Sjećanje tjelohranitelja: Tuđman je preživio atentat jer je bio ljut na Mesića i Markovića

Na dan 7. listopada 1991. godine bombardirani su Banski dvori i pokušan atentat na predsjednika dr. Franju Tuđmana s kojim su na sastanku bili Ante Marković i Stjepan Mesić.

Ivan Primorac, prvi tjelesni čuvar Franje Tuđmana, kasnije voditelj cjelokupnog sustava osiguranja predsjednika RH, opisao je taj dan.

“Toga je dana kod pok. predsjednika dr. Franje Tuđmana bio zakazan sastanak na koji su bili pozvani tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić i ondašnji jugoslavenski premijer Ante Marković. Mesić je došao u Banske dvore prvi. Čekala se kolona automobila i Markovićev dolazak. HTVova ekipa, koju je vodio Mladen Lacković, bila je spremna. Svi su bili na svojim mjestima.

Tadašnji šef osiguranja predsjednika Tuđmana Mate Laušić u tišini je napustio svoje radno mjesto i izišao iz Banskih dvora. U Banskim su dvorima ostali šef grupe Bono Marjanović, Ivan Ursa i Marko Kovačić. Slavko Čulina i Mario Radić bili su u drugoj smjeni.

Trojica su se predsjednika iz kabineta predsjednika Tuđmana spustila sa prvog kata u prizemlje na ručak, koji je bio u Svečanoj dvorani Banskih dvora. Objedovala su za stolom i razgovarali. I neki drugi dužnosnici bili su nazočni. Sve se odvijalo pod budnim okom šefa protokola Marijana Grgića. Djelatnici osiguranja, tjelohranitelji Bono Marjanović, Ivan Ursa i Marko Kovačić u Svečanoj dvorani sa strane, budno su vizualno pratili što se događa.

Vidjelo se da je predsjednik Tuđman ljut, nezadovoljan stavovima Ante Markovića koji je zagovarao da Jugoslavija mora ostati, a nije čak bio ni za labavu konfederaciju.

Također ni Mesić nije bio kooperativan i nije podržavao predsjednika Tuđmana. Uslijed takvih stavova, ljut, mimo protokola i prije predviđenog vremena završetka ručka, otprilika 20ak minuta ranije, predsjednik Tuđman rekao je Mesiću i Markoviću: “Idemo popit kavu u moj kabinet.”

Bila je to “Božja providnost”, “Božji prst” da je predsjednik Tuđman samovoljno ranije završio sa ručkom u prizemlju i sa sugovornicima se popeo na kat u svoj kabinet. Bono Marijanović ispratio je do kabineta Mesića i Markovića, te ostao ispred kabineta, a druga dvojica tjelohranitelja Ursa i Kovaćić povukli su se u sobu u prizemlju, koja je bila radna soba, kancelarija za tjelohranitelje. Ubrzo je Ursu nazvao Bono Marijanović i rekao mu da dođe na kat da ga zamjeni ispred kabineta, jer on mora na toalet. Ursa je brzo došao i stao ispred kabineta uz prozor.

Šef protokola Marijan Grgić bio je šest/sedam koraka dalje od njega. U tom je trenutku došao predsjednikov savjetnik Mario Nobilo oko 15,00 sati i ušao u kabinet predsjednika Tuđmana. Tajnica je bila Zdravka Bušić. A onda su dva zrakoplova “Super Galeb G-4”, jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva naoružani avionskim raketama zrak-zemlja i avio bombama, izvršili raketiranje Banskih dvora, atentat na predsjednika dr. Franju Tuđmana i njegove suradnike. Od šest ispaljeni raketa, dvije su pogodile Banske dvore. Jedna je eksplodirala u južnom dvorištu.

Ivan Ursa je teže ozlijeđen, sav krvav, pocjepane odore.., Marijan Grgić dobio je posjekotinu na čelu, šrapneli su se zabili u zid kabineta predsjednika Tuđmana.

Svi su se odmah spustili u podrum Banskih dvora i predsjednici i zaposleni i tjelohranitelji. Ursu je u podrum ranjenog nosio kolega tjelohranitelj Marko Kovačić. U podrumu je Ursa bio u blizini predsjednika Tuđmana, kada je on vidjevši ga ranjenog, krvavog i pocjepane odore koja visi, rekao Markoviću: “Evo ti tvoja Jugoslavija”.

U podrumu su se zadržali prema procjeni tjelohranitelja sat- dva. A onda je predsjednik Tuđman, nakon prestanka zračne opasnosti napustio podrum i obišao Banske dvore, da vidi što je sve uništeno, a ekipa HTV je snimala. Odnekud se pojavio Mate Laušić objašnjavajući ekipi TVa u kabinetu predsjednika Tuđmana, što je sve uništeno. Pored Mate u tom je trenutku bio Ursa Ivan. Mesić i Marković su otišli nakon prestanka zračne opasnosti.

Nakon obilaska Banski dvora, s obzirom da se počelo pričati da je predsjednik Tuđman stradao, on sam je donio odluku da idu na Trg Bana Jelačića, da se na TVu vidi da to nije istina, što su ubrzo i napravili. Na uglu Gradske kavane dočekali su ga građani i neki zastupnici uz pljesak.

Slijedećih su dana bili u tunelu u skloništu Dubravkin put, gdje je bio i Glavni stožer HVa. Ursa je bio u pocjepanoj odori u dronjcima te je rekao Laušiću da mu osigura drugu odoru, jer ne može takav biti uz predsjednika. Laušić mu je nervozno odgovorio: “Boli me kurac za tvoju odoru”.

Desetak dana nakon raketiranja Banskih dvora uz zapovjed sa vrha, išla je peticija protiv Mate Laušića o svim njegovim nepravilnostima i propustima. Šef grupe Bono Marijanović dao je peticiju na potpis i Ursa Ivanu i Marku Kovačiću.
Mate Laušić ubrzo je otišao, napustio je radno mjesto šefa osiguranja i prešao u Vojnu piliciju.

Bono Marijanović je nakon toga prešao u 1. hrvatski gardijski zbor, a onda u Stožer osiguranja Ureda za nacionalnu sigurnost, gdje je kod mene bio na radnom mjestu načelnika odjela. Osobno mi je pričao o Laušićevu odlasku iz Banskih dvora prije raketiranja.

O tome su mi detalje iznosili i drugi tjelohranitelji, koji su toga dana bili u Banskim dvorima.

Od ispaljeni raketa, dio krova bio je razrušen, razbijena su stakla na prozorima, a krila i žaluzine izbijene su iz ležišta. U prostorijama je uništen inventar, posebno u Svečanoj sali za ručavanje.

Predsjednikov je automobil, blindirana “G” kola bio parkiran u dvorištu, a dva BMWa S1 i S2 ispred Markove crkve. “G” kola su gotovo ostala neoštećena, jedan šrapnel nađen je u koferu u gepeku, stakla na njemu su pobjelila od prašine…

Na Golfu Maria Nobila pao je krov do sjedala, stradao je i Golf Marka Kovačića, koji je bio parkiran na pločniku uz zgradu Banski dvora, dok je Opel Vectra  Ivana Urse parkirana pored Golfa ostala neoštećena.

Zašto je Mate Laušić u emisiji “U mreži politike” od 15.6.2022. godine iznio neke laži i prikrio neke istine, između ostalog i da je u vrijeme raketiranja bio u Banskim dvorima te da je bio na funkciji zamjenika ravnatelja Stožera osiguranja Ureda za nacionalnu sigurnost, dakle ono što sam ja bio, samo on zna.”