bila je njegova posljednja javno dostupna.

Ovaj tjedan primljen je u bolnicu u Rimu gdje je, tri godine po otkriću bolesti, preminuo. Njegova obitelj javnosti se obratila priopćenjem:

‘‘Supruga Arianna, s djecom Viktorijom, Virginijom, Miroslavom, Dušanom i Nikolasom, unukom Violante, majkom Viktorijom i bratom Draženom, u svojoj boli priopćavaju nepravednu i preranu smrt supruga, oca, sina i uzornog brata Siniše Mihajlović. Jedinstven čovjek, izuzetan stručnjak, svima uslužan i dobar. Hrabro se borio sa strašnom bolešću.

Zahvaljujemo liječnicima i medicinskim sestrama koji su ga pratili u ovim godinama, s ljubavlju i poštovanjem, posebno dr. Francesca Bonifazi, dr. Antonio Curti, prof. Alessandro Rambaldi i dr. Luca Marchetti. Siniša će uvijek ostati živjeti s nama sa svom ljubavlju koju nam je dao”, stoji u objavi Mihajlovićeve obitelji.

Mihajlović je nogometnu karijeru započeo je u NK Borovu – u rodnom Vukovaru – gdje je od kuda 1988. godine odlazi u novosadsku FK Vojvodinu s kojom osvaja naslov prvaka, drugi u povijesti toga kluba.

Ubrzo nakon toga prešao je u beogradsku Crvenu zvezdu s kojom je kao igrač postao prvak Europe 1990. godine te osvajač Interkontinentalnog kupa.

Godinu potom, 1992., prelazi u talijansku Romu, a igrao je još i za Sampdoriju. No, ubrzo nakon toga ipak se vratio u Rim i to na poziv legendarnog trenera Sven-Görana Erikssona kad potpisuje za Lazio.

Nacionalni prvak bio je jednom s Vojvodinom i dvaput s Crvenom zvezdom, po jednom s Laziom i Interom, s kojima je osvojio po dva talijanska Kupa. S Laziom je osvojio i Kup pobjednika kupova te europski Superkup 1999. godine.

 

Bio je poznat po snažnom udarcu lijevom nogom, a postao je najbolji izvođač slobodnih udaraca talijanske nogometne lige svih vremena. Na kraju karijere prepao je u milanski Inter gdje je i završio igračku karijeru.

Prvi klub koji je vodio kao trener bio je milanski Inter gdje je 2006. godine radio kao pomoćni trener, a radio je još za klubov ekao što su Bologna, Catania, Fiorentina, Sampdoria, AC Milan, Torino i Sporting iz Lisabona.

Za reprezentaciju Jugoslavije (jedno vrijeme su se zvali Srbija i Crna Gora) odigrao je ukupno 63 utakmice uz učinak od 10 golova.

Osim na sportskim terenima veliku pažnju izazivao je i izvansportskim aktivnostima. Hvalio se prijateljstvom s ratnim zločincem Arkanom, lagao o Vukovaru i Borovu, slavio “krvnika iz Srebrenice” Ratka Mladića.

“Arkana sam dobro poznavao, družili smo se, bio je moj sportski prijatelj. Ne ulazim u to što je bilo u ratu, prije i poslije. On mi je pomogao, pošto je moja majka Viktorija Hrvatica. Spasio je i jednog mog ujaka. Kad je ubijen, dao sam mu veliki pomen. O njemu mogu reći sve najbolje“, govorio je  o Željku Ražnjatoviću.

Za  ‘Koljača iz Srebrenice’, rekao da je domoljub koji se bori za svoj narod.

Sukobio se s Patrickom Vierom kojega je vrijeđao na rasnoj osnovi, a bijes talijanske javnosti izazvala je njegova izjava da  ne zna tko je Anne Frank. “Ne čitam novine, ne znam tko je Ana Frank, ne mogu pričati o tome.”

M.M. /Foto: afp