Smijenjen Dado Lozančić. Ovo je životna priča Daniela Markića, novog šef SOA-e

Smjen  Dragana Lozančića i imenovanje Daniela Markića za ravnatelja SOA-e u drugi plan bacila je imenovanje Pjera Šimunivića na mjesto ravnatelja Ureda vijeća nacionalne sigurnosti.

“Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović i predsjednik Vlade Republike Hrvatske Tihomir Orešković supotpisali su prijedlog za imenovanje novog ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije u kojem za ravnatelja predlažu Daniela Markića. S

ukladno proceduri prijedlog će biti upućen na prethodno mišljenje Odboru Hrvatskog sabora nadležnom za nacionalnu sigurnost.‬‬‬ Predsjednik Vlade i predsjednica Republike usuglasili su se i oko zajedničkog prijedloga te za novog predstojnika Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost predložili Pjera Šimunovića”, stoji u priopćenju iz Ureda predsjednice.‬

Spomenimo da mišljenje Odbora, čak i ako bude negativno, nije obvezujuće, budući da ravnatelja SOA-e i UVNS-a supotpisom imenuju predsjednica Republike i premijer.

Po informacijama iz medija Daniel Markić kandidat je premijera Oreškovića, a Pjer Šimunović izbor Kolinde Grabar Kitarović. Šimunovićeva karijeru je lako provjeriti iz tzv. otvorenih izvora. Zna se gdje je bio i što je radio, dok se o Danielu Markiću zna vrlo malo.

Pjer Šimunović, dosadašnji veleposlanik RH u Izraelu, rođen je u Splitu, diplomirao je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Kratko vrijeme je radio kao novinar vanjske politike u Večernjem listu, u kojem je kratko vrijeme bio savjetnik Uprave. Radio je i za BBC World Service Radio, London.

U njegovoj biografiji stoji da je magistrirao na Department of War Studies, Kings College London. Inače, dugogodišnji je djelatnik Ministarstva vanjskih poslova gdje je bio zamjenik načelnika Odjela za analitiku, a bio je prvi tajnik i savjetnik u veleposlanstvu RH u Parizu. U MVEP-u je bio pomoćnik ministra, a radio je i u Ministarstvu obrane, najprije kao ravnatelj Uprave za obrambenu politiku, a potom i kao državni tajnik.

Vrh HDZ-a jako je bijesan zbog izbora Daniela Markića jer uopće nisu konzultirani ni od strane premijera ni Predsjednice, a spominje se mogućnost novih izbora ili pak ozbiljnijeg preslagivanja nakon što se provedu unutarstranački izbori. Problem, naravno, nije izbor Pjera Šimunovića, nego isključivo Daniela Markića zbog čega je vrh HDZ-a ljut i na Banske dvore i na Pantovčak.

Iz vrha HDZ-a nam je potvrđeno da ih ni Predsjednica ni premijer uopće nisu konzultirali u kadroviranju čelnika obavještajne zajednice. Karamarko je za Markićev izbor saznao iz medija.

 

U postupku smjene Dragana Lozančića predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je regirala više kao žena nego kao Predsjednica. Bilo je važno riješiti se Lozančića jer ju je izdao. Lozančić je bio njenom vjenčanju, i ona na njegovoj svadbi, a kao šef tajne službe tajno ju je nadzirao. Sastajao se s njom u četiri oka, a nije ju izvijestio da je pod mjerama tajnog snimanja.

Lozančić o tim saznanjima nije izvještavao čak ni bivšeg premijera Zorana Milanovića jer je bio uvjeren da će te informscije iskoristiti u obračunu s Predsjednicom.

Predsjednici je bilo važnije riješiti se Lozančića nego ozbiljan pristup izboru novog čelnika tajne službe. Javno je kazala da je zanima da bude kvalitetan kadar, ali da se u odabir neće miješati. Koga premijer Orešković zna u Hrvatskoj i kako je mogao kadrovirati novog čelnika SOA-e.  Zbog toga se u dijelu javnosti stvorio dojam da je na Markićev izbor više utjecaja imao Buzin (sjedište američkog veleposlanstva u Zagrebu) nego sami premijer. I njegov kolega iz HIS-a Stijepo Bartulica, savjetnik premijera Oreškovića, koji redovito pokušava prikriti da je bivši obavještajac s konkretnim vezama u Buzinu.

