Škorina čudna izjava: Odlaskom licemjera, Karoline i Vrkljana, postali smo jači

“Nećete vjerovati, ali ovaj je odlazak ojačao naš saborski klub. Nisu svi političari licemjeri, prevrtljivci ili, kako se to kod nas kaže, žetončići”,  kazao je za Večernji list šef Domovinskog pokreta Miroslav Škoro.

Domovinski pokret, koji je na lanjskim parlamentarnim izborima osvojio 16 zastupničkih mandata, u Hrvatskome saboru od prije dva dana ima desetero zastupnika. Najprije su se, neposredno nakon izbora, u poseban klub izdvojila četvorica zastupnika Hrvatskih suverenista, koji su svoje mandate osvojili na listi DP-a, a sada su stranku napustili dr. Milan Vrkljan, dosadašnji predsjednik Kluba zastupnika te stranke, te nezavisna zastupnica Karolina Vidović-Krišto,

Kako najnovija zbivanja u svojoj stranci komentira njezin predsjednik Miroslav Škoro.  Izjavili ste da niste očekivali odlazak dvoje saborskih zastupnika, da ste bili iznenađeni i tužni. Što se zapravo događalo u utorak u prostorijama vaše stranke?

Točno, doista nisam očekivao takav postupak Milana Vrkljana i Karoline Vidović-Krišto. Njihov odlazak dogodio se u trenutku kad naša stranka čini sve da pomogne unesrećenom stanovništvu Banovine. Više od 500 tona različite pomoći podijelili smo ovih dana ljudima stradalima u katastrofalnom potresu. I nećemo stati: pomagat ćemo koliko god bude trebalo.

Neki naši ljudi koji su dijelili pomoć na Banovini došli su u utorak na taj sastanak doslovce blatnjavi. Taj smo dan, naime, sazvali sastanak Kluba zastupnika DP-a kako bismo raspravili o tri točke dnevnoga reda. Zanimljivo, njih dvoje ni minutu nisu bili s nama na razorenoj Banovini i među tim postradalim ljudima. Dok smo mi radili i pomagali, oni su očito kovali drugi plan.

Na spomenutom sastanku najprije smo razmotrili aktivnosti kriznog stožera naše stranke u pomoći postradalima u potresu, a potom smo prešli na raspravu o radu naših zastupnika u Saboru tijekom jesenskog dijela zasjedanja i o planovima do ljetne stanke. Činjenica je da se naš Klub dulje vrijeme uopće nije sastajao te je postojalo određeno nezadovoljstvo načinom rada predsjednika Kluba.

Na kraju rasprave pao je prijedlog da članovi Kluba tajno glasuju, odnosno da većina odluči treba li Milan Vrkljan i dalje ostati na čelu Kluba ili bi ga trebao zamijeniti netko drugi. Doktor Vrkljan dobio je samo jedan glas.

Što se potom dogodilo?

Njih dvoje demonstrativno su ustali i napustili stranačke prostorije. Nekoliko minuta poslije na Facebooku je osvanula i njihova objava pa se sa sigurnošću može zaključiti da su je već imali pripremljenu. U njoj, molim vas lijepo, spominju neku „duboku državu“. Nevjerojatno, nečuveno. Ako su već odlučili okrenuti leđa stranci koja im je omogućila angažman u visokoj politici, neka to ne čine na tako nečastan način, insinuirajući. Politički rastanak može biti i dostojanstven.

U odgovoru na njihovu objavu vaša je stranka priopćila da je Milan Vrkljan „talac Vilija Beroša“ koji „već duže vrijeme u dogovoru s vrhom HDZ-a priprema udar na DP“. O čemu je riječ?

Bit će vremena za detaljnija objašnjenja. Sad imamo važnijeg posla, nastaviti pomagati ljudima na Banovini i pripremati stranku za lokalne izbore. Reći ću samo da su ministar Beroš i Vrkljan izuzetno dobri i da ga Milan nikada u svojim istupima nije kritizirao. Naprotiv, kad su ministra svi kudili, on ga je hvalio, suprotno stavovima i željama Kluba. No, Milanu želim svako dobro. Vjerovao sam mu na riječ, vjerovao sam da nam istinski želi pomoći u našem nastojanju da Hrvatsku učinimo boljim mjestom za život.

Kako je reagirao kad je vidio rezultat glasovanja, da ga većina ne želi na mjestu predsjednika Kluba zastupnika?

Zaprepastila me njegova izjava. Rekao je da mnogi od nas ne bi u životu mogli sjediti za istim stolom s njime da nema politike, jer je on sveučilišni profesor. U stranci je inače imao odriješene ruke, samostalnost u djelovanju, njegovi su prijedlozi uvažavani: od imenovanja povjerenika na terenu do imenovanja organizacijskog tajnika pokreta. Bio je i u vrhu stranke kao član Domovinskog odbora. Od samog početka ispunjavali su mu se svi uvjeti koje je postavljao.

