Senka Klarić Baranović: Specijalac Vrhovnog suda u službi Mladena Bajića i Branka Hrvatina

IMA NEKA TAJNA VEZA! Sutkinja Senka Klarić Baranović odlučivala je u slučaju „Glavaš“ i „HPB bankomat“

SENKA KLARIĆ Baranović, sutkinja Vrhovnog suda poznata je iz slučaja Glavaš kada je predsjedala sudskim vijećem koje je odlučivalo o žalbi Branimira Glavaša koji je bio nepravomoćno osuđen na 10 godina zatvora zbog ratnog zločina. U istom sudskom postupku osječki poduzetnik Drago Tadić nepravomoćno je osuđen na jedinstvenu kaznu od dvije godine zatvora jer se prema obrazloženju sudskog vijeća pod predsjedanjem suca Županijskog suda Majerovića sastao na ručku u poznatom zagrebačkom restoranu ‘Baltazar’ s nekim tko bi mu mogao dati informacije o stanju predmeta Glavaš.

Te je informacije tom prilikom trebao dobiti posredno od svjedoka Hrvatina. Obrazloženje presude na 80 stranica je detaljno obrađeno po već poznatim modelima skribomanskog hrvatskog prava kada se nešto želi zataškati ili nekoga uništiti. Tadić je osuđen jer se našao na istom mjestu u isto vrijeme sa Mladenom Mlinarevićem i predsjednikom Vrhovnog suda Brankom Hrvatinom od kojeg je posredstvom Mlinarevića dobio informacije.

Bilo bi zanimljivo napraviti rekonstrukciju cijelog događaja u Baltazaru i nakon Baltazara, ali ne u režiji i scenariju suca Zdravka Majerovića na čak 80 stranica. Neposredno nakon što je sud izdao priopćenje u predmetu Glavaš, Hrvatin je u razgovoru sa sucima kaznenog suda rekao kako bi presuda trebala biti otpremljena sa suda prije srpnja 2010, dakle prije famoznog ručka u Baltazaru, kako bi sve sumnje bile otklonjene. I tako je Bajić stekao još jednog vjernog prijatelja koji ga nikada neće iznevjeriti. Tko može, a tko ne može raskinuti vezu, znaju samo oni? Ili samo jedan od njih.

U slučaju Fimi Media, Vrhovni je sud donio odluku kojom se utvrđuje da ne postoje rokovi u kojima Državno odvjetništvo mora završiti svoje istrage te podignuti optužnicu. Riječ je o odluci koju je hrvatsko pravosuđe, a posebno Državno odvjetništvo, očekivalo s nestrpljenjem i o kojoj je ovisilo hoće li cijeli niz antikorupcijskih predmeta, napose u aferi Fimi-Media, pasti u vodu zbog prekoračenja rokova za podizanje optužnica. Tako je to prenio Jutarnji list tumačeći odluku sutkinje Senke Klarić Baranović koja je kao predsjednica sudskog vijeća donijela tu skandaloznu odluku izazivajući zgražanje pravnih stručnjaka.

U slučaju ‘HPB Bankomat’ optužnica je nakon više od tri godine odbačena jer je prvostupanjski sud utvrdio da ne postoji niti jedan materijalni dokaz protiv bivših čelnika Hrvatske poštanske banke da su se udružili u grupu te da klijenti banke zbog toga što su klijenti ne mogu poticati stvaranje takve organizirane grupe. Međutim, Vrhovni je sud donio odluku kojom se preinačuje presuda suca Ivana Turudića uz obrazloženje da bez obzira na nepostojanje izravnih dokaza u slučaju ‘HPB Bankomat’ optužnica se potvrđuje kako bi se na glavnoj raspravi utvrdilo da li oni postoje ili ne! I u ovom je slučaju presudu Vrhovnog suda donijelo vijeće pod predsjedanjem sutkinje Senke Klarić Baranović.

Još je jedan slučaj u ‘HPB Bankomatu’ završio na stolu iste predsjednice sudskog vijeća Vrhovnog suda, Senke Klarić Baranović, a o čemu je već pisano na portalu Dnevno. Naime, jedan od klijenata banke je uputio žalbu Vrhovnom sudu žaleći se na prekoračenje rokova za podizanje optužnice. Od Vrhovnog je suda umjesto rješenja dobio više falsifikata sa različitim obrazloženjima, krivo upisanim oznakama spisa i imenima optuženih.

