SVE inozemne banke koje posluju u Hrvatskoj zbog konverzije švicarskog franka podnijele su tužbu protiv Hrvatske, a ukupno potraživanje iznosi osam (8) milijardi kuna.
Prva obavijest o tužbi je već stigla Ministarstvo vanjskih poslova. Poslao ju je Unicredit, a slijedile su je ostale banke. Nakon što su banke preko svojim medija izvršile veliki medijski pritisak na neobičan način reagirali su predstavnici vlasti.
Zanimljiv je angažman dvojice ministara tehničke HDZ-ove Vlade – Zdravka Marića i Mire Kovača – koji na prvi mig “hrvatskog” bankarskog lobija o pokrenutoj arbitraži sazivali hitni sastanak na kojem su nazočili ni manje ni vise nego glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan i tehnički ministar pravosuđa Ante Šprlje.
Zdravko Marić na mjesto ministra financija došao je direktno iz Todorićevog Agrokora, a imenovan je tek nakon drugog pokušaja jer je Most prvotno stavio veto na njegovo imenovanje pa potom iz nepoznatih razloga popustio zahtjevima bivšeg predsjednika HDZ-a i bivšeg prvog potpredsjednika Vlade RH Tomislava Karamarka.
Utjecaj bankarskog lobija i prvog tajkuna u Hrvata Ivice Todorića bio je presudan za tada neiskusne Mostovce koji se nisu uspjeli odhrvati zahtjevima i ultimatimuma vodećih HDZ-ovih struktura a sada je sasvim izvjesno i pritiscima interesnih grupacija okupljenih oko hrvatskog bankarskog lobija.
Postavlja se sasvim logično pitanje, zašto hitni sastanak samo dan nakon što su bankari u svojim medijima programirano preplavili naručenim tekstovima o tužbama od više milijardi kuna u kojima ministri Zdravko Marić i Miro Kovač bez ikakvog opravdanog razloga javnost obmanjuju i naglašavaju alarmantnu situaciju koja državu Hrvatsku stavlja u nepovoljan položaj, a bankarski lobi koji tuži državu privilegira kao stranu koja je spor već unaprijed dobila?
Koga zapravo zastupaju ministri Marić i Kovač koji bi u najmanju ruku kao ministar vanjskih poslova itekako trebao znati štetnost istupa u javnosti kada već sada najavljuje moguće rješenje spora mirnim putem, a da niti ne zna kakav je sadržaj tužbe i osnovanost tužbenog zahtjeva?
Posebno zabrinjava činjenica da su se na hitni sastanak odazvali glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan i MOST-ov ministar pravosuđa Ante Šprlje što ukazuje na štetnost takvih nepromišljenih poteza i nekvalificiranost vodecih kadrova u pravosuđu koji svojim istupima štete poziciji drzave u ovom sporu.
Istodobno se protiv Hrvatske godinama vode brojni sporovi za naknadu štete koju će u konačnici platiti država, za koju su odgovorni i neki od sudionika u predmetu zvan “švicarac” zastupaju državu, ili točnije rečeno koji bi trebali zastupati interese države, a nikad nisu reagirali.
D. Lukić
