Od kako se krajem siječnja ove godine helikopter HRZ-a OH-58D Kiowa Warrior srušio u more Zlarinskog kanala, nitko ne zna jesu li u MORH-u poduzeli mjere za sigurnost pilota na drugim helikopterima. Sigurno nisu, jer da jesu budna PR služba MORH-a time bi se pohvalila. Hvale se i daleko manjim, benignijim stvarima, pa kako ne bi novim mjerama za sigurnost pilota.
Dakle, u prvom redu mislimo na kupnju suhih odjela za pilote Kiowa, ali i pilota svih ostalih letjelica u HRZ-u.
Suho odijelo je propisano pravilnicima u HRZ-u, ali ga nitko nikad u našem zrakoplovstvu nije ni vidio, a kamoli nosio. Američki propisi preporučuju suho odijelo već kad je temperatura mora ispod 15 stupnjeva Celzija. U Zlarinskom kanalu temperatura je bila oko 12 stupnjeva.
Suha odjela služe za izbjegavanje početnog temperaturnog šoka i za preživljavanje pilota u vodi dok ne dođe služba spašavanja. Sastavni dio takvih odjela je i boca s rezervnim kisikom koja omogućava 15 do 20 udisaja bez obzira na dubinu. Takvu opremu nose piloti svih državnih službi i vojski na zapadu koje redovno operiraju iznad vodenih površina. Takva su odijela obično žarkih boja kako bi se pilote, u slučaju havarije, lakše uočilo u moru.
Nismo čuli ni da je MORH pokrenuo nabavu emergency floats-a. Sustav EFS – emergency float system se ugrađuje na skije helikoptera, aktivira se automatski ili po naredbi pilota. Cijena elementarnih modela EFS startaju od tri i pol tisuća dolara. U slučaju hitnog slijetanja na more, EFS se automatski aktivira i letjelica po slijetanju na morsku površinu sigurno pluta.
U slučaju pada Kiowe HRZ-a kod Zablaća to bi značilo da je druga Kiowa koja je bila u pratnji srušene, mogla sletjeti na more, na samo mjesto nesreće, i pružiti pomoć unesrećenim pilotima. Još uvijek piloti Kiowa HRZ-a ne idu na simulacijske treninge udara, odnosno spuštanja u more, tzv. HUET training (Helicopter Underwater Escape Training). S druge strane, piloti MUP-ovih helikoptera HUET treninge redovno rade u Italiji.
Da zaključimo, mjesecima nakon tragedije pada Kiowe i pogibije dvaju mladih pilota, jedina oprema koju njihove kolege imaju za spašavanje u slučaju pada u more i dalje je – obični prsluk na napuhivanje i vjera u nebesa. Tužno i sramotno za zrakoplovstvo jedne zemlje članice NATO saveza i EU.
Hrvatska javnost je dalje uskraćena za odgovor u kojoj je fazi istraga u padu Kiowe? Tko je odobrio takvu taktiku upotrebe, odnosno brišući let iznad mora? Uskraćeni smo i za informaciju je li provedena prethodna analiza svih rizika takvog leta?
I ono najvažnije, iz HRZ-a nisu javnost izvijestili što kaže proizvođač, američki Bell Textron, o operativnim ograničenjima kada se leti helikopterom tog tipa iznad vodenih, odnosno morskih površina. Jednomotorni helikopter Kiowa Warrior ne koristi se za brišuće letove iznad morske površine. Ako se već radi o takvom režimu leta, isti se vrši uz mjere prevencije i zaštite posade.
Nadamo sa da ova nesreća neće pasti u zaborav kao brojne druge do sada. Još uvijek ne znamo zašto je, na primjer, otpao poklopac kabine na MiGu-21 UMD? Koji su uzroci pada MiGa-21 kod Velike Gorice? Zašto je pao Mi-8 u Vukovaru, Ivanjoj Reci, i tako dalje, i tako dalje… O nesrećama vojnog zrakoplovstva u Republici Hrvatskoj doslovno ne postoje službeni izvještaji o uzrocima. Radi li se o sustavnom zataškavanju?
Vrijeme je da propisi koji vrijede u civilnom zrakoplovstvu obuhvate i HRZ, tu sivu zonu bez propisa i pravila. Zar nam moraju ljudi i dalje ginuti da bi se nešto promijenilo na bolje po pitanju sigurnost? „Mi smo vojska pa nas ne vrijede civilni propisi“ – mantra je mudraca u HRZ-u koja je već uzela danak u mladim životima. Zbog navodnog šverca oružja u Zemuniku padale su glave u HRZ-u. Zbog smrti dva pilota odgovornih izgleda nema, pa čak ni po moralnoj osnovi….
M.Marković/Foto: USdefense.gov
