Radovan Dobronić, predsjednik Vrhovnog suda, pojasnio je ulogu sudova u slučaju posvojenja djece iz Konga, zbog koje je osmero hrvatskih državljana uhićeno u Zambiji.
Kako tvrdi, odluka dvaju sudova koji su potvrdili odluku suda iz Konga o posvajanju djece, ne može se smatrati potvrdom posvojenja niti djeca temljem odluke suda mogu dobiti hrvatsko držaljanstvo. Za proces posvajanja su naime nadležna dva ministarstva.
Šef Vrhovnog suda Radovan Dobronić je naglasio kako je i sudska praksa i praksa upravnih tijela u ovakvim situacijama nedorečena te da su općinski sudovi samo potvrdili stranu sudsku odluku bez ulaženja u meritum koji je u nadležnosti ministarstava.
Na temelju samo te odluke nije bilo moguće djeci dodijeliti državljanstvo jer sudovi nisu odlučivali o posvajanju, niti je to njihova nadležnost, nego samo o priznanju odluke stranog suda, piše N1.
Odgovor predsjednika Vrhovnog suda, kako ga je objavio N1, donosimo u cijelosti:
“Općinski sudovi u Varaždinu i Zlataru su proveli izvanparnični postupak priznanja inozemne sudske odluke – odluke Suda za djecu i potvrde o pravomoćnosti te odluke, uz ovjereni prijevod.
Tom prilikom ovi sudovi su postupali prema općim pretpostavkama za priznanje strane sudske odluke te su rješenjima općinskih sudova odluke Suda u Demokratskoj Republici Kongo dobile pravnu snagu u Republici Hrvatskoj, dakle tim odlukama sudovi nisu rješavali o usvojenju djeteta, to je u nadležnosti upravnog tijela, stoga za odluku o priznanju inozemne strane odluke općinski sudovi nisu ni trebali zatražiti prethodno odobrenje Ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi. Nadležnost sudova u postupku priznanja strane sudske odluke je, dakle, isključiva…
Bitno je uočiti da su prema podacima iz spisa Općinskih sudova naši državljani zahtjeve za posvojenje predali izravno u Kongu – sudu za djecu tijekom 2022. godine, većina u kolovozu 2022. godine.
Navedeno znači da u tom trenutku za postupke posvojenja sud u Kongu nije bio nadležan, samim time činjenica da su općinski sudovi u Hrvatskoj potvrdili odluke nenadležnih sudova u Kongu je posljedično pogrešna jer je ovjerena odluka za koju na temelju Haške konvencije, koja od 1. travnja 2020. predstavlja jedini valjan pravni temelj za međudržavno posvojenje između Konga i Hrvatske, nisu nadležni ni sudovi u Kongu niti u Hrvatskoj, nego centralna upravna tijela u obje zemlje, dakle postupak se provodi kao specifična vrsta upravnog postupka.
Inače, zemlje potpisnice Haške konvencije na temelju čl. 6 Konvencije određuju Centralno tijelo (Authority) koje ispunjava obveze propisane Konvencijom za ta tijela.
Stoga možemo reći da se u ovom slučaju vrlo specifična pitanja međudržavnog posvojenja rješavalo primjenom opće metode priznanja inozemne strane sudske odluke, prema svom najboljem znanju i u dobroj vjeri. Unatoč tome, držim da se moglo raditi i drugačije, ali je za to potrebna specijalizacija sudova i kroz stečeno dodatno iskustvo. Stoga ćemo na ovom primjeru pokušati provesti nužne promjene u organizaciji i proceduri.
Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi treba ocijeniti može li posvojenja, ako su provedena – postupak posvojenja je u nadležnosti upravnih tijela, a ne sudova, preispitati i po pravu nadzora poništiti, jer na temelju za sada utvrđenih činjenica proizlazi da posvajanje djece iz Konga u Hrvatsku u 2022. godini je bilo protivno obvezujućoj Haškoj Konvenciji o zaštiti djece i suradnji u oblasti međudržavnog posvojenja iz 1993. godine.
R.I. /Foto: pxll
