Morana Foretić, kazališna redateljica i predsjednica Savjeta za kulturu SDP-a, jučer je tijekom konferencije za medije na kojoj je predstavljen SDP-ov program za kulturu, doživjela napad panike te je uz velik napor jedva završila svoj govor.
Na početku konferencije Foretić je rekla da je izrazito veseli što upravo ona predstavlja Restartov program za kulturu jer u njoj radi već 20 godina. Tijekom govora izgubila misao, nervozno je gestikulirala rukama i tražila riječi da dovrši rečenice.
Foretić je pokušao pomoći Ivo Josipović koji je sjedio u publici i slušao predstavljanje.
“Svjesna sam svih manjkavosti i problema koji postoje u našoj kulturi. Veseli me što je ovo program koji predlaže demokratizaciju kulture. Trenutno je kultura ono što je za narod bitno. Potrebna je svima, znam da se hrvatski građani vole baviti kulturom, vole se izražavati i zanima ih kultura, samo što je problem što je naša kultura bila jednodimenzionalna”, rekla je te potom povukla paralelu između hrvatske kulture i vrta.
“Ja bih rekla da je kultura nešto kao vrt, nekakav vrt s tri četiri vrste cvjetića, a onda ima bilja koje se razvilo mimo svih mogućih pravaca. Naša kultura treba postati jedan užasno, užasno široki vrt i mislim da se ovaj program bavim svim problemima koji nas tište.”
Trema ju je međutim shrvala kada je trebala pobliže predstaviti planove Restarta za kazalište, glazbu i ples. Foretić je počela zamuckivati, nije dovršavala rečenice te je djelovala dezorijentirano. “Kazalište, glazba i ples. Treba nam decentralizacija. U Hrvatskoj u svakom velikom gradu imamo kazalište, i trebamo, ovaj… trebamo se decen… da… da… da, argh…”, rekla je te zastala.
Bivši predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, koji je sjedio u auditoriju za vrijeme predstavljanja programa, uskočio je te pokušao pomoći Foretić da se izrazi. “Kazališta rade?”, moglo se čuti van kadra. “Sad sam se zbunila”, rekla je Foretić na to.
Josipović je, međutim, nije uspio umiriti. “Nezavi…, erm, dakle… trebamo, trebamo, er… Nezavisnu scenu… Trebamo sektor civiln… Trebamo poticati razvoj nezavisne scene i civilno-javnog partnerstva koje, zapravo, donosi u Hrvatskoj jedan novi segment. Nezavisna scena uključuje razne dijelove kulturnih djelatnosti. Od, er… mhm… Od, znači, platforme koja… Nezavisna scena…”, nastavila Foretić, unatoč poteškoćama.
Nakon gledanja nastupa naš dojam je da gospođi Foretić treba zdravstvena pomoć. Moguće da je koristila sredstva za smirenje, a možda uzela i neke jače supstance?
“Nismo svi političari”, rekao je ponovno Josipović. “Nismo. Ja sam malo naivna i grozna”, odgovorila mu je Foretić.
“Nužno je postaviti nova načela vrednovanja scensko-glazbenih nacionalnih festivala i uspostaviti organizacijski model u kojem se, zapravo, šire, strukovne… struk… dakle, u kazalištu je bitno, u glazbi, u umjetnosti, da ne bude više, da ne bude… da ne bude više političkih… demokratizacij… mmm, mmm, mmm… Možemo stat’ sekundu?”, rekla je Foretić.
“Ajde jedna mala pauza”, rekao je Josipović. “Ja sad imam napad panike pa sam se sva zbunila. Oprostite, sad ću se sabrat”, odgovorila je Foretić, objasnivši time zašto se mučila za govornicom. Jedan od okupljenih joj je potom donio čašu vode.
Foretić je otpila malo vode te nastavila s nešto više sigurnosti. “Eto, dakle, hm… U našim umjetničkim ustanovama, koje su trenutno ovisne o financiranju Ministarstva kulture i gradova, one ne mogu djelovati sustavno jer nemaju dovoljno resursa. Uvođenjem principa sponzoriranja i vrednovanja sponzoriranja otvaramo novi segment u kojem kultura može biti široka i u kojoj može biti novca za razne projekte i nezavisnu scenu. Osim institucionalnog, trebamo razvijati i nezavisnu scenu”, pojasnila je.
“Kak’ se kaže ono kad je nešto “mainstream”? Znači, bitno je da imamo različitost u kulturu i važno je da… Ako imamo, znači, kulturne proizvode koji su zapravo… Uglavnom… u audiovizualnim djelatnostima, tipa filmu, bitno je da se decentralizira filmsko financiranje. Jedan od većih problema je neadekvatan smještaj filmskog arhiva.
Trebao bi biti odvojena institucija. Hrvatski audiovizualni centar trebao bi imati više zaposlenika jer je film skupa djelatnost i izvozni je proizvod koji nas može predstaviti na festivalima. Hrvatski film je viđen i cijenjen, samo što mi toga nismo svjesni.”
