Što žulja Zorana Milanovića kada je u pitanju remont MiGova u Ukrajini? Zašto je pilot Ivan Selak iskoristio Dan HRZ-a da uz čestitku pilotima na svojoj facebook stranici brani remont MiGova u Odesi kao nešto dobro?
Facebook objavu aranžirao je snimkom vlastitog leta u MiG-u iznad snježne Odesse s porukom da je, eto, letio čak 39 puta. Što tobože implicira da nikakvih problema oko remonta nije bilo.
Nije bilo, ali samo u očima neupućenih.
Upravo brojka od 39 letova ukazuje da nije baš sve bilo bajno kako se to želi predstaviti. Mi se pitamo zašto je uopće Selak letio toliko puta? Svaki remontno-zrakoplovni zavod, pa tako i onaj u Odessi, ima svog test pilota.
Praksa i pravila nalaži da testne letove obavlja test pilot zavoda. Tek na kraju dolazi pilot države primateljice aviona koji izvršava nalet kako bi prije prijema potvrdio ispravnost aviona, ili dao eventualne reklamacije. Od kud Selak čak 39 puta u, kako veli, ispravnom avionu na ukrajinskom nebu – nije baš jasno.
Zapravo, nije uopće jasan povod onakvog Selakovog statusa na facebooku.
Bivši SDP-ov premijer brani neobranjivo. Bez ikakve dvojbe, o čemu su svi domaći mediji pisali, remont u Ukrajini bio je kriminalno loš. Nećemo sada ovdje ponavljati sve uočene nepravilnosti i činjenicu da su naši MiGovi sklepani od dijelova sa raznih strana svijeta. O tome je tisuće i tisuće novinskih redaka ispisano proteklih godina.
Uostalom, vodi se i sudski proces. Doduše, zahvatio je samo sitne ribe, a ne one odgovorne po zapovjednoj vertikali i tu je ključno pitanje zašto se ne diraju glavnokomandujući.
Kad već toliko vodi brigu o ratnom zrakoplovstvu, možemo javno pitati Zorana Milanovića zašto za vrijeme svog premijerskog mandata nije nabavio eskadrilu novijih lovaca? Hvali se dobrim vezama u svijetu i na Zapadu, pa što te veze nije iskoristio da dobrobit HRZ-a koji je danas na rubu raspada?
Dobro upućeni kazuju kako je njegov obrambeni ministar htio kupiti novije zrakoplove, ali za taj potez nije imao sugovornika u svom premijeru, ali ni u tadašnjem predsjedniku Ivi Josipoviću koji nije previše doživljavao potrebe HRZ-a.
Dobivao je tada MORH više ponuda za kupnju lovaca, od norveških F-16 pa do mađarskih NATO-iziranih MiGova-29. Ali džaba sve, kad je premijer bio gluh i slijep na te ponude, a resorni ministar nije baš bio vičan tihom, finom lobiranju unutra Vlade za napredak HRZ-a.
No, sve to nije opravdanje da se izabere Ukrajina za remont naših lovaca. Bio je to prvi put u povijesti NATO-a da jedna članica svoje lovce šalje na remont izvan Alijanse. I to baš u Ukrajinu čija je vojna industrija poznata po kriminalnim radnjama diljem svijeta.
Nadalje, oni koji napadaju remont naših MiGova u rumunjskom “Aerostaru” iz 2002. godine, namjerno zatvaraju oči pred činjenicom da na zrakoplovima nije zabilježen nijedan ozbiljan kvar, ni ugroza sigurnosti letenja. Na “rumunjskim” MiG-ovima stasale su prve generacije mladih pilota HRZ-a.
U vrijeme SDP-ove Vlade, 2013 godine, kada su hrvatski MiG-ovi bili apsolutno nerentabilni zbog svoje starosti, a što je utvrdio sam proizvođač, ruski “RSK MiG”, prema njima se postupalo kao prema dugoročno perspektivnim letjelicama.
Tko je ovdje lud?!
Čak se tražila i nova razina modernizacije! Rumunjska kao članica EU-a i NATO-a zasigurno Hrvatskoj više može značiti na vanjskopolitičkom planu nego jedna Ukrajina. Čini se da su u MORH-u iz nekog nepoznatog razloga bili posebno inspirirani Ukrajinom kao obećanom zemljom za naše dotrajale MiG-ove.
Ukrajinski zavod u Odessi nikada dotad nije obavljao modernizaciju borbenih aviona članica NATO-a te stoga ni danas nema nikakve međunarodne certifikate ni dozvole za ugradnju i integraciju osjetljive komunikacijske opreme. Znaju li to Milanović i Selak?
M. Marković /Foto:press
