No, nije u potpunosti odbacio mogućnost da se nastavi baviti politikom ako ne uspje na predsjedničkim izborima.
– To još trebam artikulirati. Možda se kandidiram i za gradonačelnika Gospića – kazao je Škoro u razgovoru za HRT.
– Da bi se dogodile promjene u gospodarstvu, moraju se dogoditi promjene u političkom sustavu. Zbog toga ja ‘jašem’ po pitanju da se omogući bolja kontrola na podjeli sudstvo – izvršna vlast – zakonodavna vlast. Kod nas je to jedna lažna parlamentarna demokracija – komentirao između ostalog i svoju inicijativu da se povećaju predsjedničke ovlasti.
Govoreći o zaduživanju, istaknuo je kako je Hrvatskoj danas bonitet bolji nego u vrijeme Milanovićeve vlade, ‘kada je bio u smeću’.
Kazao je da su stvari u vodstvu HDZ-a, dakle ta politička oligarhija ili elita koja se odvojila od samog članstva dobre, i da su stvari u državi dobre on se ne bi ni uključivao u politički proces. Da su stvari u HDZ-u dobre, kaže ne bih izašao, iz nje.
Dvaput se učlanio u HDZ
– Bio sam član HDZ-a, ali sam vratio člansku iskaznicu. Ja sam otišao od Ive Sanadera, a sad me prozivaju ljudi koji su tada ostali uz njega’, kazao je Škoro koji je objasnio da to što je jednom bio u stranci nije ‘za sve vijeke vjekova amen’ svrstava kao nekog ortodoksnog HDZ-ovca. Tom analogijom je Jasmin Stavros još uvijek bubnjar grupe More, a nije vokalni solist, poručio.
Odbacuje primjedbu da je bio dio establišmenta već tek običan član. Dva puta je ušao u HDZ, a drugi put je to više bio, napominje, igrokaz. Zašto je ponovno 2007. godine dobio člansku iskaznicu jer je tad već HDZ bio pod hrpom afera.
O Orfeju i otpremnini
Komentirao je i priču da je dobio 135.000 kuna otpremnine nakon samo dvije godine rada u Orfeju.
– Ja sam imao menadžerski ugovor s Hrvatskom radiotelevizijom, da ću obavljati poslove u Ofeju i temeljem tog menadžerskog ugovora sam prilikom sporazumnog raskida radnog odnosa imao pravo na otpremninu od 12 mjesečnih plaća. Dobio sam tu otpremninu i čitam sada u medijima da bih ja trebao neke novce vratiti.
Međutim meni se čini da je tu teza postavljena naopako. Ako je netko tu pogriješio pa je to utvrdila Državna revizija, a to je bilo navodno prije 20 godina, onda Državna revizija to upućuje Državnom odvjetništvu, a Državno odvjetništvo onda poduzima nekakve radnje, vjerojatno protiv Hrvatske radiotelevizije koja je to isplatila. Ja uistinu s tim nemam ništa i ne mislim da sam dobio išta drugo nego što su dobili i svi drugi ljudi koji su imali takav tip ugovora – rekao je.
Na pitanje je li bilo moralno uzeti tu otpreminu nakon samo dvije godine rada, odgovorio je kako posjeduje te ugovore i sporazum o raskidu radnog odnosa, te da je bilo zakonito.
O zabrani SDSS-a
Meni se čini da mene samo u ovoj zemlji razumije samo Ivo Josipović, kazao je Škoro, odgovarajući na pitanje smatra li da SDSS treba zabraniti.
– Pokušava se jednom šahovskom igrom stvoriti slika da sam ja učinio nešto loše, a sve jer sam se u usudio dirnuti u politički establišment, ja sam već okarakteriziran kao čovjek loših namjera. Mogu vam reći da me to ne dira, poručio je.
– Mislim da smo okruženi licemjerjem, postoji zakonska pretpostavka da šef države, vlada i vrhovni sud mogu pokrenuti proces zabrane neke političke stranke. Smatram da gospodin Pupovac, protiv kojega nemam ništa kao čovjeka, u političkom djelovanju djeluje osebujno, igra igrokaz na razini vladajuće koalicije.
On obavlja ozbiljnu dužnost, izaziva nelagodu ako kaže da mi živimo u državi koja nalikuje na fašističku tvorevinu iz 2. svjetskog rata. Čemu to služi, je li to destabilizacija il pokušaj destabilizacije.
Fruškogorski dernek
– Govorim kao običan građanin, to je moja prednost. Ako netko ide po svoje mišljenje na fruškogorski dernek, dok mi obilježavamo Oluju i vrati se s idejama po kojima se odlazak srpskog življa naziva egzodus i pokušava prikazati našu zemlju kao fašiste, meni je to grozno, rekao je Škoro, pa zaključio: ‘Ne bih pokrenuo zabranu SDSS, osim ako se za to ne bi stekli uvjeti.’
