Marakeški sporazum je bio tema emisije Peti dan na HRT-u. Marija Selak, Aleksandar Musić, Nino Raspudić i Petar Tomev Mitrikeski razgovarali su upravo o prijeporima u prihvaćanju tog sporazuma
Nino Raspudić u uvodu je iznio problematične točke Marakeškog sporazuma.
”To nije nevažan sporazum ili ‘kompakt’, kako je pomalo neobična riječ u engleskome izvorniku. S jedne strane govori se da to nije važno pa to je pravno neobvezujuće, ali zašto se onda na tako visokoj razini okupljaju svi svečano i svi ga potpisuju, ako je nevažan i neobvezan“, zapitao je odmah Raspudić te dodao “Nikada se ne radi samo o jednom dokumentu.
Čitajući taj dokument, sastavljenom na birokratskom pojednostavljenom engleskom jeziku, ima tridesetak stranica, na svoju žalost sam ga pročitao i proanalizirao i on neprestano upućuje na druge dokumente. Između ostalog na Newyoršku deklaraciju o izbjeglicama i migrantima, Agendu 2030. za održivi razvoj te Akcijsku agendu iz Adis Abebe. Za godinu ili dvije možemo očekivati neku obvezujuću rezoluciju iz UN-a.To nije nimalo nevažna stvar.
S Istanbulskom konvencijom ima zajedničko što spada u tendenciju množenja konvencija, agendi, rezolucija, međunarodnih foruma, dokumenata, koji se često množe pored ali i iznad zakonodavstava u suverenim zemljama, što je zabrinjavajuća tendencija.
Nije dobro da ljudskim sudbinama upravljaju birokrati u UN-u, jer te birokrate nitko ne izabire, nikome ne odgovaraju, zatim kojekakve mreže nevladinih udruga, agencija, foruma i slično. Puno je bolje kad neke odluke o našim životima donose ljudi koje su građani izabrali na izborima i koji imaju odgovornost prema tim građanima”.
Naveo je i nekoliko problematičnih točaka sporazuma:
”Globalni sporazum utvrđuje naše zajedničko razumijevanje, dijeljenje odgovornosti i jedinstvo svrhe vezano uz migracije, što čini posao za sve. Nisu isti interesi i odgovornosti različitih država. Nije ista odgovornost Francuske i Engleske ili Hrvatske i Slovačke.
Ako Njemačka treba, primjerice, tri milijuna manualnih radnika u sljedećih pet godina, to možda ne vrijedi i za neke druge zemlje. Potpisnice dokumenta se de facto obvezuju na propagandu po tom pitanju: ‘Mi također moramo omogućiti svim našim građanima pristup objektivnim, na dokazima utemeljenim, jasnim informacijama o prednostima i izazovima migracije, s ciljem raspršivanja zavaravajućih pripovijesti koje stvaraju negativne percepcije migranata.’”, znači obvezujemo se na jednostranu propagandu, naglasio je Raspudić.
“Orvelovski dio nalazi se pri samom kraju dokumenta i nalaže: ‘promicati neovisno, objektivno i kvalitetno izvješćivanje medijskih kuća, uključujući internetske informacije, uz senzibiliziranje i edukaciju medijskih djelatnika o pitanjima i terminologiji vezanim za migracije, ulaganje u etičke standarde izvješćivanja i oglašavanje te zaustavljanje dodjele javnih sredstava ili materijalne potpore medijima koji sustavno promiču netrpeljivost, ksenofobiju, rasizam i druge oblike diskriminaciju prema migrantima, uz puno poštivanje slobode medija’.
Dakle, uz puno poštivanje slobode medija kontrolirat ćemo i gušiti po tom pitanju nepoćudne medije“, upozorio je Raspudić i poručio: “Vrlo problematičan dokument i smatram da ga Hrvatska ne bi trebala potpisati!”
U emisiji zaiskrilo je između Nine Raspudića i Aleksandra Musića.
Politolog Musić ustvrdio je kako je Nino Raspudić “jedini s hrvatske desnice koji je pročitao taj dokument” na što mu je Raspudić uzvratio: “Ne čitam ovo iz perspektive desnice ili konzervativizma već ovo čitam kao osoba sa zdravim razumom, što je moje intelektualno pravo i još uvijek sloboda govora i citirao sam vrlo jasno dijelove ovog dokumenta. Ne pristajem na neko relativiziranje”, uzvratio je Raspudić.
G.M. /Foto:screenshot
