Biljana Gaća sjedila je dva sata u sabornici i zbog toga će koristiti povlasticu od šest zastupničkih plaća te još šest mjeseci pravo na pola plaće.
Početkom lipnja 2007., nekoliko dana nakon što je izabran za novog predsjednika SDP-a, Milanović je gostovao u emisiji Aleksandra Stankovića na Hrvatskoj televiziji. Svima onima koji misle da se Milanović osramotio u nedjelju, u ponovnom gostovanju kod istog voditelja, preporučam da pogledaju snimku spomenute emisije. U njoj je Milanović pokazao svu raskoš svoje neupućenosti i neznanja.
Na svako konkretno pitanje, na primjer koliki je PDV ili koliki je vanjski dug, Milanović je odgovarao s nemam pojma, nebitno, ne znam… Upravo je to nemam pojma obilježilo i netom završeni mandat Zorana Milanovića. A gostovanje u Stankovićevoj emisiji na HTV-u bila je točka na „i“ potvrde Milanovićeve površnosti, nebrige i nevjerodostojnosti.
Srećom gotovo je. Milanović sad ima dovoljno svojih briga, ponajprije kako zadržati čelnu poziciju u stranci. Doduše, to bi bio scenarij koji bi dugoročno najviše odgovarao HDZ-u, ali teško da će Milanović u tome i uspjeti.
Nema nikakve sumnje da će u stranci imati ozbiljnu oporbu i ozbiljne protukandidate, a da članstvo koje ga bira više ne će biti senzibilizirano za njegove doskočice i bahaćenje. Kao ni za plašenje javnosti zločestim HDZ-om koje je dosad prakticirao.
Međutim, ono što nas u ovom trenutku zanima jest pitanje Milanovićeve ostavštine. Pitanje gdje je taj red o kojem on priča i u kojem nas ostavlja. U posljednjih nekoliko dana mediji su se dotakli dvije priče iz kojih je to razvidno.
Priča prva. Mlada SDP-ova zastupnica Biljana Gaća sjedila je u Saboru dva sata, mijenjajući tada još uvijek tehničkog ministra Freda Matića, zbog čega će dobiti čak 145.000 kuna. Šest mjeseci punu saborsku plaću, a onda još šest mjeseci pola te plaće. Doduše, nije tu riječ ni o kakvom kršenju zakona. Nažalost, Gaća, kao i bilo tko drugi, ima pravo na to. No, pitanje je morala. Kako nekome tko se bavi politikom može pasti na pamet u ovako teškoj gospodarskoj situaciji zbog dva sata doslovnog statiranja (i to kao zamjena) u saborskim klupama uzeti toliko novaca?!
Zanimljivo je da nitko iz SDP-a nije reagirao na takvu odluku politički neiskusne Gaće, odnosno da joj nitko nije savjetovao da to ne čini. Očito zato što nitko ne vidi problem u tome. Moguće, jer su izgubili doticaj sa stvarnošću, pa tako i sa stvarnim teškim životom hrvatskih građana. Znaju li Gaća i njezini politički mentori kolika je prosječna hrvatska plaća? Znaju li koliko je zaposlenih na minimalnoj, zakonom zajamčenoj plaći?! Znaju li koliko ljudi radi, a ne prima plaću? Može se pretpostaviti da ne znaju ili da ih nije briga. Jer da je suprotno nikad, ali im ne bi palo na pamet iskoristiti pravo na takvu povlasticu. Jednu od onih koje će, nadam se, biti brzo ukinute.
Slučaj drugi. Dosadašnja zamjenica ministra branitelja Višnja Tafra po isteku mandata, odlučio je netko, mora zadržati dobar položaj i status. Pa je odmah nakon razrješenja, prema pisanju medija, na dan ili dva zaposlena u Obalnoj straži, kako bi i formalno ušla u Oružane snage. Naime, to je uvjet da se može zaposliti na mjestu načelnice za nekretnine u MORH-u koje je već čeka. Čovjek koji je na tom mjestu bio prije, naprasno je smijenjen ili unaprijeđen kako se to obično kaže. Sve je to, mrtvo-hladno, napravljeno nekoliko dana prije nego što novi ministar preuzme dužnost u MORH-u.
Sektor za nekretnine nije nešto beznačajno. Upravo suprotno, s obzirom na veliki broj neiskorištenih vojarna i vojnih objekata izvan funkcije riječ je o vrlo važnom sektoru. Koliko se moglo iščitati iz obrazloženja MORH-a medijima čak i u takvoj situaciji nije bilo riječi o nekakvom velikom kršenju zakona, osim ako za mjesto načelnika ne mora biti raspisan natječaj što bi bilo normalno i očekivano. Ipak i ovdje je ključna stvar morala. Jer ako te jedna politika dovela na određenu funkciju, moraš biti spreman i otići s politikom onda kada ona izgubi povjerenje birača.
No, očito teško je otići s položaja i onoga što on nosi sa sobom. Slučaj Tafra je vjerojatno vrh sante leda. Pitanje koliko takvih uhljeba ostaje u državnim i javnim sustavima? A prema dostupnim informacijama nije riječ o sporadičnim slučajevima nego o organiziranoj raboti. Treba li reći da ni na medijske napise o spomenutom drskom slučaju uhljebljivanja nitko iz stranaka u sastavu Milanovićeve vlade nije reagirao niti takvo što osudio.
Zato kada Milanović kod Stankovića ponavlja da je uveo red u državu to čak ne zvuči ni kao dobar vic. Nego kao tragedija.