Hamas je militantna islamistička organizacija koja je nastala 1987., proizašla iz Muslimanskog bratstva, sunitske islamističke skupine koja je osnovana kasnih 1920-ih u Egiptu. Sama riječ “Hamas”je akronim riječi “Harakat Al-Muqawama Al-Islamia” (Islamski pokret otpora).
Hamas je od izbora 2006. na vlasti u Pojasu Gaze, području s kojeg napada Izrael. Nakon 2006. nije bilo izbora i do danas su stalno na vlasti. Akcije Hamasa ne bi bile moguće bez podrške iz inozemstva, odakle stiže i novac, ali i oružje. Hamas je u subotu ujutro raketama napao izraelske gradove, a Izraelci su ovaj put rekli – u ratu smo.
Što je točno Hamas? Kolika je njegova moć? Tko ga podržava? Ponavljamo tekst koji je izvorno objavljen u svibnju 2021. godine.
“Radikalno-islamski” – tu se formulaciju u nekim njemačkim medijima može pročitati u kontekstu Hamasa, koji je 2007. preuzeo političku moć u Pojasu Gaze. Posljednjih dana, tijekom najnovije eskalacije nasilja, taj je opis modificiran. Sve češće se govori i o „islamističkoj terorističkoj organizaciji“. Slične se riječi može pročitati i u većini drugih zapadnih država.
Iznimka su Norveška i Švicarska, dvije neutralne zemlje koje zbog tog statusa i njeguju kontakte s Hamasom. A neke druge države idu puno dalje – one podržavaju Hamas.
Povijest Hamasa
Hamas je utemeljen u drugoj polovici 80-ih godina prošlog stoljeća, već tada je bio oporba vladajućem PLO-u, Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji, pod vodstvom Jasera Arafata. Sporno je pitanje je li Hamas na samom početku svog postojanja ustvari novcem izraelske vlade „izgrađen” kao protuteža PLO-u. Taj scenarij danas odlučno odbacuju sve strane.
Za razliku od PLO-a, Hamas ne priznaje pravo Izraela na postojanje židovske države. Na Hamasovom grbu se nalazi Al-Aqsa džamija s čuvenom zlatnom kupolom, a između palestinskih zastava se naziru konture nepodijeljene palestinske države, teritorij koji uključuje i današnje državno područje Izraela.
Ismail Haniyeh, vođa Hamasa
Arafat je 1993. u okviru Mirovnog procesa u Oslu sklopio mir s Izraelom i tako okončao „Prvu intifadu” (palestinski ustanak). Hamas nije priznao taj povijesni dogovor i dalje je nastavio izvoditi napade na izraelskom području.
Tri rata s Izraelom – 2008., 2012. i 2014.
Na izborima 2006. u Pojasu Gaze je Hamas osvojio apsolutnu većinu, a onda je godinu dana kasnije vojnim putem „zacementirao” vlast na tom području. Na području Zapadnog Jordana na vlasti je umjerena stranka Fatah pod vodstvom Mahmuda Abbasa. Zbog te konstelacije se često može čuti da palestinska područja nisu razdvojena samo geografski, već i politički.
Iz Pojasa Gaze Hamas je nastavio izvoditi napade na Izrael koje je deklarirao kao „samoobranu”, pritom su u tri navrata oružani sukobi s izraelskom vojskom eskalirali: 2008., 2012. i 2014. godine
U prosincu 2008. izraelska vojska pokrenula je operaciju Lijevano olovo kako bi zaustavila raketne napade. Tijekom 22-dnevnog sukoba ubijeno je više od 1300 Palestinaca i 13 Izraelaca.
Izrael je iz istog razloga u studenom 2012. pokrenuo operaciju Stup obrane, koja je započela zračnim udarom u kojem je ubijen Ahmed Džabari, zapovjednik brigada Kasam. Oko 170 Palestinaca – uglavnom civila – i šest Izraelaca poginulo je u osam dana borbi.
Hamas je u oba rata pretrpio teške gubitke u naoružanju i ljudstvu, uključujući zapovjednike, ali je zadobio obnovljenu podršku Palestinaca jer se suočio s Izraelom i preživio. Izrael naprosto nije uspio potpuno slomiti Hamas, s njegovim podzemnim tunelima i promjenjivim vojnim položajima rasutima diljem gusto napučenog Pojasa Gaze. Budući da redovito skladišti i ispaljuje svoje rakete u naseljenom području, Izrael ga optužuje da cinično koristi palestinske civile kao ljudske štitove.
