PIŠE: Kolinda Grabar Kitarović
Godina pred nama velik je izazov, ali i velika prilika u nastojanju da hrvatsko društvo napokon počnemo preobražavati u sve ono čemu su se naraštaji Hrvatica i Hrvata nadali mnogo prije nego što smo se izborili za nezavisnost.
Svjedoci smo promjena, a pitanje je samo hoćemo li njima upravljati ili će one upravljati nama.
Svijet se mijenja te ni mi više ne možemo živjeti izvan globalnih tijekova i utjecaja, kao izolirani otok. Hrvatska je članica Europske unije i NATO-a. Bez obzira na izazove s kojima se suočava cijela europska obitelj, Europa nam ipak pruža mogućnosti koje samostalno nipošto ne bismo imali snage iznjedriti.
Treba nam stabilna vlada
Gospodarske krize, geopolitička previranja, trendovi odnosa u međunarodnoj zajednici u kojoj Hrvatska ima svoje mjesto i ulogu sve su dinamičniji i sve teže predvidljivi te sadržavaju opasnosti i rizike, ali i velike prilike i mogućnosti. Ključno je ne samo kako ćemo se postaviti kod kuće već i na globalnoj sceni.
Stoga su česte i moje poruke javnosti kako Hrvatskoj treba stabilna vlada. Jer najveći izazov pred novom vladom bit će donošenje novog proračuna, koji mora osigurati rast, ali i pokazati politiku zaokreta. To nije nimalo lak posao, no mora se reagirati brzo i odlučno ako se želi izbjeći smanjenje kreditnog rejtinga već u travnju iduće godine.
Brojač javnoga duga neumoljivo odbrojava milijarde. Stopa nezaposlenosti još je visoka, a razina zaposlenosti niska. U sedam kriznih godina javni dug povećao se dva i pol puta. Učinkom prelijevanja i izdržljivošću poduzetnika izvoz nam se polako oporavlja, no počesto upozoravam na to kako je važno gledati strukturu izvoza jer statistika može biti varljiva. Naravno, važno je uvijek gledati brojčanik, ali još je važnije brinuti se za kvalitetu života ljudi. Država postoji zbog svojih ljudi.
Moja je zadaća, kao i ustavna obveza, voditi brigu o stabilnom, normalnom i usklađenom djelovanju državne vlasti. Na tome ću ustrajati i neću dopustiti bilo komu da radi osobnih interesa ugrozi stabilnost države i njezin demokratski poredak.
Ponašamo se kao nismo članica NATO saveza i EU
Stabilnost očekuju i gospodarstvenici. Jednako kao i predvidljivost sustava, koji će omogućiti povećanu poduzetničku aktivnost, domaće i inozemne investicije, veću zaposlenost i povećanje izvoza. Moramo se napokon lišiti naslijeđa prekomjernih birokratskih procedura, kao i sveprisutnog nepovjerenja ugrađenog u samu srž gotovo svake institucije. Okvir pravne države koja funkcionira valja osnažiti. Sustav mora raditi za građane i za poduzetnike.
Ne trebaju nam bolni rezovi, već rezovi koji će olakšati bol. Promjene su nužne. U okvirima svojih ustavnih ovlasti pokrenula sam bitnu promjenu – promjenu aktivnosti na vanjskopolitičkom planu. Želim vidjeti ambiciozniju, samosvjesniju i asertivniju hrvatsku vanjsku politiku. Već smo dovoljno dugo članica Europske unije i NATO-a, međutim razvidno je da i u društvu i među političkim elitama svijesti o tome gotovo nema.
Ponašamo se gotovo kao da još očekujemo članstvo u eruroatlantskim integracijama. Slijedimo umjesto da vodimo. Provodimo umjesto da sudjelujemo u oblikovanju politika. Nedostaje nam vizija u ovome poslijepristupnom razdoblju. Nedostaje nam ambicije, inicijative, kreativnosti, a pomalo i hrabrosti.
