Rokenrol-turneja Zorana Milanovića: Nisam znao da postojite, nabasao sam na vas slučajno

Piše Mate Bašić

Nisam znao da postojite! Nabasao sam na vas slučajno, ne znam kako i zašto, kao Kristofer na Kolumba, kao Kolumbo na jaje, zapravo, kao Kolumbo na Indijance! I baš zato što nisam znao da postojite, unaprijed (naravno, slučajno, kao da sam znao) organizirao sam susret s vama, nepostojećima i neznanima od mene! Ali zato postojite sada, to znam, jer vas vidim i baš ste me lijepo dočekali, iako nisam došao k vama, ja slučajni prolaznik, globetrotter u potrazi za novim svjetovima, na dobrobit svoju i dobrobit mojega, vašega i našega bivšega i budućega nepoznatog naroda!

Pa da ga čovjek ne bi obožavao, kad te tako lijepo zna razveseliti mudrim “zoranizmima”: on je kao agnostik koji je spoznao Boga, kao Indijanac Kolumbo koji je otkrio toplu vodu i tvrdo kuhana jaja u njoj.

Riječ je o početku sedmodevne američke rokenrol-turneje Trubačkog orkestra Zorana Milanovića, koja je započela u Gig Harboru, američkom gradiću kojega su Hrvati osnovali prije 150 godina, u doba kada je emigratski val Hrvata već snažno zapljuskivao Ameriku, da bi potrajao slijedećih pola stoljeća i duže, te se – kako piše Većeslav Holjevac u svojoj knjizi “Hrvati izvan domovine” – njihov broj uoči Prvoga svjetskoga rata računao negdje oko pola milijuna, ne zna se točno, budući da u SAD-u do 1882. nije bilo saveznog zakona o useljeništvu, a po pojedinim državama popisi su se vodili kako kad i kako gdje, uglavnom slabo i nikako (prva američka službena statistika po narodnosti uvedena je 1890, a u njoj stoji da u SAD-u živi 477. 079 Hrvata i Slovenaca, plus 51.269 Dalmatinaca, Bosanaca i Hercegovaca, što je zajedno 528.348, a osim njih, u zasebnoj skupini, zbrojeni su balkanski Bugari, Srbi i Crnogorci, njih ukupno bilo 160.716, od čega samo Bugara 62.855).

Dobro, naš premijer to nije znao, a možda nije ni morao znati, po drugim je djelima vjerojatno njemu značajan pokojni narodni heroj Većeslav Holjevac.

Prvi pak njegov “radni susret” na ovoj turneji njegova brojnog Orkestra za svadbe i sprovode, s pjevajem bez pucanja, zabilježen je jučer, 29. rujna s izvršnom potpredsjednicom i financijskom direktoricom korporacije Microsoft, Amy Hood – koja izgledom i elegancijom pomalo baca na dr. Sanju Milanović Musić, barem na slici sa Zoranom, pred državnim zastavama, makar ona ne predstavlja nikakvu bržavu, a ni on baš! – što je vjerojatno bio i najupečatljiviji dojam s toga sastanka, budući da čak i u službenom priopćenju na web-stranicama Vlade RH stoji kako je Amy diplomatski opisala taj susret kao “prigodu za razgovor o načinima na koje mobilne i cloud tehnologije mogu poduprijeti gospodarski razvoj bilo kojeg grada ili države i uistinu imati stvaran utjecaj na te zajednice“, a sam Milanović – ne zaboravljajući spomenuti značaj Radmanova Microsofta Hrvatska – nije mogao izbjeći da prizna “da se u slučaju Microsofta ne radi o klasičnom investitoru”, iako su “zarade i općenito margine u ovom poslu ogromne”. Sapienti sat, rekli bi stari, svakako pretkolumbovski, Rimljani.

Ostali važni njegovi susreti odvijat će se slijedećih dana, prema uglavljenom planu i programu. Konačni cilj još je uvijek jednako maglovit, kakav je od samoga početka, ne zna se točno što Milanović namjerava postići ovom vrlo skupom turnejom: nagađanja da će ponuditi rashodovane vojne objekte i Liku za “hrvatsku Silicijsku dolinu”, službeno su demantirana, a što ministar zdravlja sa svojim pomoćnicima radi u izaslanstvu koje namjerava razgovarati o IT-tehnologiji (odnosno, kao što smo vidjeli, o “mobilnoj i cloud tehnologiji”), te kako se dogodilo da u izaslanstvo nije uključena premijerova supruga Sanja, koja je ostala u mračnom Zagrebu s mlađim sinom Markom, nego samo stariji sin Ante Jakov, i štošta još, ostala su također pitanja bez odgovora.

