Sanader drugi put među Hrvatima: “Zašto si tako ljut, pitala me Angela Merkel…”

Tražili smo na predsjedništvu HDZ-a, da nam stručnjaci rastumače pojam “junction”. Čim smo čuli da ima više značenja, a da je jedno “teritorijalna poveznica”, odmah smo ga odbacili. Kosor je to poslije potpisala.

Prije osam godina, 1. srpnja 2009., Ivo Sanader je podnio ostavku na dužnost premijera. Iako jasne razloge u trenutku ostavke nije naveo, kasnije će dati do znanja da se povukao jer nije mogao postići  dogovor o razgraničenju sa Slovenijom, što je u to vrijeme kočiloo hrvatski pristup Europskoj uniji.

O tome je razgovarao s novinarima Večernjeg lista u čijoj redakciji je tiskana njegov knjiga “Vrijeme politike – Detuđmanizacija“.

– U ljeto 2007. tadašnji slovenski premijer Janez Janša i ja dogovorili smo na Bledu da se granični spor riješi pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu. No sljedeće je godine Janša na izborima izgubio za jedan mandat, a vladu je formirao Borut Pahor.

Uskoro nakon toga najavio mi je da neće prihvatiti Međunarodni sud pravde. Nas on ne zanima, hajmo mi to riješiti arbitražom, kazao mi je. Rekao sam da arbitraža, koja se inače oslanja ne samo na međunarodno pravo već i na druga načela, poput pravičnosti, za nas ne dolazi u obzir.

Kada počinju problemi Hrvatske sa slovenskom blokadom?

U jesen 2008. već smo bili spremni i planirano je da Hrvatska službeno uđe u NATO početkom 2009. na summitu NATO-a. Sve su države završavale ratifikaciju našeg sporazuma s NATO-om i očekivali smo da to učine i Slovenci. Međutim, odjednom se pojavila inicijativa nevladinih udruga i grupe građana koja je s peticijom za raspisivanje referenduma o hrvatskom članstvu u NATO-u.

Poslije smo doznali da je Pahor stajao iza te inicijative. Ideja je bila da Hrvatska zakasni na summit. Sljedeći je bio tek za dvije godine. Tad smo mi u dogovoru sa SAD-om, pritisnuli da se hrvatski ugovor s NATO-om ratificira u slovenskom parlamentu. Čekali su do kraja, ali su ratificirali.

Zbog graničnog spora Slovenci su blokirali Hrvatsku u pregovorima s EU. Kako se to odvijalo?

Istovremeno je pokrenuta i inicijativa da se blokiraju pregovori pod prividnim razlogom da mi u raznim poglavljima prejudiciramo granicu. Da bih umirio Slovence, Vlada je donijela odluku u kojoj se kaže da Hrvatska u pregovorima s EU ne želi prejudicirati granicu i da ćemo poštovati svaki dogovor oko graničnog spora. Slovenci su to odbacili i blokirali nam 14 poglavlja.

Zvao sam predsjednika EK Manuela Barrosa i rekao mu: ‘Ne može nas se ucjenjivati bilateralnim problemom. Imamo granični spor sa Slovenijom, ali ima i Slovenija s nama. Nije to naš problem, to je zajednički problem.’ Slovenija ušla u EU i NATO s istim tim problemom i mi nismo, a mogli smo raditi probleme.

Je li u tom vremenu postojala tajna diplomacija?

Da, Pahor i ja smo se našli nekoliko puta. Na sastanku u Mokricama, u četiri oka sam ga pitao zašto to radi, da je to je čista ucjena. Rekao mi je da je to njima zadnji vlak. Ako nam vi to ne date, mi ne dižemo blokadu, poručio je. Tad sam mu rekao: “Borute, upamti, Hrvatska će ući u EU, a neće dati ni centimetra zemlje.”

Rekao je da su i njemu nudili arbitražni sporazum u istom obliku u kojem ga je poslije potpisala Jadranka Kosor, ali da ga nije htio potpisati. Zašto?

“To je bio prijedlog Europske komisije i Olli Rehn, tadašnji povjerenik za proširenje, doletio je u New York, gdje sam ja govorio pred Vijećem sigurnosti, kako bi mi ga donio. Tri smo sata razgovarali. U tom su prijedlogu bili i arbitražni sud, a ne međunarodni sud, i junction. Ja sam to odmah odbio. Tražili smo na predsjedništvu HDZ-a, a tad je bio i glavni pregovarač Vladimir Drobnjak, da nam stručnjaci rastumače pojam “junction”. Čim smo čuli da ima više značenja, a da je jedno “teritorijalna poveznica” odmah smo ga odbacili.

Je li Jadranka Kosor bila na tom sastanku?

Bila je.

Što je bilo nakon toga?

Dan nakon 17. lipnja i proslave obljetnice HDZ-a u Bruxellesu bio sam na sastanku Europske pučke stranke. Prije toga sam predsjednika EPP-a Wilfrieda Martensa

zatražio da na dnevni red uvrsti točku o slovensko-hrvatskom sporu. Govorio sam 15 minuta, digao sam i ton:

“Molim vas, blokada hrvatskih pregovora traje od studenoga. Budući da svi podržavate da Hrvatska uđe u EU, budući da znate da je ovo bilateralno pitanje, a ne pitanje europskih vrijednosti i smjernica, molim vas da napravite simboličku gestu. A ta gesta neka bude da se na sljedećoj međuvladinoj konferenciji, koju sam prethodno dogovorio s češkim premijerom Mirekom Topolanekom za 26. lipnja, otvori ili zatvori barem jedno, najformalnije poglavlje. U suprotnom ja ne mogu jamčiti ni za što”, poručio sam im.

Poslije me Angela Merkel pitala zašto sam tako ljutit. No Česi su otkazali tu međuvladinu konferenciju, nije bilo prijedloga da se nešto otvori ili zatvori. Tog sam dana odlučio dati ostavku, rekao je Sanader.

MP/foto: