Na obnovljenoj zidnoj freski u crkvi svetoga Jovana Bogoslova (Ivana apostola) u banatskom mjestu Bela Crkva naslikan je lik katoličkog blaženika, kardinala Alojzija Stepinca kako gori u paklu!
Crkva je prije četiri godine oštećena u požaru, a freskopisac Zoran Selaković, rođak aktualnog srpskog ministra vanjskih poslova Srbije Nikole Selakovića, smjestio je u scenu Strašnog suda Stepinca – jako prepoznatljivog u kardinalskoj reverendi s glavom i rukama iznad vatre.
Tko zna kad bi se pročulo za ovaj slučaj da fresku nije snimio anonimni Zagrepčanin i proslijedio je portalu Direktno, a koliko je takav primjer izniman svjedoči i činjenica da nešto slično nije zabilježeno ni u pravoslavnoj ni u katoličkoj crkvi, budući da se drže tisućljetnog pravila kako jedni drugima “ne diraju u svece”.
Ta je tradicija, poznato je već, prekinuta upravo u procesu kanonizacije hrvatskog kardinala, kojeg je papa Ivana Pavao II. proglasio 1998. godine blaženim kao žrtvu represivnog komunističkog sistema, a papa Frane je zaustavio postupak kanonizacije te sazvao zajedničku komisiju Hrvatske biskupske konferencije i Srpske pravoslavne crkve koja je trebala razmotriti optužbe iz Srbije, utemeljene na optužnici komunističkog suda 1946. godine, a prema kojima je Stepinac bio aktivni sudionik u ustaškim zločinima prema srpskom i židovskom narodu za vrijeme NDH.
Komisija je u nekoliko navrata iznosila argumente pro i kontra Stepinčeve svetosti, no po svemu sudeći srpska strana se našla u deficitu činjenica jer je rad Komisije završio bez zaključka.
Ipak, dokumenti koje je iznijela hrvatska strana, a koji navode kako Stepinac nije bio ustaški ideolog, nije poticao a još manje izvršavao zločine te je izravno od ustaških zločinaca spašavao Srbe i Židove i Hrvate, ponešto su ublažili stavove vrha SPC-a, pa je patrijarh srpski Porfirije lani izjavio kako ne vjeruje da je nadbiskup Alojzije Stepinac izravno bio umiješan u zlodjela, ali je i naglasio da “ima problem s nekim njegovim postupcima, riječima i stavovima”.
– Potpuno sam svjestan da užasne okolnosti u kojima je živio za njega nisu bile nimalo jednostavne. Ne isključujući mogućnost da se tijekom istraživanja pojave rezultati koje je moguće tumačiti pro et contra – kazao je za Slobodnu Dalmaciju
Poznata je i želja pape Frane da posjeti Srbiju, no već odavno mu je sugerirano da se će prije toga “morati” pokloniti u Jasenovcu, odbiti kanonizaciju Stepinca, te da Vatikan ne smije priznati Kosovo, pa kako je gotovo svemu udovoljeno, SPC smatra kako su odnosi s Vatikanom – nikad bolji.
Crkva Jovana Bogoslova, u kojoj je naslikan šokantan Stepinčev lik, u Banatskoj je eparhiji SPC i u Zrenjaninskoj biskupiji u kojoj su svećenici odreda Mađari, a mise se slave na mađarskom, hrvatskom i češkom jeziku. Jedna je od osam crkva koju su izgradili Rusi izbjegli nakon Oktobarske revolucije, pa u narodu i nosi ime Ruska crkva, a 1954. godine ruske crkvene općine stavljene su pod jurisdikciju SPC-a.
O njoj se brine protonamjesnik Stefan Jovičić s kojim smo porazgovarali o ovom slučaju.
– Ne mogu se načuditi da ste vi čuli za naše freske, a još ih nije vidio ni sav narod u Beloj Crkvi. Nigdje još nije javno predstavljena freska – kazao nam je u uvodu, te pokušao objasniti otkud Stepinac u njihovu paklu.
– Riječ je o velikoj freski Strašnog suda površine šesnaest kvadrata, a što se tiče Stepinca, mogu reći da je proglašavanje nekoga svetim stvar naših ljudskih inicijativa, a samo će Bog znati procijeniti gdje je kome mjesto nakon Posljednjeg suda. Taj je lik kardinala među 160 likova na freski i možemo reći da je prikazan kao običan čovjek, sa svim svojim grijesima, uostalom ni Katolička crkva još ga nije proglasila svetim.
S jedne strane smo svjesni da je uloga kardinala Stepinca u vrijeme NDH još uvijek predmet rasprava, za jedne je on svetac, a za druge samo čovjek koji je imao svoju ulogu u NDH i zbog nje ne bi trebao biti svetitelj. Svatko vuče na svoju stranu. Mi znamo da su pravoslavni itekako stradavali u NDH, znamo za nasilna pokrštavanja, a zagrebački nadbiskup u toj državi nije bio bilo tko, neki običan čovjek pa da ne bi bio važan. Stoga nitko danas nakon toliko godina ne optužuje današnje Hrvate ni katolike za strašne zločine, ali djela upravitelja iz tog doba itekako su podložna raspravi.
Spomenuo bih sličan slučaj; našeg blagopočivajućeg patrijarha Pavla srpski narod drži za neupitnog svetitelja, ali će neki u Hrvatskoj reći kako je poticao sukob u ratu u Jugoslaviji.
Ali nikome u Katoličkoj crkvi ne pada na pamet patrijarha Pavla slikati u paklu? Crkve se kroz povijest nisu jedna drugoj “miješale” u svece?
– Ovdje je drugačija stvar, upravo je papa pozvao katolike i pravoslavce, Hrvate i Srbe da raspravljaju o Stepincu i njegovoj ulozi u NDH. Dakle sve je još podložno interpretacijama, jer konačnog suda nema, ni među crkvama, a ponavljam, konačnu će riječ donijeti Bog. Na koncu bih rekao kako na fresci nigdje ne piše kako je riječ o Stepincu, na toj slici može biti bilo tko – zaključuje protonamjesnik Jovičić.
M.M. /Foto: Zoran Selaković
