Crna Gora danas slavi 90. godišnjicu školskog broda Jadran. Na svečanosti je trebala nastupiti Lepa Brena, ali je ona obila poziv pjevati na palubi ukradenog broda.
Prema srpskim tabloidima Lepa Brena je odbila poziv đetića i preko svojih menadžera poručila da ne želi svoje ime vezati uz “nečije mutljavine oko broda”. Prije pet godina, u kolovozu 2018., za proslave 85. rođendana broda Jadran, isto je učinila i Vanna. Odbila je nastupiti na spektakularno najavljenom koncertu u čast rođendana broda Jadran.
Na svečanosti u Luci Tivat koju organizira Ministarstva obrane i tamošnja mornarica, govorit će Dritan Abazović, premijer u tehničkom mandatu. Tijekom večeri će biti prikazan i dokumentarni film o školskom brodu Jadran, objavili su iz Vlade Crne Gore.
Ministarstvo vanjskih poslova Hrvatske zbog toga je uputilo prosvjednu notu:
“Svojatanje tuđe imovine protivno je uobičajenim uzusima, međunarodnom pravu i europskim vrijednostima za koje se Crna Gora opredijelila”, navodi se u prosvjednoj iz Zagreba
Crnogorski premijer Abazović odgovorio je da je proslava u nadležnosti njegove države i da ‘Crna Gora raspolaže svojom imovinom na način na koji misli da treba’.
Jedrenjak Jadran, izgrađenom 1933. godine u Hamburgu, najljepše je plovilo na Mediteranu. Bo je ponos čak četiri mornarice na obalama Jadranskog mora. Sudbinski je vezan za Split u kojem i pokrenuta inicijativa za njegovu izgradnju. Učinila je to udruga Jadranska straža te je prikupila dio novca za taj pothvat. Projektirao ga je hrvatski inženjer Josip Škarica.
Porinut je u lipnju 1931. godine, a dvije godine kasnije, uplovio je najprije u Tivat, gdje je ispustio balastne vode da bi očišćen i uređen nakon nekoliko dana svečano dočekan u Splitu gdje je i uveden u službu.
Slavlje u Splitu prilikom primopredaje ‘Jadrana‘ 1933. godine
Od tada do početka devedesetih sve njegove bazne luke bile su u Hrvatskoj – do 1941. u Dubrovniku i Šibeniku, a nakon Drugog svjetskog rata u Dubrovniku, Divuljama kod Splita, Puli i vojnoj luci Lora u Splitu. U Flotnu listu upisan je upravo u Splitu, a svi njegovi zapovjednici redom su bili Hrvati.
Jadran je dugačak 58,2 metra, najveća je širina 8,9, a srednji gaz 4,05 metara. Trup mu je od čelika, a limovi su spajani na stari način, pomoću zakovica.
Ima tri palube i tri jarbola, od kojih je najveći visok 39,1 metar. Nadgrađe se sastoji od 12 jedara ukupne površine 933 četvorna metara, a dužina svih konopa iznosi 11 kilometara.
Motorni pogon mijenjan je u nekoliko navrata. Uz idealan vjetar, s vještim zapovjednikom i uigranom posadom, pod jedrima je postizao brzinu od 14 čvorova, veliku za brodove takvih gabarita. Stalna posada brojila je 12 časnika, 36 dočasnika i 108 mornara.
RATNA SUDBINA JADRANA
Najdulje putovanje ‘Jadrana‘ (11.262 milje) bilo je na ruti Dubrovnik – New York – Boston – Dubrovnik 1938. godine, a do Drugog svjetskog rata bio je na sedam velikih školskih putovanja po Atlantskom oceanu, Mediteranu i Crnom moru.
Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije zaplijenila ga je Italija, te ga koristila kao školski brod pod imenom ‘Marco Polo‘, a padom Italije 1943. plijeni ga Njemačka. Zapušten je i ispražnjen, te bez jarbola dočekuje kraj rata kao – most u Veneciji.
Dotegljen je 1946. godine u Šibenik, te je slijedio kompletni remont u Tivtu gdje su ga obnavljali Mornaričko-tehnički zavod ‘Sava Kovačević‘, Brodogradilište ‘Split‘ i tehnička služba JRM, sve do 1949. godine. Poslije obnove ušao je u sastav Vojnopomorskog školskog centra u Splitu. 
Ključan događaj zbio se potkraj 1990. godine, kada je otplovio na remont u Tivat i ondje dočekao početak agresije na Hrvatsku. Iako je većina flote bivše Jugoslavenske ratne mornarice, čak 89 posto, bilo stacionirano u Hrvatskoj, zadržano je samo 14 posto. Sve ostalo završilo u Crnoj Gori. Sukcesija nikada nije provedena, a ta je država većinu otete flote prodala na crnom tržištu. Ili je propala zbog nebrige.
Ugovorom o sukcesiji predviđeno je da imovina bivše JNA pripada onoj državi u kojoj se zatekla u trenutku međunarodnog priznanja, a to Crnogorci pokušavaju koristiti kao argument u svoju korist. Pri tome prešućuju podatak da je matična luka broda Jadran cijelo vrijeme bila u Hrvatskoj, da je zadnje bio upisan u flotnu listu Vojne pošte u Lori, da se vodio kao nastavno sredstvo “Mornaričkog školskog centra Maršal Tito Split”.
U vojnoj luci Lora jedan gat je posebno prilagođen za pristajanje Jadrana, no još uvijek stoji prazan.
Zamislite da vam kompjutor zašteka i odnesete ga ne servis. Nakon par dana dolazite po kompjutor, a serviser kaže – kompjutor je moj. Takvi su danas argumenti Crnogoraca.
‘Jadranovo‘ posljednje ljeto u Splitu, 16. srpnja 1990. godine
U povijesti i tradiciji Crne Gore najčešće spominjane osobe su Petar Petrović Njegov, državni poglavar i najveći crnogorski književnik. Drugi je vojvoda i književnik Marko Miljanov. Njegoš je autor “Gorskog vijenaca”, stožerne knjige crnogorske književnosti, epa o časti, junaštvu i odanosti.
Marko Miljanov, koji se opismenio u 50. godini, definirao je dvije najveće vrline kod čovjeka – čojstvo i junaštvo. Junaštvo je vrlina kojom sebe branimo od zla drugih, a čojstvo je kad čovjek brani druge od zla u sebi. Čojstvo je uvijek stavljao ispred junaštva.
Što si danas Njegoš i Marko Miljanov rekli ovovremenim Crnogorcima: “Sram Vas bilo, đetići! Srami se, Crna Goro! Ukrali ste i slavite ukradeno.”
M. Marković/Foto: press
