Raphaël Glucksmann: “Prijetnja ratom unutar EU i NATO-a nikada nije bila veća”

Ugrožene od Rusije Vladimira Putina, kao i od svog bivšeg američkog saveznika, europske zemlje više nemaju drugi izbor, kako bi osigurale svoju sigurnost i svoj opstanak, nego učiniti EU političkom, vojnom i ekonomskom silom, piše u kolumni za Le Monde Raphaël Glucksmann, francuski zastupnik Place Publique, stranke lijevog centra, u EU parlamentu

Popušta nam tlo pod nogama i hodamo kao mjesečari prema provaliji. Donald Trump od riječi do riječi ponavlja rusku propagandu i bira Vladimira Putina protiv Ukrajine i Europe; Elon Musk i JD Vance (potpredsjednik SAD-a) vide naše demokracije kao neprijatelje koje treba poraziti i stavljaju američku moć u službu najputinističkije europske krajnje desnice.

Njemačka i danska sigurnosna služba predviđaju ruski rat na tlu Europske unije prije 2029.; Balti i Finci kopaju rovove: što nam više treba da konačno doživimo zajednički šok koji jedini omogućuje velike skokove?

Nekoliko dana bilo je dovoljno da se pred našim začuđenim očima okrene osamdeset godina duga povijest. Najmoćniji geopolitički savez na svijetu izvrnuo se naopako i zatvorio se američki kišobran – koji nas je štitio od 1945. i vazalizirao nas štiteći nas.

Ono što doživljavamo nije prolazna nevera ili jednostavna prekretnica za pregovore, to je  lom kakav nismo doživjeli u životu. Ako se sada ne probudimo iz dugotrajne strateške kome, to će značiti da smo pristali na naš krah.

Budimo jasni: članstvo u NATO-u više ne osigurava sigurnost europskih naroda. Tko može ozbiljno vjerovati da će čovjek poput Donalda Trumpa aktivirati članak 5. Saveza – članak o uzajamnoj pomoći na kojem se mir u zapadnoj Europi temelji od 1949. – ako zemlja članica bude napadnuta?

Tko može stvarno misliti da bi ova američka administracija pomogla Latviji, Estoniji ili Poljskoj kada ruske trupe prijeđu njihove granice? Nitko. I ponajmanje – što je ključno – Vladimir Putin.

Nikada prijetnja ratom unutar granica EU-a i NATO-a nije bila tako velika i, što je povezano, nikada naše sposobnosti odvraćanja nisu bile tako slabe.

Podržati Ukrajinu

EU će biti slomljena i raskomadana ako u nekoliko mjeseci ne postane ona politička, vojna, ekonomska, suverena i integrirana sila kakva već desetljećima ne uspijeva postati. Mali koraci koje vole njezini lideri – koje ništa nije pripremilo da se suoče s ovako ozbiljnom situacijom – više nisu dovoljni, potreban je gigantski skok.

Poricanje i odbijanje suočavanja s problemom snažna su iskušenja u diplomatskim krugovima i u našim društvima, ali više nemamo ni luksuz ni vremena za sljepoću ili oklijevanje.

Još danas imamo sredstva da se odupremo ako to odlučimo: naš kontinent ostaje bogat, razvijen i relativno stabilan. Ništa drugo osim našeg nedostatka političke volje i hrabrosti ne dovodi nas u ovako slabu stratešku poziciju.

Radi se, dakle, o tome da u sebi, u svakome od nas, pronađemo moralne resurse i mentalnu snagu da promijenimo naš odnos prema svijetu. I radi se o tome da europski lideri, u bliskoj koordinaciji s našim britanskim i kanadskim saveznicima, brzo najave kratkoročni i srednjoročni plan zaštite naših nacija i očuvanja naših demokracija.

Taj plan mora počivati na realnoj procjeni – prepustiti našu sigurnost Sjedinjenim Američkim Državama Donalda Trumpa bilo bi samoubilački – te predložiti hitne mjere i nepromjenjiv smjer za godine koje dolaze.

Sve počinje s Ukrajinom, našom prvom linijom obrane.

Prestanimo s neodlučnošću i kolebanjem koje naši lideri pokazuju od 24. veljače 2022. i drastično povećajmo europske isporuke oružja Kijevu, pri čemu bi najveći teret trebale podnijeti Francuska, Njemačka i Italija, koje do sada apsolutno nisu bile na razini zadatka.