Predmet je završio na Ustavnom sudu koji se proglasio nenadležnim, a optuženi klijent Banke je zatražio provođenje inspekcijskog nadzora nad radom Vrhovnog Suda i sudaca koji su počinili nezakonitosti i nepravilnosti u radu. Što je po predmetnom inspekcijskom nadzoru utvrđeno i je li Ministarstvo pravosuđa provelo inspekcijski nadzor, još uvijek nije poznato?!

No, poznato je da je presuda Vrhovnog suda u slučaju „Glavaš“ prije nekoliko dana ukinuta odlukom Ustavnog suda, pa se stoga s pravom postavlja pitanje tko su uopće osobe koje u ime Republike Hrvatske donose skandalozne odluke kojim se narušava pravna sigurnost građana zajamčena Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?

Donositi presude koje nemaju uporišta u zakonu pogubno je i sa nesagledivim posljedicama za cjelokupno društvo, osobito kada se radi o Vrhovnom sudu koje je kao najviše tijelo sudbene vlasti sukladno svoj svrsi postojanja dužno po hitnom postupku otkloniti i najmanju povredu zakona počinjenu na nižim sudskim instancama.

Ništa manje skandalozno i pogubno po pravni sustav Republike Hrvatske je i postupanje Ustavnog suda kojem je trebalo više od četiri godine da poništi protivno zakonu donijetu presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u slučaju „Glavaš“, što je i više nego dovoljan razlog za alarm najvišeg stupnja u državi, jer očito nešto ne štima u državi Hrvatskoj.

IVO JOSIPOVIĆ – MLADEN BAJIĆ – BRANKO HRVATIN – SENKA KLARIĆ BARANOVIĆ – …! ZAŠTITA NEZAKONITOSTI – TEMELJ JOSIPOVIĆEVE NOVE PRAVEDNOSTI I PRAVOG PUTA!

Predsjednik Vrhovnog suda već gotovo deset godina je Branko Hrvatin. Gledajući radno iskustvo koje ima u hrvatskom pravosuđu i stručne radove koje je objavljivao lako je zaključiti koje su glavne grane u kojima se najdugovječniji predsjednik Vrhovnog suda izvještio. Prva je ‘naknada štete’, a druga ‘ovršni postupak’. Puno iskustva Hrvatin ima i u praćenju i proučavanju sudske prakse. Pa pogledajmo kakva je sudska praksa ovog istaknutog pravnog stručnjaka koji uživa zaštiti dvojice bivših predsjednika, Stipe Mesića i Ive Josipovića.

Počeci pravosudne karijere momka iz dobrostojeće komunističke obitelji bili su relativno benigni: malo vježbeništa, malo referade i konačno prva ozbiljnija funkcija: voditelj grupe za naknadu štete. Plodna suradnja između Hrvatina i kompromitiranog ‘Inžinjerskog biroa’ naročito se razvila na polju ‘stručnog usavršavanja’. Sudeći po medijskim izvješćima od ovakvog angažmana nisu bili imuni ni ostali suci Vrhovnog suda.

Tako su prvi javni prikaz sudske prakse u vezi naknade neimovinske štete nakon izmjene Zakona o obveznim odnosima sucima platile zainteresirane osiguravateljske tvrtke. Branko Hrvatin bio je taj koji se financijerima obvezao poslati 150 do 200 sudaca, a skup je organizirao Mlinarevićev ‘Inženjerski biro’.

Inženjerski biro Mladena Mlinarevića radio je procjenu zgrade u Planinskoj koju je prodavao Stjepan Fiolić, bio je organizator ručka u Baltazaru na koji su pozvani Branko Hrvatin i Drago Tadić kada se htjelo utjecati na presudu Glavašu. Tradicionalno organizira i ‘savjetovanja’ na kojima honorare tvrtki dobivaju i ljudi iz komisije za javnu nabavu što se ubraja u sukob interesa.

‘Biro’ je godinama radio po narudžbi za svakoga tko dobro plati, a procjene i analize su se često pisale bez valjanih podloga. Mlinarević je u pretvorbi napravio podloge za privatizaciju stotina poduzeća uzimajući im za svoj ‘rad’ ogromne naknade. Inženjerski biro godinama tijesno surađuje s Hrvatinom, a planirali su i zajedničko pokretanje pravosudnog časopisa.

