Slučaj otetog školskog broda „Jadran“, koji se od 1990. godine nalazi u crnogorskom Tivtu, izgledno se pretvara u jedinstveni, do sada ne zabilježeni, spor unutar NATO-a.
Naime, ovog je tjedna jedrenjak isplovio na kratku „đitu“ sa neočekivanim, stranim gostima, studentima Pomorskog fakulteta iz poljskog Gdanjska. Oteti brod kojeg službeni Zagreb traži nazad i koji je proteklih mjeseci bio jedno od medijski najeksponiranijih pitanja u Hrvatskoj, i šire, crnogorske vlasti koriste za međunarodnu promociju i pri tome iskorištavaju (naivne) studente iz nama savezničke, EU i NATO države.
Valjano je za istaknuti kako se u Poljskoj nalazi 70 hrvatskih vojnika u operaciji ojačane prednje prisutnosti NATO-a u sklopu borbene grupe pod vodstvom SAD-a. Oni su tamo kao dio obrane prema sve agresivnijoj Rusiji koja ovih dana u Ukrajini bilježi ozbiljne vojne uspjehe. Dok istovremeno hrvatski vojnici čuvaju sigurnost i mir u dalekoj Poljskoj,
Poljaci na palubi otetog hrvatskog jedrenjaka spokojno uživaju u vjetru i suncu. Nije lijepo, nije pošteno, a nije ni saveznički.
Što o svemu tome misli njegova ekselencija, poljski veleposlanika u Zagrebu, Paweł Czerwiński? Gostovanjem na otetom brodu “Jadran” njegovi zemljaci daju legitimitet ratnoj pljački.
Hoće li ga naši diplomatski dužnosnici pozvati na čašicu razgovora i fino brifirati o slučaju broda “Jadran”, ako je gospodin možda propustio popratiti temu? Tako bi postupile ozbiljne države koje drže do svojih nacionalnih interesa.
Ozbiljna bi država na Zrinjevac pozvala i njegovog kolegu, crnogorskog diplomatskog predstavnika, te mu uručila oštru prosvjednu notu. Ne trebamo se stalno u sevdahu rastapati kada oni iz Bruxellesa sa “šećerom u ustima” kažu da se EU treba proširiti i na Crnu Goru.
Crnogorci, očekivano, neće stati s provokacijama. Od njih ne treba očekivati politiku “čistih ruku”. Za kraj ljeta planiraju diplomatsku regatu koju će predvoditi – “Jadran”.
Zatvoriti oči pred takvih ponašanjem susjeda, bila bi otvorena amnestija krađe 85 posto flote JRM-a koju je srpsko-crnogorska ratna koalicija 1991. godine otela iz hrvatskih luka. Bila bi to i amnestija odgovornih za bombardiranje Dubrovnika i juga Hrvatske. Bio bi to šamar hrvatskom narodu.
Nezabilježena je stvar da jedna članica NATO-a koristi otetu vojnu flotu druge članice NATO-a. Pri čemu ne pokazuje ni zrno volje da otetu imovinu vrati. Ludo, shizofreno skroz! To zvuči više k’o montipajtonovska zajebancija, ali nije. Isključivo od volje hrvatskih političkih dužnosnika ovisi hoćemo li tu stranicu hrvatsko-crnogorskih odnosa konačno zatvoriti ili nećemo.
Hrvatska je već tri desetljeća zakucana u poziciji da stalno traži brod, a Crnogorci stalno ne daju i to vješto koriste. Vrijeme pred nama traži više hrabrosti i oštriju igru.
Od crnogorske države, doajena lopovluka, navikli smo na prevrtljivo, nesavezničko ponašanje, premda su i oni, što se ni po čemu ne bi reklo, članovi NATO alijanse.
Ali, od Poljaka, čije granice hrvatski vojnici čuvaju svojim tijelima i životima, takvo ponašanje je skandalozno i traži žurnu reakciju odgovornih institucija Republike Hrvatske.
U suprotnom, nametnut će se zaključak da u velikom svijetu NATO-a, Hrvatska samu sebe doživljava malešnom, na rubu nebitnosti. Preslikati identični obrazac harakiri ponašanja u vlastito geopolitičko dvorište bilo bi kobno.
M. Marković/Morh/Tanjug