Primjerice, inzistirao je da bude u istoj izbornoj jedinici sa mnom, i to na drugom mjestu. U toj izbornoj jedinici DP je osvojio oko 23.000 glasova, a on je dobio samo 151 glas, odnosno 0,66 posto. Po svakoj logici, da je časti i poštenja, prepustio bi taj mandat nekome od devetero ljudi s liste koji su dobili više glasova od njega.

Razumijem njegovo nezadovoljstvo rezultatom glasovanja, ali ne razumijem kako mu nije jasno da su interesi stranke iznad svih nas. Njemu i svima drugima mora biti jasno da ova stranka može bez svakoga od nas jer njezina je svrha borba za bolju Hrvatsku, za naš narod i svakoga čovjeka u našoj napaćenoj zemlji. DP može i bez mene. Meni nije nikakav problem, kad bi to stranka tražila, povući se s mjesta predsjednika, prepustiti vodstvo nekome tko će je bolje voditi i ostvariti njezin program. Ona nije osnovana zato da bi uhljebljivala ljude, stvarala sinekure ili da bi bila nekakav klub elitista koji po potrebi trguju svojim položajima. Za one koji tako misle nema mjesta u Domovinskom pokretu.

Za Karolinu Vidović-Krišto u priopćenju vaše stranke navodi se da je „kolateralna žrtva“ koju je Vrkljan „vješto izmanipulirao“. Možete li to obrazložiti?

Sve je jasno. Ponovit ću: riječ je o nezavisnoj zastupnici kojoj smo omogućili da bude predsjednica jednoga saborskog odbora i kojoj smo u srpnju prošle godine nudili da bude potpredsjednica Hrvatskoga sabora, ali je ona taj prijedlog odbila.

S obzirom na to da nije bila članica DP-a, jesu li njezini javni istupi odražavali stajališta vaše stranke?

Jesu kad je istupala u Saboru u ime našeg Kluba zastupnika ili na zajedničkim konferencijama za novinare. U ostalim slučajevima riječ je o njezinim osobnim stajalištima. Reći ću i ovo: pokušavali smo se dogovoriti s njome da ne solira, da vodimo zajedničku politiku, ali taj nam dogovor baš i nije uspijevao.

Da se razumijemo, nismo mi nju željeli sputavati u njezinu radu. Htjeli smo samo bolje koordinirati aktivnosti kako nam se ne bi događale dvije tiskovne konferencije s dvije teme u istom danu. I predlagali smo da se malo posveti i 9. izbornoj jedinici, u kojoj je osvojila saborski mandat. Dakle, tamošnjim ljudima i njihovim problemima. Koliko znam, ona nakon izbora nikad više nije otišla u svoju izbornu jedinicu.

Otkud onda njihovo nezadovoljstvo?

To ćete morati njih pitati. Stranka ide dalje, djelovat će u Saboru s desetero zastupnika. No jačamo je osnivanjem ogranaka diljem Hrvatske i širenjem članstva. Snagu stranke najbolje smo i sami spoznali nakon potresa, na terenu, gdje svaki dan pomaže stotinjak naših članova. Veseli me to što nam pristupa velik broj novih ljudi koji žele mijenjati ovo neodrživo stanje u Hrvatskoj.

Trebate vidjeti tu golemu energiju i odlučnost da se ljudima u Hrvatskoj napokon omogući život dostojan čovjeka. Uz njihovu snagu i odlučnost idemo na lokalne izbore kako bismo, zajedno s političkim partnerima, srušili duopol i hrvatsku državu vratili narodu.

Strahujete li od daljnjeg osipanja Kluba zastupnika, vjerujete li svim svojim zastupnicima?

Nema tu nikakva straha. Nećete vjerovati, ali ovaj je odlazak ojačao naš saborski klub. Nisu svi političari licemjeri, prevrtljivci ili, kako se to kod nas kaže, žetončići. Ima ih i čestitih i potpuno predanih svome poslanju. Duboko sam uvjeren, kao i ostalih devet članova Kluba, da je politika istinsko služenje dobru.

Jeste li već odlučili o kandidatima za gradonačelnike Zagreba, Osijeka, Splita…? Vi ostavljate dojam da ćete se kandidirati za zagrebačkoga gradonačelnika?

Još nismo. Odlučit ćemo o tome nakon što ovih dana provedemo anketu i nakon demokratskih procedura koje će svaki potencijalni kandidat morati proći u svojoj stranačkoj organizaciji. Mi smo takva stranka. Nedavno su članovi u sisačko-moslavačkoj podružnici sami smijenili predsjednika, kao što su članovi Kluba zastupnika izglasovali nepovjerenje Vrkljanu. Kao što vidite, neki tu demokraciju mogu podnijeti, a neki se uvrijede i odu. Već sam rekao, pokaže li se da ja imam najviše izgleda za uspjeh u Zagrebu, neću bježati od kandidature.

Čak i ako procijenite da nećete pobijediti?

Da. Pa nisam se vratio u politiku da bih bio kalkulant i prevrtljivi intereždžija kao neki. Nikada neću iznevjeriti članove i simpatizere DP-a u nastojanju da izgradimo bolju Hrvatsku za sve, a ne samo za podobne.

R. I./Foto: screenshot