Mediji su pisali kako su u dva dana predstavnici pravosuđa i njihovi domaćini popili 720 boca vrhunskog vina, a ukupni trošak osiguravateljima bio je 2,3 milijuna kuna! ‘Inženjerski biro’ Hrvatinova prijatelja Mlinarevića tradicionalno organizira takva savjetovanja na kojima su troškovi smještaja, kotizacija i honorara za izlagače tajna. Upravo ta tajnovitost trebala bi, po mjerilu Vrhovnog suda, biti dokazom ‘udruživanja radi počinjenja kaznenih djela koja su po naravi konspirativna i odvijaju se pod velom tajnosti pa za njihovo dokazivanje nije potreban nikakav materijalni dokaz’.

Mesićev i Josipovićev kandidat

Hrvatina je na mjesto predsjednika Vrhovnog suda 2005-te ustoličio Stjepan Mesić, čiji se ‘interes’ za pojedine sudske predmete ovih dana našao i pred Europskim sudom za ljudska prava. Svoje reimenovanje 2009-te godine Hrvatin je tumačio kao dokaz da je za hrvatsko sudstvo nastupilo ‘stabilnije vrijeme’. U svom inauguracijskom govoru istaknuo je da ‘suci moraju biti neovisni, odgovorni, stručni i učinkoviti zaštitnici prava pojedinaca’.

Branko Hrvatin rođen je 1959. godine u Labinu, gdje je završio osnovnu školu. Potom se s čitavom obitelji preselio u Zagreb. Ovo preseljenje bilo je ‘poslovno uvjetovano’ budući da je njegov otac kao provjereni lokalni partijski kadar unaprijeđen na republičku, a kasnije saveznu razinu. Hrvatin stariji ostat će upamćen kao posljednji predsjednik Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije. U posljednjim danima socijalističke Jugoslavije uspješnu karijeru počeo je graditi i njegov sin Branko. Danas je Branko Hrvatin predsjednik Vrhovnog suda u ni manje, ni više, nego trećem mandatu. Kad se zbroje sudačka plaća i stalni honorari, Hrvatin mjesečno prima približno 30 tisuća kuna.

Za sada nije evidentiran u kaznenoj evidenciji, upravo kao i bivši predsjednik države Ivo Josipović na čiji je prijedlog Branko Hrvatin imenovan za treći mandat predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske. No, što budućnost nosi, ostaje nam za vidjeti.

BRANKO HRVATIN – BRZ I UČINKOVIT ISTUP PO NALOGU MENTORA

Povodom izjave predsjednika i suca Županijskog suda u Zagrebu Ivana Turudića tijekom svjedočenja Luke Bebića u sudskom postupku protiv Ive Sanadera ‘ponašajte se pristojno, niste u Saboru’, predsjednik Sabora obratio se dopisom predsjedniku Vrhovnog suda. Hrvatin mu je ekspresno odgovorio za samo četiri dana, izjavljujući da bi to učinio i ranije da nije bio na međunarodnoj Konferenciji u Rumunjskoj!

Brzina reakcije dostojna divljenja. Posebice u državi gdje se vode sporovi duži od samih života, a odgovori na pritužbe i predstavke ‘običnih građana’ na rad pravosudnih dužnosnika putuju do podnositelja takvih prigovora godinama. Hrvatin u svom odgovoru navodi da je pritom postupao ‘kao i u ostalim slučajevima pritužbe na ponašanje sudaca, sa stajališta svoje obveze postupanja u skladu s odredbama Zakona o sudovima i Zakona o državnom sudbenom vijeću’. Nije propustio istaknuti da se uvijek zalagao ‘da suci svoju sudačku dužnost obnašaju u skladu s najvišim etičkim standardima sadržanim kako u Etičkom kodeksu tako i u općim društvenim etičkim normama’.

U posjedu smo više dokaza da tomu nije tako i da se Hrvatin ne ponaša jednako kada su u pitanju te pritužbe na rad sudaca i pojedinaca iz državnog odvjetništva. Podsjetimo samo kako je upravo Hrvatin odlučio da neće pokretati daljnje postupke protiv predsjednika Visokog trgovačkog suda Srđana Šimca, koji se našao u sukobu interesa jer vjeruje njegovu objašnjenju da se u sukobu interesa našao nehotice.