O sudjelovanju u ratu
Razjasnio je i neke stvari iz svoje biografije, a koje se odnose na ’89., odnosno 1990. godinu.
– Ja ne znam pretpostavljaju li ljudi da sam ja ’89. godine otišao u Ameriku, onda su me zavezali za nogu od stola pa sam tamo bio zavezan cijelo vrijeme, nisam se mrdao. Ja sam se od ’89. godine pa do danas jako puno mrdao svugdje, tako da jesam 1990. godine bio u Hrvatskoj na nekoliko mjeseci pa se ponovno vratio u Ameriku. Godine 1992. sam se vratio u ratni Osijek s malim djetetom.
Uvijek pokušavam raditi stvari na način da slijedim taj svoj unutarnji instinkt, da budem pravičan, da radim stvari koje su dobre. I imam neki kontinuitet, od toga da sam napisao pjesmu ‘Ne dirajte mi ravnicu’, da sam napisao ‘Sude mi’ kad su mnogi otvarali hladne pjenušce pri uhićenju hrvatskih generala, do dana današnjega kada smatram da treba napraviti promjene u ovom našem sustavu, kada sam se uistinu javno izložio svim objedama – rekao je.
Tamburica na ramenu
Upitan je li mu žao što se nije borio s puškom u ruci kaže da se za domovinu može boriti na više načina.
– Za domovinu se može boriti na puno načina. Ako bi ta puška na mom ramenu završila prije rat i pomogla da se Hrvatska prije prizna u međunarodno priznatim granicama, onda definitivno je. Ja se ispričavam ako nisam nosio tu pušku. Međutim ja sam napisao pjesmu ‘Ne dirajte mi ravnicu’ i učinio sam sve što mogu da pridonesem tome da država kakvu danas imamo bude stvorena u uvjetima u kojima se onda stvarala. Hrvata je u svijetu negdje osam milijuna. Tako kažu.
S druge strane, u obrani Republike Hrvatske s puškom na ramenu sudjelovalo je 400 tisuća, 500 tisuća, neki 600 tisuća, neki 800 tisuća… To je opet 10 posto stanovništva. Tom analogijom, što je onda radila moja sestra? Što je radila žena, što su radili svi ti ljudi koji su se kretali po crti bojišnice i radili u gospodarstvu i privredi, da bi svi skupa mogli održavati tu vojsku koju smo imali? Je li rat završio ’91. godine? – odgovara.
– Ako bi ta puška na mom ramenu pomogla da se prije završi rat, ja se ispričavam jer je nisam nosio. Ja sam na ramenu 1991. godine nosio tamburicu, rekao je.
O imovinskoj kartici
Otkrio je i što se sve nalazi u njegovoj imovinskoj kartici.
– Imam obiteljsku kuću u Zagrebu, supruga i ja imamo vlasnički udjel u poduzeću 50:50 posto firme koja se bavi diskografijom i vinima, 50 udjela imam u tvrtki s nekretninama, pet posto udjela u tvrtki koja se bavi softverom, imam vinograd u kutječavkom kraju, berba mi je u utorak, imam pola jedne zgrade u Tribunju i dva grobna mjesta
O Vučiću i odnosima sa Srbijom
Na pitanje kako komentira Milanovićevu izjavu da bi odnose sa Srbijom sveo na minimum kad bi bio izabran za predsjednika te da ne bi dopustio Vučiću da šeta Hrvatskom u ovakvim okolnostima, kazao je:
– Apsolutno sam za to da imamo dobre odnose sa svim susjedima, ali mislim da bi trebalo riješiti prvo pitanje granica. Dogodila se agresija, treba vidjeti oko naplate odštete. I treće, najvažnije, pitanje nestalih. Vučić bi trebao doći u Hrvatsku s paketom rješenja za sve, uključujući odštetu za one koji su bili u koncentracijskim logorima u Srbiji.
O pobačaju
Kaže da je uvijek za razgovor i ono što je na dobrobit hrvatskog čovjeka. Kaže da je protiv pobačaja, ali i kako je zabrana zadnje rješenje, do kojeg se još puno mora razgovarati.
– Ja sam protiv pobačaja. Smatram da pobačaj nije kontracepcijsko sredstvo.Smatram da treba više raditi na edukaciji, posebice mladih. Nisam za to da se time licitira kako se licitira. Zabrana je zadnja instanca, do koje još imamo puno govoriti, to je odluka koju donosi sabor, rekao je.
O promjeni Ustava
Progovorio je i o svojoj inicijativi za promjenu Ustava i otkrio je kako to planira napraviti, ali i što će ako ne uspije.
– Ne želim se svidjeti svima i zato neću odustati od namjere da učinim promjene. Ako se odbiju moju inicijativu za ustavnim promjenama, raspisat ću referendum. Nema sumnje, građani će to podržati. A ako mi ni to ne uspije, onda mi je najbolje dati ostavku, kazao je.
M. Marković/Foto:hrt
