SIGURNOSNO-OBAVJEŠTAJNA AGENCIJA (SOA) u svojem je drugom godišnjem Javnom izvješću na dva mjesta posvetila pažnju četničkim pokretima, odnosno srpskom ekstremizmu i odnosu prema Hrvatskoj. Hrvatska tajna služba navodi da se nastavlja “djelovanje postojećih velikosrpskih ekstremističkih organizacija te pojava novih, sve je ‘garnirano’ povijesnim revizionizmom, a obavještajnim radom su zabilježeni kontakti četničkih pokreta iz okruženja s istomišljenicima u Hrvatskoj”.
U tom kontekstu zanimljvio nam je podsjetiti na svjedočenje generala Imre Agotića pred Sudom u Haagu u procesu protiv ‘Vukovarske trojice’, a koji rasvjetljavaju okolnosti mnogih ratnih zbivanja pa i neke aktualne događaje u Hrvatskoj.
Poglavito se to odnosi na SDP-ovo kadroviranje za koje se otvoreno sumnja da su na neke ključne pozicije (npr. šef DUDI-ja Mladen Pejnović koji upravlja s 32 milijarde eura vrijednom hrvatskom imovinom) doveli bivše agente KOS-a.
General Hrvatske vojske Imra Agotić, bivši pripadnik KOS-a koji je početkom 1991. prešao na hrvatsku stranu, na sudu u Haagu je govorio o sustavnom ubacivanju agenata KOS-a potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća u vodstva budućih političkih stranaka u Hrvatskoj, u hrvatske medije, policiju i druge ključne institucije
Hrvatska vlast u rujnu 1991., nakon osvajanja vojarne JNA u Maksimirskoj ulici u Zagrebu, došla je do popisa imena KOS-ovih agenata u Hrvatskoj. Nikada tu mrežu nije objelodanila, počistila ili pročistila, pa je logično da dio tih ljudi i danas djeluju u hrvatskim institucijama!
Sigurnosno-informativne službe (SIS) svojedobno je pokrenula akciju “Janjičar” kojom je evidntirano više od dvije tisuće osoba koje je ta služba smatrala suradnicima KOS-a. Agenti hrvatskih službi evidenciju su stvarali od 1991. do 1995. godine na temelju informacija i dokumenata KOS-a koji su im pali u ruke tijekom rata.
Tadašnja 5. vojna oblast JNA, koja je obuhvaćala područje Slovenije, dijela BiH i Hrvatske, imala je u tom trenutku oko 800 agenata. Njih oko 500 bile su osobe zaposlene u JNA, a za KOS je radilo oko 300 civila u raznim strukturama javnog života Hrvatske – policije, medija, političkih stranaka i javne uprave.
Objavljujemo ovdje dio autentičnog transkripta svjedočenja generala Imre Agotića u Haagu:
ODVJETNIK VASIĆ: Da li se nakon dolaska gospodin Vasiljevića na čelo Uprave bezbednosti širi i delokrug rada organa bezbednosti na civilni sektor, što do tada nije bilo u ingerencijama Službe bezbednosti?
SVJEDOK AGOTIĆ: Točno je.
VASIĆ: Da li se i organizaciono stvaraju tri nove grupe za praćenje aktivnosti usmerene na nadzor društva van JNA, zar ne?
AGOTIĆ: Ako je u pitanju zrakoplovstvo, onda je to točno izraženo kroz stvaranja tri nova detašmana u Zagrebu, Sarajevu i Nišu, koji su imali zadaću negdje od 1988. godine, 1989. godine rad prema strukturama društva, što do tada nije bio slučaj i bilo je Pravilom službe zabranjeno.
VASIĆ : Da li je detašman koji se nalazio u Zagrebu dobio zadatak da svoje aktivnosti usmeri prema hrvatskom političkom rukovodstvu i pripadnicima MUP-a i da među njima uspostavi saradničku mrežu?
AGOTIĆ: Tako je.
VASIĆ: Da li se to dešavalo nakon višestranačkih izbora u Hrvatskoj?