Još jedan val raketnih napada iz Gaze Hamas je pokrenuo 2014. godine, nakon što je Izrael uhitio brojne njegove pripadnike širom Zapadne obale dok je tragao za trojicom ubijenih izraelskih tinejdžera. Početkom srpnja Hamas je prvi put nakon dvije godine otvoreno preuzeo odgovornost za ispaljivanje raketa na Izrael.
Sljedećeg dana izraelska vojska pokrenula je veliku ofenzivu pod nazivom Operacija Zaštitni rub kako bi uništila rakete i prekogranične podzemne tunele koje su militanti koristili za svoje napade na Izrael. Tijekom 50-dnevnog rata ubijen je najmanje 2251 Palestinac, uključujući 1462 civila. S izraelske strane ubijeno je 67 vojnika i šest civila.
Tko podržava Hamas?
Pojas Gaze je jedno od najgušće naseljenih područja na svijetu, područje koje je (zbog praktički hermetički zatvorenih granica s Egiptom na jugu i Izraelom na istoku i sjeveru, te Sredozemnim morem na zapadu) gospodarski uglavnom izolirano. Veliki dio stanovništva živi u siromaštvu i „osuđeni“ su na humanitarnu pomoć – koja je proteklih godina, nakon pritiska tadašnjeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, bila znatno reducirana.
Kada Hamas izvodi svoje napade, civilno stanovništvo mu služi kao ljudski štit. Rakete se ispaljuje često iz stambenih kvartova, a zapovjedni stožeri se nalaze u stambenim zgradama. Hamas često kopa i tunele za krijumčarenje oružja, ponajprije iz Egipta. Ali tamošnja vlada tvrdi da nije zainteresirana da se s tom praksom nastavi.
Jedan od najvažnijih donatora i inozemnih saveznika za Hamas je – Katar. Emir je 2012. kao prvi inozemni državnik posjetio vodstvo Hamasa u Gazi. Ova mala zaljevska država je do sada Hamasu „prebacila” više od 1,5 milijardi eura. No, Izrael se nada da će Katar i neke druge arapske zemlje pristupiti “Abraham-Accordu” koji je inicirao predsjednik Trump, te tako uspostaviti i diplomatske odnose s Izraelom.
Još jedan važan saveznik Hamasa je i Turska. Neposredno uoči posljednjih raketnih napada od strane Hamasa, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan razgovarao je s političkim vođom Hamasa Ismailom Haniyehom, te mu obećao podršku.
Osim Katara i Turske, Hamas podržava i cijeli niz nevladinih inicijativa i udruženja, među njima su i ona iz Njemačke. Kako piše magazin „Der Spiegel”, njemačka udruženja bliska Hamasu u smjeru Pojasa Gaze šalju donacije u milijunskim iznosima.
Odakle rakete?
Broj ispaljenih raketa u napadima na Izrael koji su počeli prošli ponedjeljak, umnogome je nadmašio dosadašnje eskalacije nasilja – brojke kažu da je Hamas, po vlastitim navodima, samo u prošli utorak u roku od samo nekoliko minuta ispalio 130 raketa. S takvim intenzitetom paljbe, na kraj ne može izaći ni izraelski obrambeni raketni štit “Iron Dome” (Čelična kupola). Do prošlog petka izraelska je vojska registrirala više od 1800 projektila ispaljenih iz Pojasa Gaze.
Hamasovi projektili su dugo vremena stizali uglavnom iz Irana. Analitičar Fabian Hinz, koji se specijalizirao za područje raketa na Bliskom istoku, za njemački javni servis ZDF je rekao:
“Bilo je poznato da su razne skupine u znatnoj mjeri povećale svoje arsenale raketa. Bilo je poznato i da se količina raketa koja im stoji na raspolaganju kreće u tisućama komada, to je sve u više navrata potvrđeno i od strane izraelskih izvora.”
List “Jerusalem Post” je citirao izvore iz redova tajnih službi koji tvrde da Hamasov arsenal obuhvaća i do 6000 projektila. A tu je i do 8000 raketa koje posjeduje Islamski džihad, organizacija koja djelomično surađuje i s Hamasom.
Po Hinzovim navodima, iranske rakete su dugo vremena u Pojas Gaze bile krijumčarene preko Sudana, odnosno Egipta. Ali to sada više nije nimalo jednostavno, pogotovo nakon što je 2019. s vlasti svrgnut sudanski diktator Omar al-Bašir. U međuvremenu Hamas, kako se pretpostavlja, veći dio raketnog arsenala proizvodi sam na licu mjesta, u Pojasu Gaze – i to dijelom uz pomoć iz inozemstva.
D.M. /Foto: Aljezera
