Puhovski: Trg maršalaTita dijeli ljude i zato mu treba promijeniti ime

–  Činjenica je da ime ovog Trga dijeli građane. Po jednom istraživanju rezultat je bio plus minus tri posto na jednoj ili drugoj strani. A to je dovoljan argument formalne naravi da se to ime promijeni. Naprosto ne treba se imati ime koje je mrsko polovini ljudi – opravdano, neopravdano. Formalni je argument potpuno jasan. Značajan broj ljudi to doživljava kao uvredu.

To što ja za većinu tih ljudi nemam puno simpatija po njihovoj političkoj ili svjetonazorskoj orijentaciji je drugorazredno pitanje.  Ne treba imati u gradu spornih imena.

Sporna su imena koje ako ne većina, a onda velika i značajna manjina smatra neprihvatljivim. Jer to uništava ono što je smisao trga u gradu – da bude okupljalište. Ako imate okupljalište s imenom koje je neprihvatljivo za veliki broj ljudi onda ta funkcija otpada. Ali, i tu je velika razlika, kada su htjeli maknuti ime Trga žrtava fašizma tada sam bio protiv toga jer se radi o principu koji se može braniti. Radilo se o pokušaju da se zabašure žrtve koljačkog ustaškog režima. Bio sam jedan od onih koji je s mnogima drugima sudjelovao u prosvjedima sve dok se to ime na kraju nije vratilo natrag. Jer to je bio doista pokušaj povjesnog revizionizma. U ovom se slučaju radi o Trgu maršala Tita čime ga se označava kao čovjeka koji je vodio vojsku i koji se bavio ubijanjem.

Koja je razlika između maršala i neke druge odrednice?

– Maršal Tito je netko od 1941. do 1945. Vi uzimate kao posebno naglašenu njegovu ratnu ulogu. U tom kontekstu meni je posve nerazumljivo zašto se domaća ljevica ponaša, kada govorimo metodički, trampistički. Oni imaju isti argument za očuvanje Trga maršala Tita kao i Trump za očuvanje spomenika generalu Leeu – to je važna povijesna osoba i spomenik postoji već decenijama.

Nasuprot tomu, desnica se ponaša metodički kao ljevica i liberali u Americi koji inzistiraju na novoj interpretaciji prošlosti. Koja je uvela u javnost saznanja koje se o toj osobi ranije nisu znale. I u novom kontekstu to ime smatraju neprimjerenim.

I ovaj slučaj  pokazaje do koje je mjere pogrešno – godinama to pokušavam reći, ali nitko ne prihvaća – da se ljevica prije svega deklarira antifašizmom. Ono što je ljevica učinila u Europi i svijetu jesu radnička prava, ljudska prava, država blagostanja i pravna država. A antifašizam je bio iznuđena situacija ubijanja – antifašizam jest ubijanje jer nema teroretskog antifašizma – onih koju su toliko ogrezli u ubijanju da se više nije moglo preživjeti. A iz toga se sada radi koncept. I to mi se čini pogrešnim.

Tito je vješto balansirao između Istoka i Zapada?

– Tito je briljantno hohštaplirao. Tito je uspio Jugoslaviji dati mjesto koje ona ni po čemu nije zasluživala. To je ta njegova zasluga. On je bio veliki, svjetski političar – i čovjek odgovoran za desetke tisuća ubijenih nakon drugog svjetskog rata.

Tito jest najveća politička osoba rođena u Hrvatskoj i jedan od trojice političara koji su odredili Hrvatsku u zadnjih stotinu godina. To su bili Tito, Pavelić i Tuđman. Samo oni su odlučivali o životu i smrti. Ali veličina ujedno ne znači automatski i pozitivno vrednovanje.