U istom zamahu, zaplijenimo 200 milijardi eura ruskih državnih sredstava zamrznutih u našim bankama i iskoristimo ih za vojnu i financijsku potporu Ukrajini, kako bismo obilježili trajnost naše pomoći i nepovratnost našeg raskida s ruskim režimom.

Ova dva snažna čina poslat će jasan signal Kremlju i Bijeloj kući: ne možete nas tretirati kao Čehoslovačku 1938. [tijekom Münchenskog sporazuma], jer imamo sredstva i volju podržati ukrajinski otpor onoliko dugo i onoliko snažno koliko bude potrebno.

To je jedini način da se nametnemo i osiguramo da predsjednik Volodimir Zelenski sjedne za pregovarački stol pred Trumpom i Putinom.

Povijesna uloga Francuske

Zatim, pokrenimo zajednički zajam od 500 milijardi eura za europsku obranu, osiguravajući da taj novac više ne financira kupnju američkih F-35 ili ATACMS projektila, koji se mogu deaktivirati na daljinu, već razvoj europske industrijske baze.

Kako bi koordinirala ova masovna ulaganja i postavila „Buy European Act“, Europska komisija trebala bi se transformirati u centralnu nabavnu i investicijsku agenciju, kao što je to učinila za cjepiva tijekom pandemije COVID-19.

Zašto ono što je učinjeno u žurbi suočeni s pandemijom ne bi moglo biti učinjeno ponovno kako bi se spasili mir i sigurnost u Europi?

Francuska, jedina sila Europske unije koja posjeduje nuklearno oružje i vodeća obrambena industrija kontinenta, ima povijesnu ulogu koju mora preuzeti, ako se još uvijek sjeća onog „dvadeset puta stoljetnog pakta“ o kojem je govorio general de Gaulle, koji njezinu veličinu povezuje sa slobodom svijeta.

Najava Emmanuela Macrona od 13. lipnja 2022. o “prijelazu na ratnu ekonomiju” Francuske i Europe, više ne smije biti isprazan slogan, već nacionalna politika. Svaki pojedinac tada će imati dužnost preispitati svoje sigurnosne uvjerenosti kroz prizmu nove geopolitičke stvarnosti.

Rad se mora vratiti u središte našeg društvenog ugovora kako bismo u rekordnom vremenu proizveli alate europske strateške autonomije. Kontinentalno oporezivanje najviših bogatstava više se ne smije promatrati kao ljevičarska opsesija, već kao mehanizam samoobrane naših ugroženih demokracija. Energetska tranzicija više se ne smije doživljavati kao kaznena mjera, već kao conditio sine qua non europske neovisnosti u odnosu na fosilne sile Rusije i Sjedinjenih Država.

Ovaj veliki plan očuvanja mira i demokracije u Europi Ursula von der Leyen trebala bi simbolično predstaviti iz Kijeva – mjesta gdje se odlučuje budućnost našeg kontinenta – u ponedjeljak, 24. veljače tijekom posjeta  Ukrajin povodom treće godišnjice ruske invazije.

Ne znam hoće li europski lideri biti dorasli trenutku kroz koji prolazimo. Ali, nakon dvadeset godina uzaludnog upozoravanja na prijetnju koja raste pred našim vratima, ono što znam jest da više ne možemo bježati od starog Hamletovog pitanja: biti ili ne biti?

Biti Europljani, konačno, ili umrijeti? Biti suvereni ili nestati?

Mjesto svakog pojedinca u povijesti naših nacija odredit će se u danima i tjednima koji dolaze. Ništa drugo neće biti važno ako izgubimo ovu veliku bitku za demokraciju i Europu. Budimo spremni voditi je do kraja.

O AUTORU:

Raphaël Glucksmann je eurozastupnik iz skupine Progresivnog saveza socijalista i demokrata (S&D) te supredsjednik pokreta Place publique.

Sin je pokojnog francuskog filozofa Andréa Glucksmanna, koji je u jesen 1991. bio jedan od najglasnijih intelektualaca koji su digli glas u obranu napadnute Hrvatske. Po povratku iz Dubrovnika, Osijeka i Vinkovaca, u prosincu 1991. objavio je u Le Mondeu snažan članak u obrani Hrvatske, osuđujući pasivnost Europe: “Moralni Pearl Harbour”.

M.Marković /Foto: Facebook