Prije točno stotinu godina izgrađena je crkva sv. Nikole Čudotvorca u Crikvenici, prvi sakralni objekt Ruske pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Bilo je to 1924. godine, a izgradili su ju izbjeglice nakon Oktobarske revolucije i Prvoga svjetskog rata.
Povijest ruske zajednice na ovim prostorima počinje 1920. godine kad je u Bakar uplovio brod Vladimir s oko tri tisuće muškaraca, žena i djece koji su došli iz Rusije.
Bili su to, kako govore ondašnji ljetopisi, “izbjeglice nakon Oktobarske revolucije i Prvoga svjetskog rata”, i to vojnici, civili, djeca. Od tog većeg broja oko 200 ih je došlo u Crikvenicu. Bili su to Rusi iz Rusije i Bjelorusije te donski Kozaci. Isprva su bili smješteni u crikveničke hotele i u privatne kuće.
Onodobna lokalna vlast nedugo nakon toga omogućila im je prepustiti zemljište da za svoje potrebe vjerskih obreda i običaja izgrade Rusku pravoslavnu crkvu, poznatu i do danas atribuiranu kao jedini ruski pravoslavni hram u Hrvatskoj. Izgrađena je u stilu ruske crkvene arhitekture, od bijelog klesanog kamena s bizantskim kupolama u obliku lukovice. Izgrađena je novcem tadašnjih ruskih izbjeglica. To su uglavnom bili boljestojeći ljudi koji su u zemlji svojeg podrijetla ostavili svu ostalu imovinu.
Odlukom Svetog arhijerejskog sinoda Ruske pravoslavne crkve godine 1956. ovo crikveničko zdanje stavljeno je pod jurisdikciju Srpske pravoslavne crkve, a Sveti Arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve ovu je crkvu stavio pod upravu Eparhije Gornjokarlovačke na čijem se teritoriju ona i nalazi. Danas brigu o crikveničkoj crkvi vode Eparhija Gornjokarlovačka i Srpska pravoslavna općina Rijeka.
Na pitanje kako je došlo do te odluke sinoda i je li takva darovnica uobičajena crkvena praksa, paroh riječki protojerej stavrofor Mićo Kostić o tome kaže kako nije uobičajeno da pravoslavne crkve imaju svoje hramove tamo gdje već tradicionalno postoji neka pravoslavna crkva, ali i da je iznimka napravljena prilikom gradnje ovog hrama u Crikvenici 1924. godine, te dodaje:
– Ruska patrijaršija je prepustila, odnosno darovnim ugovorom darovala SPC-u hram Svetog Nikole u Crikvenici.
Idućih desetljeća obredi su bili redoviti, a nakon pola stoljeća oni su se prorijedili, da bi poslije Drugog svjetskog rata postali sve rjeđi. Godinama ovdje nije bilo obreda.
Nakon mnogo godina, liturgija je u toj crikveničkoj ruskoj pravoslavnoj crkvi služena 2018. godine. I svaki put su s ključem tog sakralnog objekta iz Rijeke dolazili predstavnici Srpske pravoslavne crkve da bi je otvorili. I zatvorili.
Mnogi su se od ondašnjih doseljenika, nekadašnji putnici s broda koji je bio uplovio u bakarsku luku, poženili i poudavali, a djeca su u drugom i sljedećim naraštajima postala Primorcima, čakavcima. Na njihovo izvorno rodoslovlje podsjećala su i dandanas podsjećaju samo neka od prezimena (Kosagov, Smirnov, Emilianov, Usihanov).
Rusi s 1.481 pripadnikom danas čine svega 0,03 posto stanovništva u Hrvatskoj. Prije četiri godine bila je stogodišnjica ruske emigracije u Hrvatskoj (1920.-2020.)
U Udruzi ruske nacionalne manjine u Primorsko-goranskoj županiji imaju drugačije viđenje o ovom pitanju vlasništva na koje je upisana SPC u Hrvatskoj, Eparhija Gornjokarlovačka, Crkvena općina Rijeka i najavljuju vraćanje crikveničke crkve, Ruske pravoslavne crkve u posjed ruskoj manjinskoj zajednici.
Natalia Marčelja, dugogodišnja predsjednica manjinske udruge Ruski dom PGŽ Rijeka, a odnedavno predsjednica Savjeta udruge, kaže:
– Osporavamo trenutačnu situaciju s uknjižbom SPC-a, jer darovnica o kojoj se s tim u vezi govori ne postoji i nije postojala. Nama i u novije vrijeme, u ovo delikatno doba rata u Ukrajini, dolaze ljudi – i Rusi i Ukrajinci – iz Ukrajine koji pitaju zašto se ne može u crikveničku Rusku pravoslavnu crkvu.
Neki i ne moraju biti aktivni vjernici, ali im u ovom vremenu nešto takvo, jedno takvo utočište, jako treba. A najbliža crkva im je u Italiji, u Udinama ili Anconi. Crikvenička crkva imala je poseban status u sklopu Ruske pravoslavne crkve. Dobili smo i iz Moskve potporu, od Ruske pravoslavne crkve, da bi se u ovoj crikveničkoj crkvi mogla obavljati vjerska služba na ruskom jeziku.
Upravo pripremamo i dopis koji ćemo uputiti SPC-u u Beograd i Ruskoj pravoslavnoj crkvi u Moskvu u kojem ćemo naglasiti kako tražimo da se ovaj status crikveničkog sakralnog objekta riješi mirnim putem. Naša argumentacija je i dalje kako su tu crkvu izgradili svojedobni izbjeglice koji su se ovdje skrasili i zaposlili te od svojih dobrovoljnih priloga izgradili Rusku pravoslavnu crkvu sv. Nikole ovdje u Crikvenici, naglasila je Natalia Marčelja.
Nepristrani, u ovom primjeru to je političko vodstvo Grada Crikvenice, zagovaraju stav da bi ovaj objekt, kojemu predstoji nužna obnova i izvana i iznutra, trebao prije svega postati i ostati, nakon punog stoljeća od izgradnje, i to uz angažiranje županijskih konzervatora, ponajviše – spomenik kulture.
Problem je u tome što bi tu obnovu trebao potaknuti vlasnik iz zemljišno-knjižne uknjižbe, a to je Srpska pravoslavna crkva. Hoće li i kada će to biti učinjeno? Riječki protojerej Kostić:
– Kada bude obnovljena Ruska pravoslavna crkva sv. Nikole u Crikvenici, bit će to učinjeno prema standardima ruske sakralne arhitekture.
Projekt Stjepana Rovešnjaka
Crkvu je projektirao ing. Stjepan Rovešnjak (Draganić kraj Karlovca, 1888. – Zagreb, 1958.), koji je školu pohađao u Zagrebu, a tehnički fakultet završio u Pragu. Po završetku studija zaposlio se u Sušaku 1912. godine, a onda, pred kraj Prvog svjetskog rata, došao s obitelji u Crikvenicu i tu ostao do 1931. godine.
Osim njegova impozantnog opusa za vrijeme boravka u Sušaku, Rovešnjak na crikveničkom području projektirao je mnoge vile i hotele, bolničke i privredne objekte te Kino Jadran u Crikvenici.
Hina/Foto: press
