Dino je započeo emotivnim govorom tijekom kojeg se trudio ne izostaviti sve ključne ljude iz njegovog privatnog i košarkaškog života.
Rađin govor prenijeli su svi važni mediji u Europi
“Bilo je puno lakše igrati utakmicu. Larry, hvala ti za ovo. Članom Celticsa osjećam se od prvog dana kad sam došao u klub. Znate kako kažu – jednom Celtic, zauvijek Celtic”, rekao je Rađa u uvodu i dobio veliki pljesak krcate dvorane.
Dino Radja is now officially enshrined member of the Naismith Memorial Basketball Hall of Fame. #18HoopClass pic.twitter.com/MmtpSrDzgU
— Basketball HOF (@Hoophall) September 8, 2018
“Kad su mi Kim i Zoran rekli da ću biti primljen u Kuću slavnih, nisam prestajao plakati punih deset dana. Bilo je teško drugima objasniti suzne oči. Tjedan dana nisam smio nikome ništa reći do službene objave. Šok za mene bio je veći zbog toga što nisam imao pojma da sam uopće nominiran. Nisam ništa znao. Grupa ljudi s kojima sam igrao nakon završetka karijere je sve učinila, oni su sve istražili i obavili sav posao. Hvala ekipi iz Adriatica, dužan sam vam. Ne postoje riječi kojima bih opisao kako se sada osjećam.
Imao sam sreću da sam rođen u isto vrijeme kad i jedna cijela fantastična generacija. Sjajni su treneri radili sa mnom Slavko Trninić, Božo Maljković, Duda Ivković, Svetislav Pešić, Krešo Ćosić, kolega iz Kuće slavnih, Moka Slavnić i jako važan dio svega – kondicijski trener Mirko Krolo. Oni su najviše utjecali na moju karijeru.
Dino Radja gives a heartfelt thank you to his family as he is inducted into the @Hoophall.#18HoopClass pic.twitter.com/ieCy6BAzDr
— NBA TV (@NBATV) September 8, 2018
U karijeri sam igrao za nekoliko nevjerojatnih ekipa. Juniorska reprezentacija iz Bormija 1987., Jugoplastika, reprezentacija bivše Jugoslavije i reprezentacija Hrvatske. Ti dečki s kojima sam igrao su bili nevjerojatni.
“S Kukočem sam mogao zatvorenih očiju”
“Jedini čovjek koji je isto bio dijelom te četiri ekipe je Toni Kukoč, moja košarkaška srodna duša. S njim i dan danas mogu igrati zatvorenih očiju. Još jedan igrač s kojim sam imao privilegiju igrati je Dražen Petrović, još jedan član Kuće slavnih. On je sada vjerojatno jako sretan, na nekom boljem mjestu. Od njega sam naučio puno, ne samo o košarci, nego i o životu.
Stojko Vranković, Perasović, Komazec, Đorđević, Divac, Zdovc, Paspalj sve sjajni igrači i članovi generacije koja je dugo vladala europskom i svjetskom košarkom. Želim im se zahvaliti jer zbog njih sam bio bolji igrač. Bez njih, ne bi bilo ni mene. Hvala Celticsima, Panathinaikosu, Olympiakosu, Rimu, Zadru, hvala svim doktorima, fizioterapeutima, čistačicama, svima koji su bili uključeni u život košarkaških momčadi.
Dr. Tranfić, dr. Dmitrović, dr. Velimirović, dr. Martinac, dr. Scheller, Joža, Mosor, Grant, Wayne, Jeff, Carolyn, neki su sada ovdje, Cvita, Stana, Eva… Svi oni bili su članovi moje obitelji.”
“Zbog njih sam bolji igrač”
“Kada kažem obitelj, njima želim prvima zahvaliti jer su najviše patili. Nikad nisam bio kod kuće, čak i kad jesam, nije lako bili živjeti sa mnom. Bio sam fokusiran samo na košarku.
Moja majka sad vjerojatno pleše negdje iznad nas presretna zbog mene, moj otac kod kuće isto slavi zbog mene.
Ipak, onaj moj najvažniji dio je tu.
Moji sinovi, Duje, Roko i Niko. Znate da sam često strog, ali to je za vaše dobro. Moja supruga, moja životna srodna duša. Zbog ljudi koje sam ranije spomenuo bio sam bolji igrač, ali zbog tebe sam bolji čovjek. I to svi znaju.
Jan, hvala ti što si u mene vjerovao čak i onda kad europski igrači nisu bili na cijeni ovdje. Marc, tebi hvala jer si me više puta spasio, puno sam naučio od tebe. Stojko, moj stariji brate, tebi ću posebno sve ispričati. Znaš što mislim. Stjepko, Roza, Etko, Željka, Željana, hvala vam što ste večeras bili uz mene.
Čestitam generaciji 2018. na ulasku u Kuću slavnih, hvala svima koji su glasali za mene.
I za kraj… Josipe… Naprijed Patriotsi”
M. Matičić/foto:getty