Šimac je, naime, bio član tročlanog vijeća Trgovačkog suda koje je donijelo rješenje u korist splitske tvrtke čiji su suvlasnici njegov otac i brat. Šimac, navodno, nije znao da tvrtka, koja nosi naziv ‘Gradska sigurnost Šimac i sin’, povezana s njegovom obitelji (?)! Prozvani sudac priznao je da nije smio odlučivati o slučaju, no tvrdi da je riječ o ‘nehotičnom propustu’ te da bi se svakako izuzeo da je znao kako je u sporu tvrtka u vlasništvu članova njegove obitelji. Ovo podsjeća na slučaj kada je članice sudskog vijeća Vrhovnog suda Ileona Vinja odlučivala u istom predmetu u kojem je prvostupanjsku presudu donio njen suprug Vladimir Vinja kao predsjednik sudskog vijeća Županijskog suda u Zagrebu. Vrhovni sud RH se još nije očitovao o ovom slučaju ‘supružničkog’ dijeljenja pravde.

Odsjekao braniteljima glavu i udove, Vrhovni sud ga pustio, a on odšetao u Kanadu

Pripadnik Martićeve milicije Mitar Arambašić je u Splitu nepravomoćno ponovno osuđen na 20 godina zatvora, no Vrhovni sud ga je pustio na slobodu i vratio predmet na ponovno suđenje. Arambašić je bez problema za 15 dana dobio sve potrebne dokumente te je preko Srbije odletio za Kanadu.

Tako je martićevac Mitar Arambašić brutalno likvidirao trojicu hrvatskih policajaca, kojima je odsjekao glavu i udove, a Hrvatin bez ikakve sankcije ‘likvidirao’ svaku realnu šansu da zločin bude pravedno kažnjen. Omogućio mu je bijeg u Kanadu, baš kao što je svojevremeno Vladimir Vinja omogućio Željku Ražnjatoviću Arkanu. Razlika je jedino u tome što je Arambašić koristio redovitu zrakoplovnu liniju, a po Arkana je stigao Vladin zrakoplov iz Beograda.

Ipak, nadamo se da hrvatsko sudstvo ipak nije ‘obična korumpirana i nesposobna kriminalna organizacija i glavni krivac ovakvog stanja u državi’ kako to ogorčeni građanin piše u jednom komentaru, iako sliku o poštenom i nekorumpiranom pravosuđu sigurno nije uljepšala Hrvatinova epizoda s ljetovanjem u jednoj od najskupljih stancija u Istri gdje su mu društvo trebali činiti bankari i lobisti. Kao organizacija bez suvisle vanjske kontrole sudstvo uvelike ovisi o poštenju i integritetu ljudi koji ga neposredno vode. Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić još je 2009.-te godine izjavio da sudski poziv ‘nikada nije bilo teže obavljati nego je to slučaj danas’. Sa njegovim mišljenjem se složio i predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin.

Jedna od rijetkih izjava bivšeg glavnog državnog odvjetnika kojoj možemo vjerovati, jer on najbolje zna kako državno odvjetništvo i USKOK provode istražne radnje, prikrivaju dokumentaciju i spise, pa i zaborave podnijeti optužnice u zakonom propisanom roku poput one u slučaju „Mladineo“.

No, takve i mnogobrojne druge propuste državnog odvjetništva i USKOK-a zadužen je rješavati predsjednik Branko Hrvatin i Vrhovni sud kojim on predsjeda sa nekolicinom svojih poslušnika koje donose presude bez ikakve pravne i zakonske utemeljenosti narušavajući pri tome pravnu sigurnost kroz različite sudske prakse koje nisu u skladu sa europskim pravnim normama, a sve u cilju zaštite nezakonitosti postupanja državnog odvjetništva i USKOK-a i njihovih čelnih osoba.

To i jest jedan od glavnih uzroka pravne nesigurnosti i dugotrajnih sudskih postupaka koji traju desetljećima. Istinu sakriti daleko od očiju javnosti, ili napraviti još veći pravosudni kaos u kojem će krivci za nastalo stanje ostati nekažnjeni, već je otrcana receptura nositelja državne vlasti koja nas je učinila prepoznatljivom i izvan granica naše domovine.

Ipak, poslije predsjedničkih izbora, nada boljoj budućnosti se nazire. Ali prije toga, svatko u svom dvorištu treba počistiti nered. Što prije, to za bolje Hrvatsku i njene građane.

D. Lukić