U petak su pobunjenici Wagnera pod vodstvom zapovjednika Jevgenija Prigožina zauzeli ruski grad Rosov na Donu, a zatim krenuli prema Moskvi. Cilj im je bio sušiti rusko vojno vodstvo, ali su se, prije nego su došli do Moskve, vratili u svoje baze nakon dogovora s Kremljem.
U boravku u Rostovu opširnu reportažu je objavila Irina Babičeva, novinarka rostovskog portala 161.RU, koja opisuje scene iz središta grada za vrijeme dok su u njemu bili plaćenici.
“Prije otprilike 15 minuta moja baka je rekla da će zamijesiti tijesto za pite za dečke”, rekla je žena iz Rostova dok je prolazila pored stožera Južnog vojnog okruga u Rostovu na Donu koji su okupirali pobunjenici. “Dečki” su borci Wagnera čije je vodstvo tog dana optuženo za organiziranje oružane pobune.
Druge se djevojke uz pomoć vagnerovaca penju na oštećeni tenk. “Nikada se u životu nisam toliko fotografirao”, rekao je muškarac u uniformi s maramom preko lica.
Do vagnerovca trči Rostovčanka od dvadesetak godina. Lice mu se ne vidi ispod balaclave i vizira, ali oči odaju osmijeh. Drugi vagnerovac gleda oko sebe. Djevojka gura iPhone u ruke svom dečku, želi se fotografirati s plaćenikom.
Nekoliko minuta kasnije prilazi im sredovječna žena i nudi im dvije boce Coca-Cole. Vagnerovci uzimaju piće i pitaju ženu je li otrovno. Ona im, uvrijeđeno, pokazuje neotvoreni čep i nudi da prva pije iz boce. “Šalimo se”, odgovaraju joj.
“Mi smo Rusi, Bog je s nama”
Ljudi iz Puškinove ulice skreću na Budjenovsk aveniju koja razdvaja stambene zgrade. S jedne strane ulice nalazi se policijska postaja, s druge je sjedište Južnog vojnog okruga.
Vagnerovci stoje na straži duž linije razdvajanja, u ruci drže automatske puške. Rostovčanima je dozvoljeno da prolaze “policijskom” stranom, ali ne i “vojnom”. Tako su odlučili vagnerovci.
Snajperisti promatraju s krova sjedišta Južnog saveznog okruga. U blizini se vijori ruska zastava.
U poslijepodnevnim satima 24. lipnja avenijom je šetalo tristotinjak ljudi. U gomili kraj vojnih vozila su ljudi sa zastavama carske Rusije: “Mi smo Rusi, Bog je s nama”.
“Mi nismo teroristi, želimo ono što je naše”
Prolaznici fotografiraju sve što se događa, a fotografije i snimke su preplavile društvene mreže. Čest motiv na fotografijama je oštećeni tenk koji se nalazi ispred vojnog sjedišta.
“Reci mi što se dogodilo? Ne znaš ili mi ne smiješ reći?” pita Rostovčanka jednog od Wagnerovih boraca.
“Samo želimo ono što je naše”, odgovara vagnerovac. “Želimo jasno dati do znanja da nismo teroristi.”
“Znamo da niste teroristi”, slaže se žena. Muškarac skače s tenka.
“Već su nas proglasili teroristima.”
“Ovo je besmislica. Proglasit će vas teroristima, a tko će nas zaštiti? Nitko.”
“Hrabra vojska”, odgovara joj vagnerovac kroz smijeh.
Na semaforu na blokiranoj ulici pali se crveno. Rostovičanin koji je prolazio zebrom zastane i pogleda vagnerovce koji su vojnim vozilima blokirali ulicu.
“Zar nema prometne policije? Smijem li proći?” pita ih.
“Danas smo mi prometna policija”, odgovara jedan od njih, milujući dršku mitraljeza.
“Ozbiljno, gdje je policija?” pita Rostovčanka.
“Nisam odavde, ali čini mi se da je nasuprot, odmah iza tebe”, smije se vagnerovac i pokazuje na policijsku postaju. Policijski automobili stoje na parkiralištu od ranog jutra. Na ulicama Rostova uglavnom nema ljudi u uniformama, osim onih u uniformi Wagnera.
Većina Rostovčana nije se željela predstaviti novinarki. Kažu da se boje kaznenog progona zbog oružane pobune. Vagnerovci kategorički odbijaju reći svoja imena, mnogi skrivaju lica.
“Ne možemo uopće razgovarati s novinarima”, rekao joj je jedan od njih.
“Ispiru mu mozak”
Iz zvučnika iPhonea 13 dopire glas ruskog predsjednika. Zbijeni u gomilu, građani slušaju obraćanje Vladimira Putina.
“Ovo je nož u leđa našoj zemlji i našem narodu. (…) To je izdaja. Pretjerane ambicije i osobni interesi doveli su do izdaje. (…) Onaj tko je organizirao i pripremao vojnu pobunu, tko je digao oružje na svoje suborce, taj je izdao Rusiju. I za to će odgovarati.”
Dvije prijateljice na ulici razgovaraju o Putinovom obraćanju.
“Da! Kako mu ispiru mozak! ‘Oružana pobuna bit će najstrože kažnjena…’, pišu na internetu. Muž mi je poslao poruku na WhatsApp. Poslali su tim da eliminira oružanu pobunu.”
“Neće uspjeti”, kaže druga. “Sad će naći krivca, strpati ga u zatvor, sve će se smiriti, a sranje će se nastaviti. I to je to.”
“Pitam se kada će početi pucati na njih. Ovo će biti zanimljivo.”