O Markiću se zna da ima dvojno državljanstvo i da je o njemu nekoliko pohvalnih riječi izgovorio general Ante Gotovina. “Poznajem ga iz vremena 1991., kad je kao mlad čovjek, student, došao s grupom mladih i kao dragovoljac se uključio u Oružane snage, u 1. brigadu ZNG Tigrove”, kazao je Gotovina u Večernjem listu, dodajući kako je Markić na njega ostavio dojam“ discipliniranog, hrabrog, požrtvovanog i perspektivnog časnika”.

No, riječi generala Gotovine ne treba uzimati “zdravo za gotovo” jer Gotovina o svakome govori dobro. Većina Markićevih suboraca i vojnika kojima je Gotovina zapovijedao ne dijele generalovo mišljenje o Markiću. Ti isti vojnici, za njegov kratkotrajni boravak u borbenoj postrojbi, bliže su ocjeni da je Markić u ratu pokazao “domobranski mentalitet” nego da je kandidat za ratno odličje.

O Markiću se pisalo da je po dolasku iz Francuske u kao 20-godišnjak pristupio Tigrovima. No, činjenica su nešto drugačije, Povezavši se s momcima iz Francuske Markić se našao u bazi na Sljemenu gdje su bile stacionirane Alfe, specijalne postrojbe Glavnog stožera kojima je zapovijedao Ante Gotovina.

Uz njegov boravak na fronti redovito se spominje uzrečica “Qu’est-ce, Qu’est-ce” (šta je ovo, šta je ovo) koju je uzvikivao u dramatičnim trenucima bitke za Livno u travnju 1992. godine.

Specijalne postrojbe kojima je Markić sudjelovao branile su prodor srpskih tenkova prema Livnu, i dalje prema Sinju, u travnju 1992. godine. Tenkovi Kninskog korpusa preko Livna su planirali nadvisiti Sinj i ozbiljno zaprijetiti Splitu. Tijekom bitke Markića je zaprašila zemlja od ose ispaljene s naših položaja. Bilo je to 23. travnja 1992. kad je nastao povik Qu’est-ce, Qu’est-ce.

U obračunu s tenkovima generala Mladića i pukovnika Lisice poginuo je Markićev suborac Ferdo Sučić jedan od istinskih heroja Domovinskog rata. Specijalne postrojbe kojima je Sučić pripadao razbile su dva neprijateljska tenka i zaustavile napad na Livno. To je isti onaj Ferdo koji je zaslužio najviše državno odličje zbog zarobljavanja generala JNA Trajčeta Krstevskog u Gospiću u jesen 1991. godine.

Pripadnici specijalnih postrojba HV i  policije – Ferdo Sučić,

Boris Prebeg, Ivica Orešković, Branko Škara, Miro Laco, Antonio Lekić i još desetak suboraca – osim generala Krstevskog zarobili su još pet časnika, tridesetak vojnika i tri oklopna vozila. General Krstevski je zarobljen u borbenoj akciji i najviše je rangirani časnik agresorske vojske zarobljen u Domovinskom ratu.

Nakon bitke za Livno Daniel Markić nije dugo ostao u postrojbi. Nakon odlaska s Livanjskog bojišta pričao je da “nije zato došao u Hrvatsku”.

Iako skromnog obrazovanja aplicirao je za tajnu službu pri čemu mu je pripomoglo znanje francuskog i engleskog jezika i preporuka Ante Gotovine. Činjenica da ima dvojno državljanstvo nije mu bila prepreka za ulazak u obavještajnu zajednicu, kao što ni danas nije za imenovanje na čelno mjesto u SOA-i.

Desetak godina kasnije kao djelatnik tajne službe lovio je svog ratnog zapovjednika. I otvorio šampanjac kad je akcija privedena kraju. Lov na Gotovinu, kao ni odlazak s Livanjskog ratišta, suborci mu nisu zaboravili, a neki od njih ni do danas nisu oprostili.

Marko Marković/Foto:privatni arhiv