Gordan Grlić Radman je posve u pravu. Nikakav logor u ratnoj luci Lora nije postojao tijekom Domovinskog rata. Crnogorskom premijeru Milojku Spajiću splitska Lora omiljena je igračka, a sve kako bi između crnogorskih ratnih grijeha iz Morinja i s onim što se zbivalo u splitskoj Lori stavio znak jednakosti.
Grlić Radman je, dakle, u pravu kada tvrdi da u Lori nije postojao u nikakav logor, još manje ratni logor. Postojao je u Morinju, toj crnogorskoj ratnoj sramoti.
U Lori, ratnoj luci, vojarni, bio je službeni istražni vojni zatvor za nekoliko zarobljenih vojnika agresorske vojske. Morinj je, u punom smislu bio – ratni logor – organiziran isključivo za civile i vojnike koje su crnogorski JNA rezervisti tijekom agresije na jug Hrvatske 1991. godine, zarobili i pritvorili.
Morinj je bio klasični koncentracijski logor u kojem su zlostavljani zarobljeni civili s područja Konavala, Župe dubrovačke i Dubrovnika, kao i hrvatski vojnici zarobljeni na ratištima oko Dubrovnika. Ukupno 292 zarobljenika, većinom – civili!
U Lori? 20-ak pripadnika JNA i civila koji su provodili neprijateljska djelovanja. Crnogorski pripadnici JNA 1991. godine su hrvatske zarobljenike čak dovodili pred televizijske kamere i prisiljavali ih da govore kako su Hrvati krivi za rat te da njihova vojska zapravo “oslobađa Hrvatsku od ustaša”.
Da su se u Lori, tijekom ratne agresije Srbije i Crne Gore, dogodile svinjarije nad nekolicinom agresorskih vojnika, nitko zdravog uma ne osporava. Međutim, dimenzije toga su višestruko manje od onih strahota koje je ratni agresor provodio nad zarobljenim građanima napadnute Hrvatske. Crnogorci su, također s Miloševićevim vojnicima i paravojnicima, ratovali i u Sloveniji i u BiH. Crnogorci su iz Crne Gore 90-ih godina deportirali Bošnjake u Republiku Srpsku.
Crnoj Gori treba otvoreno zamjeriti što istragom ni optužnicama za ratne zločine u Morinju nisu bili obuhvaćeni svi oni koji su morali biti, posebno po liniji zapovjedne odgovornosti posebno zbog nesprečavanja tih zločina. Crnogorski sudovi nikada nisu vodili postupak za zapovjednu odgovornost. Taj monstruozni logor nisu organizirali Eskimi, već Crnogorci!
U slučaju Lore postupci su vođeni, presude su pravomoćne.
Otpor osudama vlastitih zločina u Crnoj Gori vrlo je jak. „Istjerivanje istine” u vlastitom narodu je vraški nepopularno. Šteta za Crnu Goru. Morinj je bio prava prilika za katarzu. Onaj čin Đukanovićeve isprike zbog agresije na Dubrovnik, odavno je razvodnjen. Hvala Mandićima, hvala Spajićima.
Umjesto susreta s vlastitom nečasnom poviješću, u Crnoj Gori opet idu kursom banaliziranja, izjednačavanja, ne bi li svoje grijehe okajali, makar i vještački, instantno. Nikome nije od velike sreće i radosti takav moralno invalidan susjed. Osim onima u Beogradu gdje također nemaju snage, još manje volje, da se suoče s vlastitim ratnim zločinima.
Gospodine Spajiću, od svih ex jugoslavenskih republika, velikosrpskom agresoru na putu krvavih ruku uz pjesmu se 90-ih godina pridružila samo – Crna Gora.
M. Marković/Foto: pxll