Pokrenula sam inicijativu Jadran – Baltik – Crno more
Hrvatska mora nadići te muke odrastanja i aktivno se i samouvjereno pozicionirati među europskim prijateljima. Držeći se najzdravijeg načela svake velike ponude, valja nam se poslužiti načelima stare rimske politike: dajem ti kako bi mi dao. Nema zdravijeg načela u međunarodnim odnosima i bolje zaštite vlastitih interesa na dugi rok.
Stoga sam pokrenula inicijativu Jadran – Baltik – Crno more radi povezivanja sjevera i juga srednjoeuropskog prostora, uz izlaz prema Crnome moru. Prostor je to golemih mogućnosti koje možemo osloboditi povezivanjem prometne i energetske infrastrukture, gospodarstvenika, znanstvenika i građana, digitalizacijom i snaženjem znanosti, istraživanjem i inovacijama. Snažnijim političkim odnosima ojačat ćemo svoju srednjoeuropsku uspravnicu i u njezinoj regionalnoj dimenziji i u zaštiti te promicanju zajedničkih interesa u sklopu EU i NATO-a.
Inicijativa je to unutar koje svi dobivaju, odnosno nedvojbeno prolaze bolje. To su prepoznali svi moji kolege unutar inicijative, kao i Europska unija, Sjedinjene Američke Države te Kina. To nije nova ideja. Odavna je kontemplirana u grandioznoj viziji praških političkih krugova, posebno Masaryka. Pa ako hoćete, datira još iz antičkih vremena uspostavom tzv. jantarskog puta. No vremena su se promijenila.
Uspravnica je naše prirodno okruženje
Uspravnica je danas prirodno okružje za Hrvatsku unutar EU koje omogućava jači razvoj konkurentnosti, sigurnosti te sveukupnoga gospodarskog razvoja. Riječ je o području koje je, prema mnogim analizama, bilo jedno od najsnažnijih regionalnih pokretača globalnog rasta prije krize. Samo su Kina (10 posto) i Indija (5,6 posto) postizale veći prosječni godišnji rast od, primjerice, Srednje i Istočne Europe (4,8 posto) od 2000. do 2008. U tom istom razdoblju cijela Europska unija zabilježila je prosječan rast od 1,4 posto.
Državama na uspravnici potpuno su jasne korist i potreba udruživanja i zajedničkog nastupa jer ćemo tako najbolje iskoristiti zajedničke snage i mogućnosti rasta i razvoja.
Formiranjem te uspravnice i povećanjem sveukupne suradnje unutar nje na gospodarskim, energetskim, prometnim i sigurnosnim temama napokon prihvaćamo svoj položaj i preuzimamo aktivniju ulogu u Europskoj uniji. Izlazimo iz invertne pozicije i zatvorenosti u sebe same te istupamo u mnogo šire okružje u kojemu napokon pokazujemo kako danas više nismo samo jedna od država koja sjedi za zajedničkim stolom, već za tim stolom imamo svoje ciljeve koje znamo jasno predstaviti i zastupati. Preuzimamo, zajedno s partnerima, inicijativu i aktivnu ulogu u formiranju svoje i europske budućnosti.
Istodobno, na unutarnjem planu samo možebitni konsenzus o ključnim pitanjima društvenog razvoja omogućit će nam poduzimanje pravih koraka u vezi sa strateški važnim pitanjima. Njima možemo učvrstiti trenutačni blag rast na ponajprije mnogo boljim temeljima te ga zatim i nadograditi gospodarskim razvojem, koji će biti dugoročan i održiv.
Za 3 godine rast 4 posto
Trenutačni rast, kao i stopa rasta koja se predviđa za iduće razdoblje od nekoliko godina, nije dovoljan za sve izazove koji su pred nama. Rast od okodva posto na godinu sve do 2018., u trenutku dok druge zemlje u okružju već danas rastu prema godišnjoj stopi višoj od tri posto, posve je nedovoljan za otvaranje novih radnih mjesta. Ako tek sada počinjemo hodati, teško ćemo uhvatiti one koji ispred nas već dugo trče. Postavljanje niskih ciljeva pokazuje potpuni nedostatak vizije, ambicije, pa i sposobnosti. Sve dane prognoze izrađene su na osnovi pretpostavke da promjena u funkcioniranju države i gospodarstva neće biti. Stoga se snažno zauzimam za ambiciozniju Hrvatsku, u svakom smislu.