Drugi tenk je parkiran na vratima stožera Južnog vojnog okruga – s ogromnim crvenim Z i natpisom “Sibir”.
“Jeste li čuli što Putin govori?” pitala je novinarka jednog vagnerovaca.
“Da smo mi teroristi i izdajice domovine? Slušali smo što je Putin rekao. Izvanredno stanje su uveli samo Moskva i Moskovska regija. O Rostovu nisu rekli ni riječi. Samo su rekli: znamo kakva je situacija u Rostovu…”
Prekida ga eksplozija. Ljudi se u strahu osvrću oko sebe. Ne vidi se dim. “To je to, civili, idemo!”, glasno zapovijeda vagnerovac. Pridružuju mu se i drugi.
Ulijeću u gomilu s mitraljezima, ljude se povlače u Puškinovu. “Ne gurajte djecu! Ljudi, smirite se!” viče vagnerovac.
“Odlazite, hajde, dragi moji, radi vaše sigurnosti”, govori masi.
Dužnosnika nema, ali čistačica i dalje radi svoj posao
Do večeri su Wagnerovi borci znatno opušteniji. Snajperisti viču s krovova: “Za Rusiju!”. Građanima je dopušteno prići tenku. Razgledavaju vojnu opremu i dodiruju je. Tenk je bio u Bahmutu, hvale se vagnerovci.
Ulica je puna praznih plastičnih boca, djeca ih šutiraju. Preplanula žena u svjetlozelenom prsluku s metlom prolazi oko gomile, mete ulicu. Ljudi joj se smiju.
“Ja radim za grad, moram biti na ulici. Nisu rekli da imamo slobodan dan”, govori. Dužnosnika nema na vidiku, ni regionalnog ni gradskog. Zamjenika također nema. Čistačicu to ne zanima: “Moram misliti na sebe, imam djecu, nitko nije rekao da je slobodan dan”.
U stožeru Južnog vojnog okruga nalazi se straža. U automobilu parkiranom u blizini zgrade, s ruksacima pod glavama, spavaju dvojica vagnerovaca. Sjedokosa žena gleda muškarce na straži.
“Zovem se Ana Ivanovna, radila sam kao odgajateljica u dječjem vrtiću, zatim kao čistačica, pa u trgovini.”
Kaže da je pokopala sina i unuka. Unuk joj je poginuo u Bahmutu.
“Koga sad imam ako me snađe nevolja? Samo sebe. Ništa neće ostati iza mene, a imam 77 godina”, kaže.
“Konačno je jasno što se događa”
U jednom trenutku se čuje zvuk drona. Guverner Rostovske oblasti je prije nekoliko mjeseci zabranio dronove, ali u zemlji su zabranjene i oružane pobune. Rostovljani s oduševljenjem reagiraju na dron, snimaju ga i zovu djecu da pogledaju.
“Ovo je naša ptica”, kaže vagnerovac. Koristite ga za skeniranje područja.
Novinarka ga pita o optužbama za pobunu i terorizam.
“Da, konačno je jasno što se događa. Bingo. Pokušali su to postići. Učinili su sve da se to dogodi. Jer, vidite, postoje dvije konkurentske vojske… Svi su prije pojave Wagnera mislili – ma, Ministarstvo obrane, najbolji ratnici, čudotvorci. A kad se pojavio Wagner, počeli su pričati o nama. Vlada želi da se borimo pod zastavom Ministarstva obrane. Nitko od nas neće na to pristati. Mi smo privatna vojna tvrtka. U tvrtki sam od 2011. I u Siriji, i u Libiji, i u Srednjoafričkoj Republici – bio sam posvuda.”
U Ukrajini je proveo osam mjeseci. Bio je ranjen u Srednjoafričkoj Republici, a nakon liječenja je došao u Ukrajinu.
“Krenuli smo iz Bahmuta, išli smo u koloni. Trebalo nam je sat i dvadeset minuta od približavanja gradu do zauzimanja zgrade. Samo smo prošli.”
“U stožeru Južnog vojnog okruga nisu pružili otpor?” pita novinarka.
“Svi su položili oružje. Oni su sami otvorili vrata, položili oružje.”
A policija?
“I oni su predali oružje”, kaže vagnerovac.
Prigožin odlazi, građani mu mašu
Bila je večer kad je press služba bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka objavila da su održani pregovori s Prigožinom i da je on pristao zaustaviti marš na Moskvu.
“Dečki, pakiramo se, idemo kući”, govore vagnerovci. Građani se raduju, viču: “Wagner je snaga!” i “Bravo”.
Vagnerovci pokreću tenk i odlaze. Građani zvižde i plješću.
Nekoliko minuta kasnije, glasnogovornik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov objavljuje: Vagnerovci će se povući u kampove, Jevgeniju Prigožinu bit će oprošteno i seli se u Bjelorusiju, kazneni postupak zbog pobune bit će zatvoren, borci neće odgovarati.
Jevgenij Prigožin napušta stožer Južnog vojnog okruga. Građani mašu i plješću. Vozač se zaustavlja, Prigožinovo lice se pojavljuje na stražnjem prozoru. Pruža ruku civilima, rukuje se s njima. Maše im i odlazi.
Napuštajući središte Rostova, vagnerovci pucaju u zrak. Za uspomenu ostavljaju uništeni oklopni automobil.
Policija se konačno okuplja u praznom sjedištu Južnog vojnog okruga. Muškarci u civilu, držeći crne zastave Wagnera, žure prema policijskim automobilima. “Izdajice”, dobacuju policajcima.
Prolazi policijski automobil s uključenom sirenom, Rostovčani skandiraju: “Sramota!”
Irina Babičeva/Foto: I Babičeva/Алиса Степанцова
