Jučer na Facebook stranici objavio kratku crticu o Miroslavu Škori i Anti Gotovini. Bila je to reakcija ne učestalo ponavljanje videa o protokolarnom rukovanju Kolinde Grabar Kitarović s haškom tužiteljicom Carlom del Ponte, u vrijeme dok je bila ministrica vanjskih poslova u Sanaderovoj vladi.
Video je snimljen u Luxembourgu 2005. godine, a riječ je o sastanku Ive Sanadera i Mladena Bajića s Carlom del Ponte, a na sastanak je došla i ministrica Kolinda Grabar-Kitarović.
Ta snimka, emitirana iz Škorinog stožera, trebala bi sugerirati da je Grabar Kitarović, tada ministrica vanjskih poslova i europskih integracija, bila aktivno uključena u lov na Antu Gotovinu, dok je Škoro pjevao sude mi i razišao se s HDZ-om i Sanaderom.
Budući da su činjenice drugačije, da se Škoro tada nije razišao s HDZ-om i Sanaderom, u kratkoj objavi napisao sam istinu.
“Gotovina uhićen je 7. prosinca 2005. godine, a Škoro, nedugo zatim, 2007. godine, u Saboru na listi Sanaderova i Šeksova HDZ-a”.
Škoro je, dakle, 2007. na HDZ-ovoj listi ušao u Sabor, u kampanji te stranke pjevao je na predizbornim skupovima, podržavao Šeksa i Sanadera. Ne stoji, dakle, priča da se zbog Gotovine razišao sa Sanaderom. Dapače podržavao ga je dok je dr. Ivo lovio Gotovinu.
Važno je spomenuti, iako je to druga tema, za uhićenje generala Ante Gotovine je bio zadužen Task force na čijem čelu su, po odluci Ive Sanadera, bili Tomislav Karamarko i Mladen Bajić. I oni nazdravljaju šampanjcem kad je Gotovina uhićen, što sve televizije imaju snimljeno i arhivirano.
Nastavno na istu temu objavio sam, također na Facebook profilu, a ne na stanici Maxportala, rečenicu: “Škoro je 2008. bio u koaliciji s Pupovcem”.
Riječ je o formiranje koalicijske Vlade koju su činili HDZ, HSS, HSLS i Pupovčev SDSS. Vlade je u Saboru potvrđena 12. siječnja 2008, u predsjednik je bio Ivo Sanader, a Slobodan Uzelac iz Pupovčeva SDSS-a, potpredsjednika za regionalni razvoj, obnovu i povratak.
Ta tema mi je zanimljiva jer je Škoro, kao zastupnik HDZ-a, 2008. glasovao za koaliciju s Pupovcem, a danas razmišlja o zabrani SDSS-a.
“Znam da je predsjednik u poziciji da pokrene zabranu određenih političkih stranaka i ne govorim ovo da bih skupljao jeftine političke bodove. Međutim, bez obzira na sve, ja sam čovjek koji bi apsolutno pokrenuo zabranu određenih političkih stranaka ako se stvore preduvjeti za to”, kazao je gostujući u Bujici.
“To je kao kod odgoja djece, nekad djetetu moraš zabraniti da gleda televizor neko vrijeme, zašto ne?”, rekao je Škoro.
Desetak dana kasnije, gostujući kod Stankovića u emisiji Nedjeljom u dva, na pitanje jesu li se stekli uvjeti da se zabrani SDSS, Škoro je odgovorio: “Trenutno? Ne, ne bih, ali sam rekao da predsjednik može te i dalje smatram da može i da treba, ako se steknu uvjeti”, odgovorio je na pitanje o zabrani SDSS-a.
Da se Škoro ne kandidira za predsjednika, da je ostao samo glazbenik i poslovni čovjek, Maxportal bi se bavio njime u sladu s njegovim društvenim značajem i utjecajem. Najavio neki koncert, eventualno pisao o Škori kao vinaru i slično.
No, budući da je kandidat za predsjednika države javnost želi i ima pravo znati sve o njemu. Od obitelji, karijere, političkih stavova, svjetonazora, poslovne i svake druge karijere…
Sjetimo se što su američki mediji radili Obami kad je postao ozbiljan kandidat za predsjednika SAD-a, tražili su mu rodbinu do sedmog koljena u Africi gdje je rođen njegov djed. Ili Merkelici kad je postala njemačka kancelarka. Našli su joj slike s nudističke plaže iz tinejdžerskih dana.
Ista pravila vrijede i za sve predsjedničke kandidate u Hrvatskoj – od Kolinde Grabar Kitarović do Dejana Kovača, od Zorana Milanovića do Nedjeljka Babića. I za Škoru naravno.
U tom kontekstu sam i objavio informacije da je Škoro pjevao Sanaderu dok su Sanader, Bajić i Karamarko lovili Gotovinu te podsjećanje da je Škoro 2008. podržao koaliciju sa SDSS-om, a danas razmišlja o zabrani te stranke.
Na tu kratku objavu ekspresno je reagirao Tomislav Marčinko prijedlogom da se, nakon 22. prosinca i Škorine pobjede na izborim, zabrani Maxportal.
Nije mi poznato kakva je Marčinkova službena funkcija u stožeru Miroslava Škore, ali Marčinko povremeno objavljuje zajedničke fotografije i prezentira se kao Škorin bliski suradnik. U svakom slučaju njegov je veliki zagovornik i odvjetnik na društvenim mrežama.
Na objavu na Facebooku ( naglašavao da je riječ o privatnoj stranici, a ne na Maxportalu) Tomislav Marčinko šalje prijeteću poruku:
“Marko, moraš li se sramotiti baš svaki dan !? Doći će i 22.prosinca, nemoj se iznenaditi kada na osnovu analize medija u predizbornoj kampanji, državni organi donesu odluku o administrativnom gašenju MAXPORTALA zbog širenja mržnje, blaćenja ljudi i organiziranog plasiranja lažnih vijesti !!!! U pravnim državama tako se postupa !!!!”
Škorinom odvjetniku s društvenih mreža sam odgovorio:
“PRVO: Pisanje istine nikad nije sramoćenje! (“Istina će vas osloboditi”). Ako se pak Škoro srami ( to ne znam?) što je bio u koaliciji s Pupovcem, ili pjevao Sanaderu dok je Ivo hapsio Gotovinu, to je njegov problem. DRUGO: Na svu sreću prošla su vremena kad je vlast mogla gasiti medije pa čak ako je to dio programa predsjedničkog kandidata Miroslava Škore ( Tko li mu je to mogao savjetovati????).”
U nastavku polemike sam dodao: “Počeo si se malo gubiti, neka paranoja je u pitanju. Mene 23 prosinac asocira na Tonyja Cetinskog.”
Netko talentiran davno je zapisao “Može čovjek iz Bosne, ali Bosna iz njega jok”, a u ovom slučaju ta izreka glasi: “Može čovjek iz komunizma, ali komunizam iz njega nikako”.
Marko Marković, glavni urednik Maxportala