Kada je izašla nova verzija Brockhaus leksikona u Njemačkoj 1967. godine mnogi su se bunili zašto je Hitler dobio više mjesta od Hegela. Poznati filozof i sociolog Theodor Adorno je u jednoj polemici odgovorio da je Hitler ubio više ljudi nego ih je ikada čulo za Hegela. Dakle Hitler je najveći Nijemac svih vremena. Imate jednu američku izreku – dotaknuo je najviše života.

Naravno druga je stvar što ti životi nisu izdržali nakon što ih je on dotaknuo. Zato je on veliki čovjek. To naravno ne znači dobar, pozitivan. Hitler je bio najvažniji Nijemac svih vremena. Pavelić je važniji od Krleže.

Ne možete uzimati stvari tako da uzimate veličinu kao isključivo pozitivnu kategoriju. Kod Tita je ona bila i pozitivna. Jer je on doista bio čovjek koji je od Jugoslavije napravio svjetsku činjenicu. Ali je cijena bila, što se stalno zaboravlja, ne samo u ubojstvima masovnog tipa od 1945. i 1946. nego i u zaustavljanju liberalizacije započete krajem šezdesetih godina (…)

Govori se o ustaškoj zmiji koja jača. Je li to ipak neka inercija iz prethodnog sustava koji je želio kontrolorati svaki komadić društva. Naprosto ako imate demokraciju u njoj će se na sceni pojaviti i ekstremna desnica?

Ekstremna desnica je u Hrvatskoj marginalna pojava. Problem je bio kada se HDZ približavao ekstremnoj desnici. To je bilo u jednoj fazi potkraj Tuđmanovog života i to je bilo u fazi Karamarka. I onda ekstremna desnica ulazi na veliku scenu. A u trenutku kada se HDZ udaljava od toga oni ostaju jednoznamenkasti.

U Hrvatskoj ima fašista, ne o puno, ali ima ih. Od samoproklamiranih kao što je Mladen Schwartz pa do onih koji su to de facto. Međutim, njihov je broj zanemariv. Oni su imali nekakvo postrojavanje, došlo je desetak marginalaca. Nekih 22 jadnika se skupilo, bilo je više novinara nego njih.

Dakle, to je naprosto cirkus. Dok se to ne širi, a u ovom trenutku ne vidim način da se to pretjerano širi, to nije problem. Hrvati su NDH dočekali s oduševljenjem. Ali ono je nestalo nakon nekoliko tjedana kada su susjedi počeli nestajati. I splašnjavalo je sve dalje i dalje.

O povicima vratite Istru u Dalmaciju Italiji?

Sada se pojavljuje jedan lukavi argument – oni koji neće Tita neka vrate Istru, Zadar i otoke. Argument je otprilike isti kao da kažete – oni koji su protiv Hitlera neka se ne voze njemačkim autocestama.

Povratak ovih teritorija je dio njegove pozitivne uloge. Ključmo je pitanje moralno – može li se zločin zamijeniti za dobro dijelo, odnosno može li dobro djelo prekriti zločin. I obrnuto. Dakle postoji li negativni maksimum, odgovornost za masovna ubojstva kod Tita, koji baca u sjenku sve dobro što je učinio. Ili s druge strane postoje dobra djela koja zasjenjuju zločine.

Po mom sudu, i jedno i drugi predstavlja moralni idiotizam. Dakle, moralni rigorizam zahtjeva da se i jedno i drugo naglašava. On po mom sudu kao maršal Tito naprosto ne smije imati trg. A kao Tito ne treba imati trg zato što je sporna osoba za građane tog grada. Za 50 godina tko zna. Recimo o Napoleonovim zločinima se više ne govori.

Ali ovo skidanje Titovo trga će proći. Ali zanima me tko će govoriti Trg Republike Hrvatske.

 I novi će naziv biti sporan. Bit će vjerojatno skidanja, sukoba…

– I demonstracija. I to će biti izgovor ljevici da svoju programsku nemoć sakrije iza borbe protiv fašizma umjesto da se bori protiv kapitalizma. To mi se čini ključnim.

IZVOR: ZlatkoCrnčec/ Novilist