Priča o tome kako bi izgledao rat Rusije i Ukrajine tjednima zaokuplja pažnju javnosti. Dolaskom golemog američkog nosača aviona „Harry S. Truman“ u istočne vode Jadrana i Hrvatska je, htjela-ne htjela, postala poligon za ratne igre Zapada i Rusije oko sudbine Ukrajine.
Nema dileme da se zbog velikih manevara NATO pomorskih snaga od Otranta do Venecije, i Jadransko more našlo pod budnim okom svih zainteresiranih strana koje igraju geopolitički rulet u Ukrajini. Realne su pretpostavke da se američki i ostali NATO brodovi u Jadranu, posebno oni kapitalni poput nosača aviona, prate od strane Moskve, bilo brodovima, radarski ili podmornicama.
Mnogi se zapadni politički dužnosnici, obavještajni šefovi i novinski komentatori zabrinuto pitaju kako će izgledati karta međunarodnih odnosa ako zategnuta situacija u Ukrajini eksplodira u dramatične ratne okršaje?
Rusija sada ima trupe na Krimu, u Bjelorusiji i u pograničnim dijelovima uz granicu s Ukrajinom. Pretpostavlja se oko 150 tisuća vojnika u punoj borbenoj spremi.
Koliko će silovito reagirati Rusija ako ukrajinska vojska prva krene preko crvene linije, na proruske krajeve na istoku Ukrajine, Donjeck i Lugansk?
Od ukrajinskog Luganska do ruskog Severodonjecka – ključne granice ruske vojne zone „Sjever” – svega je 60 kilometara zračne linije. Gdje će se zaustaviti snage 20. armije ruske kopnene vojske ako krenu u ofenzivu sa rusko-ukrajinske granice u pravcu Kijeva?
Tko ima snage zaustaviti ruske divizije?
Ili će Moskva ponovo primjeniti iskušanu formulu hibridnog ratovanja gdje se naoružavaju lokalne proruske pobunjenike, dok se istovremeno raspoređuju vlastite elitne postrojbe u neoznačenim uniformama? Model “maskirovke”, odnosno taktika obmane koju Rusi dugo koriste, efektno je primjenjen u slučaju Krima.
Pripajanje Krima Rusiji zateklo je Zapad – spuštenog garda. Procijenjuje se da je 2014. godine Rusija u istočnu Ukrajinu ubacila između 6 i 8 tisuća profesionalnih vojnika raspoređenih u Diverzantnsko izviđačke grupe (Diverziono-razetči grupi-DRG). Takve grupe namjenjene su preciznom vatrenom djelovanju, a svaku grupu čine tenk, oklopno vozilo, samohodni artiljerijski sustavi i bespilotne eltjelice. Drugim riječima, hoće li Rusija ponovo u Ukrajini pokrenuti ograničeni oblik rata kao kombinaciju konvencionalne operacije niske razine i specijalne operacije? Mada, realno, nakon zauzimanja Krima, vladar Kremlja nije pokazivao želju za novim aneksijama…
Koliko brzo može reagirati NATO predvođen Amerikom na poziv Kijeva za pomoć i spasiti što se spasiti može?
Hrvatski državni vrh zanima kakvi bi bili zahtjevi NATO-a prema Hrvatskoj u slučaju otvorenog rata u Ukrajini. Tehnički gledano, pruži li NATO oružanu podršku Ukrajini u ratu sa Rusijom, i Hrvatska bi se, kao članica Saveza, automatski našla u ratu s najvećom zemljom svijeta. I kao takva legitimna je meta druge strane.
U slučaju frtutme svoj zračni prostor Hrvatska bi vjerojatno otvorila za prelete borbenih aviona Zapadne vojne alijanse. Realno je da bi hrvatska Vlada na raspolaganju NATO snagama dala i pomorske i zračne luke te autoceste.
Suvremeni lučki terminali poput onoga u Rijeci ili Zadru, Gaženica, već su se ranije (vojne vježbe) pokazali da mogu brzo primiti veliki broj vojnika i tehnike na njihovom putu prema zacrtanim destinacijama.
Prošlogodišnja međunarodna vježba „Astral Knight“ pokazala je da se hrvatski radari zračnog motrenja FPS-117 uspješno mogu umrežiti sa američkim TORCC-om, Theater Operationally Resilient Command and Control, odnosno mobilnom sustavu za zapovijedanje i upravljanje zračnim operacijama, a na koji se povezao raketni sustav Patriot koji se tada nalazio u zračnoj bazi Zemunik. Ukratko, SAD može osigurati funkcionalnu protuzračnu zaštitu hrvatskog neba i svojih snaga u transportu. Hrvatske zračne luke već su se nebrojeno puta pokazale kao mjesto za sigurno operiranje NATO lovaca, kao i za servisiranje te popravke.
Kako to izgleda u praksi vidjelo se prije nekoliko godina kada je zbog kvara na motoru francuski Mirage 2000 prisilno sletio na splitski aerodrom. Zrakoplov je odvezen u podzemni objekt Pantana (ex. „Cetina“ u doba JNA) s čijom su očuvanošću i funkcionalnošću bili oduševljeni francuski vojni predstavnici u RH. Na ugodnih 22 stupnja Celzijusovih, u debeloj hladovini francuski su tehničari, koji su sa spakiranim motorom u C-160 Transall isti dan doletjeli u ravno u Split, odradili su zamjenu glavnog motora. Sve to prošlo posve nezamijećeno, u srcu turističke sezone.