Cilj nam mora biti rast veći od dva posto iduće godine da bismo u tri do četiri godine dosegnuli minimalno rast od četiri posto i više. Ta nam je stopa potrebna kako bismo mogli staviti pod kontrolu rast javnog duga i kako bismo ostvarili pretpostavke razvoja svojih poduzetnika i otvaranja kvalitetnih novih radnih mjesta. Sve što je suprotno od toga vodi nas u nazadovanje i zaostajanje. Ne želim Hrvatsku kao slabu kariku u lancu.
Hrvatska ne smije biti samo prolazna točka robne razmjene, već mora postati proizvodna lokacija. U suprotnome, naše će gospodarstvo, kao i do sada, biti izrazito osjetljivo na sve globalne, regionalne i lokalne udare. Nadam se da nitko u Hrvatskoj ne želi prihvatiti takvu sudbinu orahove ljuske.
Nismo ambiciozni ako se oslanjamo samo na EU fondove
Svojim poduzetnicima moramo pripremiti temelje i platformu koja će im omogućiti visoku razinu konkurentnosti i uspješno natjecanje na globalnom tržištu. Valja olakšati poslovanje i na razini administracije i birokracije, ali i na razini cijene poslovanja i rada. Potrebno je omogućiti povoljnije uvjete financiranja poduzetništva s pomoću domaćih institucija, kao što je to tradicionalno HBOR, ali i novih modela financiranja Europske unije, posebice putem ‘Junckerova plana’. Ako to ne učinimo, među ostalim, i dalje ćemo poticati nekonkurentno gospodarstvo i ugrožavati izvoznike, koji moraju biti oslonac našeg razvoja.
Oblik neambicioznosti i otklanjanja odgovornosti primijeti se i u oslanjanju na europske strukturne fondove i programe. Oni su svakako potencijal i mogućnost razvoja, no ne smijemo se oslanjati samo na njih. Ne smijemo u njima vidjeti ključ rješenja ili spas za svoje gospodarstvo. Strukturni fondovi generator su, katalizator i zamašnjak, ali nisu rješenje za sve naše potrebe i izazove.
Ako se oslonimo samo na nepovratne darovnice za razvoj javnih i privatnih projekata, a ne prihvatimo zajedno s drugim načinima financiranja svoj dio rizika u poslovnim pothvatima, ti će fondovi prestati biti generator i zamašnjak te će postati samo štaka, nezadovoljavajući oslonac slabo pokretnog i nedinamičnoga gospodarstva. Karte su posložene, mogućnosti su nam tu da ih iskoristimo, a na nama je provesti ih u djelo.
Zajedništvo, hrabrost i odlučnost
Iduća godina mora biti početak preokreta jer neki drugi scenarij teško sebi možemo priuštiti. Sve svoje ograničene resurse moramo upregnuti u postizanje tih ciljeva jer više ne možemo trošiti na one koji ne daju najbolji, maksimalan učinak.
Stoga mislim da se moramo usmjeriti na pokretanje procedure fiskalne konsolidacije i kontrole javnog duga, na poticanje proizvodnje robe i usluga te tako neposredno stvaranje novih radnih mjesta, kao i na jačanje izvoza.
Sada je trenutak kad su potrebne brze, odlučne i odgovorne odluke. Odmahivanje rukom, ignoriranje, nerješavanje, možda čak i poticanje problema vode nas u krizu koja će biti dugoročna, svakim danom teže rješiva i razarajuća za naše društvo.
Vrijeme je za zajedništvo, hrabrost i odlučnost. Za ambicioznost koja traži mnogo od svih nas. Vrijeme je da preuzmemo svoj dio rizika u postizanju ciljeva. Vrijeme je da prestanemo spavati na bogatstvu koje nam nudi Hrvatska i počnemo raditi na svemu onome što želimo od sebe, za sebe i za svoju Hrvatsku.
Liderpress.hr/Foto:FaH