No, razjašnjeno je nešto drugo, iako ne do kraja: tko su članovi ovoga velikoga i skupoga Trubačkog orkestra za svadbe, sprovode i mobilne cloud-tehnologije, s pjevanjem, bez pucanja:

1. Zoran Milanović, predsjednik Vlade RH
2. Vedran Mornar, ministar znanosti, obrazovanja i sporta
2. Siniša Varga, ministar zdravlja
4. Tomislav Saucha, predstojnik Ureda predsjednika Vlade,
5. Nikola Jelić, glasnogovornik Vlade,
6. veleposlanik Neven Pelicarić, savjetnik predsjednika Vlade za vanjsku politiku,
7. Spomenka Rakušić, savjetnica predsjednika Vlade za gospodarstvo,
8. Joško Klisović, zamjenik ministrice vanjskih i europskih poslova,
9. Darko Parić, pomoćnik ministra uprave,
10. Damir Novinić, ravnatelj Agencije za investicije i konkurentnost,
11. Tatjana Prenđa Trupec, ravnateljica HZZO-a,
12. Zvonimir Stanić, ravnatelj CARNet-a,
13. Ivan Marić, zamjenik ravnatelja SRCE-a,
14. Ozren Pezo, pomoćnik ravnatelja HZZO-a za informacijsku tehnologiju,
15. Marija Vukelić, izvršna koordinatorica službe za privlačenje investicija,
16. Hrvoje Somun, predsjednik Uprave APIS IT-a,
17. Ante Jakov Milanović, premijerov stariji sin

Znači, njih komada 17. Na revers. Hrvatskim građanima i proračunu. Premijer je – tek po slijetanju zrakoplova na američko tlo – otkrio da je na turneju poveo i svojega sina, no objasnio je kako ipak za Antu Jakova nije trebalo pojačavati osiguranje u ljudstvu i tehnici, te kako troškove prinčeva putovanja snosi on osobno, pa, tobože, zbog toga nitko ne bi trebao prigovarati, jer – čudna li čuda! – na američkoj se turneji mogao naći i BILO ČIJI sin, nije morao biti baš premijerov, tko je Hrvatima kriv što za svoju djecu organiziraju maturalne ekskurzije drugačije od ove, svi su se mogli prijaviti, samo se nisu dosjetili?
Ili je mama zadužila svog izviđača da pazi kako tata (opet) ne bi otišao u štetu?

Svejedno, kako to obično biva, osim tih 17 samozatajnih pregalaca na polju razvoja IT-Hrvatske, nisu navedeni ni broj, ni imena: službenika osiguranja, pomoćnih djelatnika, a ni novinara. Jer takvo “detaljiziranje” nije niti “uobičajeno” u diplomatskoj praksi, jel da? Kao što “u diplomatskoj praksi” nije “uobičajena” ni objava troškovnika! Evo primjerice, možete li se vi sjetiti da je rahmetli Drug Tito, ili čak da su pokojni Franjo Tuđman ili doživotni Stipe Mesić, objavljivali troškovnike svojih putovanja? Naravno da ne možete, jer to nije “uobičajeno” (doduše, Tuđmana tu treba donekle izdvojiti, budući da je on – kažu – zemlju “doveo u izolaciju” pa je iz izloacije manje trošio na korisna putovanja, a – opet, s druge strane – sada treba nadoknaditi propuste koje je on svojom slabom internacionalnom pokretljivošću učinio, no – bilo kako bilo – stvar se po pitanju objave troškovnika ne mijenja).

Konačno, ako je netko baš zapeo, lako može na internetu provjeriti koliko stoji jedna zrakoplovna karta na redovnim letovima od Zagreba do Seattlea, pa potom malo po Americi gore-dolje, i onda iz New Yorka natrag u Zagreb. Može se na internetu također provjeriti i cijena hotelskog smještaja, cijena hrane, cijena telefonskih razgovora, cijena rada djelatnika DKP-a angažiranih na tom “slučaju”, uopće svašta se – posebno kad je o cijenama riječ – može u moderno doba, zahvaljujući globalnoj IT-revoluciji, provjeriti na internetu, služeći se mobilnom i cloud tehnologijom.

A kad je tome već tako, kad se sve to, i štošta drugo, na taj način može, je li onda uopće bilo potrebno da jedna cijela vojnička postrojba, jedan specijalni ministarski vod trubača, njihovih pomoćnika, tjelohranitelja i tjelobranitelja, prosjaka i sinova, tjedan dana šparta po Americi na račun smrskanih hrvatskih poreznih obveznika?

Možda i jest.

Vidjet ćemo za tjedan dana, možda doista duh Stevea Jobsa uskrsne u selu Smiljan u Lici, odakle je jednom davno i pročedio u liku pokojnoga Nikole Tesle, kad je pomoću svojega malenoga mokrog mačka otkrio elektricitet. Objava troškovnika ove američke turneje Trubačkog orkestra Zorana Milanovića bila bi u tom trenutku tek smiješna zgoda u usporedbi s poslovnim, financijskim, intelektualnim i svim mogućim pozitivnim dometima koji će pogoditi Hrvatsku.

Daj Bože!

Skrušeno te molimo, pomozi našemu premijeru, našim ministrima, njihovim zamjenicima i pomoćnicima, našim predstojnicima, ravnateljima i predsjednicima uprava, našim prosjacima i sinovima, našim veleposlanicima i svom nebeskom ministarskom vodu, da pravo i skladno postignu sve željene dogovore na čast i slavu malenoga hrvatskoga naroda, njegove posrnule države i svih njenih zaostalih građana!

Usliši molitve naše, a mi ćemo platiti misu San Franciscu, San Joseu, San Pedru, San Mateu, San Gregoriju, San Leandru, San Ramonu, San Antoniju, Santa Mariji kojom je Kolumbo dojedrio do Ameriga Vespuccija, San Diegu i svim svecimo Silikonske doline, samo da se poslovi sklope, pa neka ne budu dalekosežni poput otkrića američkog kukuruza, krumpira i duhana, samo neka bude štogod u tom IT-cloudu!