SAD-ov nosač aviona klase Nimitz, koji se proteklih dana nalazio pred obalama Splita, može u slučaju potrebe djelovati iz Jadranskog mora, duboko uvučenog u europski kontinent. Uz jedno zračno tankanje, ili presjedanje u Bugarskoj ili Rumunjskoj, lovci F-18 Hornet i Super Hornet s „Harry S. Trumana“ mogu doletjeti iz Jadrana do zapadne Ukrajine. Usko i plitko more poput Jadranskog, uz to zaštićeno obodom hrvatskih i talijanskih planina, lancem otoka i hridi, za „Trumana“ je oaza sigurnosti.
Izlaskom iz Jadranskog mora, već kroz Otrant, ovaj admiralski brod američke 6. flote ulazi u zonu plovidbe ruskih napadajnih podmornica s Krima. Ako je vjerovati ruskim novinskim izvorima, na Krimu je bazirano 6 podmornica klase „Varšavjanka“.
Ova 75 metara duga čelična plovila smatraju se jednima od najtiših podmornica na svijetu, a posebno su projektirane za protubrodsku i protupodmorničku borbu u priobalnim vodama. Ono najvažnije, naoružane su i taktičkim krstarećim raketama Kalibr, dometa 2 i po tisuće kilometara uz maksimalno odstupanje od zadatog cilja od svega dva metra. „Varšavjanke“ sa Kalibrom iz dubina Mediterana mogu dosegnuti cijelu Europu, uključujući i Jadransko more.
U svibnju 2015. godine u hrvatskim medijima pojavila se informacija da je južno od Dubrovnika zamijećena nepoznata podmornica u plovidbi na periskopskoj dubini. Spekuliralo se da radi upravo o ruskoj „Varšavjanki“, jer su se u isto vrijeme u Sredozemlju odvijale zajedničko rusko-kineske vojne vježbe.
Rusi su svojim radarima prekrili nebo Europe. Naime, u Bjelorusiji, u području grada Baranoviči, smješten je veliki ruski radar za gledanje “iza horizonta” koji je namijenjen upravo nadzoru američkih navođenih i balističkih projektila koji bi bili lansirani na ruske ciljeve. Tim radarom u Bjelorusiji, koji pokriva i Jadran, rukuju i zapovijedaju ruske posade na temelju specijalnog sporazuma između Moskve i Minska.
Drugi ruski radarski sustav za otkrivanje raketnog napada sa europskog tla, “Voronjež-DM”, nalazi se u Kalinjingradskoj oblasti i kontrolira područje u smjeru Atlantskog oceana, gdje dežuraju američke i engleske nuklearne podmornice naoružane balističkim raketama.
Pretpostavlja se da na Krimu Rusi imaju dvije mornaričko-desantne brigade sa oko 30 tisuća vojnika. Nebo iznad Krima, i malo šire, čuvaju protuzrakoplovni sustavni S-300PM i S-400. Na Krimu je raspoređen i balistički raketni sustav Iskander-M dometa 500 kilometara. Identičan se nalazi i u samom srcu Europe, u ruskoj enklavi Kalinjingrad. More ispred Krima pod nadzorom je obalnih raketnih sustava Bastion i Bal dometa 350 do 400 kilometara, a od avijacije raspoređeni su lovci Su-25SM, Su-24M, SU-30M i SU-27M. Ne treba zanemariti ni stotinjak tenkova T-72B3 i oko 500 borbenih vozila pješaštva.
Kako god završila aktualna partija geopolitičkog šaha u nesretnoj Ukrajini, neoboriva je činjenica da su granice Rusije proteklih 30 godina drastično prekrojene. Po nekoliko tisuća kilometara bliže Moskvi. Ako SAD ima rakete blizu ruskih granica (ofenzivne balističke rakete SM-3 u Poljskoj i Rumunjskoj) kojima mogu obarati ruske interkontinentalne projektile, onda su američki generali u golemoj prednosti. U eventualnom sukobu imaju višak vremena ne samo za prvi udar, već i za drugi. Dovoljno za paniku u Moskvi.
Premda su u Washingtonu i Londonu odlučni ruskom medvjedu pokazati zube i odbaciti zahtjeve Moskve da se zaustavi širenje NATO-a na istok, situacija na terenu pokazuje da interesi svih članica NATO-a nisu posve identični.
Nakon dva rata s Rusima u samo jednom stoljeću, Njemačkoj ne pada na pamet ulaziti u treći. Novi njemački kancelar Olaf Scholz želi čim prije demontirati najtežu krizu u odnosima Istoka i Zapada od kraja Hladnog rata. Pojedine europske članice Sjevernoatlantske alijanse, poput Italije i Španjolske, drže se po strani i čekaju detant između Amerikanaca i Rusa.
Šef Elizejske palače, Emmanuel Macron, shvaća da ratom u Ukrajini, i Francuska više gubi nego dobiva. Francuski mediji nagađaju da Macron ima više sluha od Joe Bidena za sigurnosne zahtjeve Vladimira Putina. Novo naoružavanje, uz nove ratove koji traže milijarde i milijarde rubalja, kao i ekonomsko iscrpljivanje ruske ekonomije od strane Zapada, teško da kod Putina ne izazivaju knedlu u grlu.
Moskva još pamti gorko iskustvo pariranja čuvenom svemirskom raketnom štitu Ronalda Reagana – „Rat zvijezda” – teškog fantastičnih 30 milijardi američkih dolara. Pokušaj asimetričnog odgovora Kremlja doveo je do financijskog kolapsa i, u finalu, do nestanka SSSR-a.
Analitički tim Maxportala/ Foto: epa
