Prkačin u Saboru o incidentu Goldsteinom, četničkom ustanku u Srbu i partizanki Peović

Problem SPC-a, jedna ekipa pravnika i političara, prebacila je u Europski parlament, UN, State Department, čak i u NATO savez, zbog militantnog, vojnog i paravojnog djelovanja SPC-a”, kazao je.

Potom se vratio na prethodno raspravu između Hrvoja Zekanovića  i Katarine Peović.

“Kolega Zekanović u uvodu reče da ga kolegica Peović vraća, odnosno da ona često puta spominje Drugi svjetski rat. To njega nervira, to njega smeta. Mene smeta način na koji se tretira Drugi svjetski rat. Zaista me zasmetalo – toliko strasti, toliko negativnih emocija, a kako bi Bosanci rekli, ni zera pameti.”

“O Drugom svjetskom ratu treba progovoriti činjenica da je nastavak nespretno završenog Prvog svjetskog rata. Treba znati kako je Hitler tretirao Jugoslaviju, treba znati da je Hitler volio i cijenio Srbe, da su Hitlerovi oficiri Jugoslaviju zvali ‘primadona’ zbog načina na koju ju je Hitler tretirao.

Kada je 25. ožujka 1941. potpisan sporazum između Kraljevine Jugoslavije i njemačkog Reicha, dva dana nakon toga demonstracijama je to razoreno – Srbi su tražili rat.”

Dodao je da to nije pokrenula Komunistička partija kako se predtsdavljlo u pocijenim knjigama.

“Zna se da je to odradila engleska tajna služba. Počinje rat koji neslavno završava, jugoslavenska vojska ne pruža nikakav otpor. Čak su Hrvati pružili otpor, malo tu na granici. Uglavnom, otpora nije bilo. Nakon toga, srpski nacionalisti reagiraju na jedan način, a hrvatski na drugi”, rekao je.

“Nedić se, priklonio Nijemcima, a Draža Mihajlović Zapadnim saveznicima. Komunistička partija Jugoslavije šuti, spava i miruje sve do 22. lipnja, kada je Hitler napao Sovjetski savez. Tada se na našim prostorima priključuju pobunjenim Srbima i tada počinju pokolji hrvatskog naroda.”

Poručio je da se četnici sprdaju s nama Hrvatima u jednoj knjizi gdje kažu da smo “mi sprdnja i ruglo jer dan ustanka slavimo kao dan ustanka Hrvatske, misli se na 27. srpnja u Srbu, a tada u ustanku, kažu , nije sudjelovao ni jedan jedini Hrvat”.

Slična sprdnja nama Hrvatima su, kaže Prkačin, njihova braća komunisti koji u tom ustanku jesu sudjelovali, a nabraja sedam vođai svi sedam  su bili četnićke vojvode, kao Mane Roković pa neki Bogunović itd.

“Pojavio sam se na antifašističkoj tribini prije tri-četiri mjeseca i gospodin Ivo Goldstein napravio je incident kakav je sprema bila ova partizanka ( K. Peović, op.a.)  učiniti malo prije. Postavio sam mu dva pitanja – kada su partizani na prostoru Srba ispaliti prvi metak na talijanske okupatore.

Tek kada je 118 partizana došlo s otoka Ugljana počelo je pucanje na Talijane. Tražio sam da prokomentira slučaj od 19. listopada 1940. kada Josip Broz postaje generalni sekretar Komunističke partije Jugoslavije i piše odu sporazumu Hitlera i Staljina i  okupaciji Poljske Hitkera s jedne, a Staljina s druge strane”, govorio je Prkačin.

Želio je još dvije-tri minute, ali mu je vrijeme isteklo.