AGOTIĆ: To je naročiti intenzitet imalo nakon višestranačkih izbora, ali i u pripremi istih, kada su se pojavile političke partije, od konca 1989. godine to je počelo se realizirati.
VASIĆ: Da li je ova saradnička mreža radila na prikupljanju informacija iz samog vrha političkog rukovodstva Hrvatske?
AGOTIĆ: U prirodi službe je doći što bliže vrhu, izvoru.
VASIĆ: Da li je postojao plan da ova saradnička mreža ostane i nakon što JNA napusti teritoriju Republike Hrvatske?
AGOTIĆ: Ako je u pitanju Drugi detašman KOG-a, tako je. To je bio cilj i to je bila zadaća: ”Ostaviti uporišta na toj teritoriji i kada se povuče”.
VASIĆ: Sledeći korak je bio i proširenje ove saradničke mreže na medije, zar ne? Prvo su gradili mrežu agenata u hrvatskim medijima?
AGOTIĆ: Čini mi se da je to bio prvi korak da je prije taj korak bio, pa onda na politička vodstva stranačka, jer u to vrijeme, svi smo svjedoci, mediji su imali vrlo veliku ulogu u stvaranju javnog mnijenja.
VASIĆ: Da li je ova operacija o kojoj govorimo, koju je vodio Drugi detašman, ostala tajna do samog kraja rata?
AGOTIĆ: Ona je ostala tajna dok nije zauzeta vojarna u kojoj je bilo njihovo sjedište, a koliko brzo iza toga su službe sigurnosti Hrvatske analizirale zaplijenjene materijale, to ne mogu tvrditi, koliko je to vremena proteklo, ali do kraja rata to nije ostala tajna.
VASIĆ: Rekli ste do… Govorili ste o upadu u kasarnu gdje se materijal nalazio. Da li nam možete reći u kojoj je to… kada je to bilo? U koje doba godine?
AGOTIĆ: To je bilo 15. rujna 1991. godine u Maksimirskoj vojarni gdje je bilo njihovo sjedište.
VASIĆ: Da li vam je poznato, da li je nakon hapšenja grupe “Labrador” došlo do otkrivanja cjelokupne suradničke mreže u političkom i policijskom miljeu Republike Hrvatske?
AGOTIĆ: Ja tada nisam bio pripadnik Službe sigurnosti Hrvatske, a kada sam postao savjetnik za nacionalnu sigurnost, onda se o tom konkretnom slučaju i detalju nisam interesirao, jer nije bilo aktualno. Ali koliko sam čitao iz beogradske “Duge” ,mislim da su tamo iz saslušanja pojedinaca u Beogradu, kojima je suđeno, izneseni podaci da je tom prilikom ostala dokumentacija o suradničkoj mreži u svim strukturama na prostoru Hrvatske koji je taj Drugi detašman držao.
VASIĆ: To je ona suradnička mreža o kojoj smo govorili nešto ranije, zbog čijeg je formiranja i Drugi detašman dobio zaduženje da kontaktira pripadnike politike i MUP-a Hrvatske i javna glasila, je l’ tako?
AGOTIĆ: Točno. Najvažnije je da mreža nikada ne bude otkrivena.
VASIĆ: Da li ova grupa ima veze sa događajima vezanim za židovsko groblje u Zagrebu? Da li imate takva saznanja?
AGOTIĆ: To je ono koje govorim da se u hrvatskoj javnosti je uvjerenje, da li je to sudski dokazano, ja to ne znam, jer su procesi neki vođeni po tome, uvjerenje da je ta struktura i izvršila diverziju, postavljajući eksplozivnu napravu na židovsko groblje, odnosno spomenik na židovskom groblju i u židovsku općinu u Palmotićevoj ulici u Zagrebu.
VASIĆ: Šta nam možete reći kao bivši oficir sigurnosti , koliko je bitno za jednu obavještajnu operaciju da ostane neotkrivena suradnička mreža, pogotovo ako ona prožima najodgovornije elemente?
AGOTIĆ: Vrlo je bitno i svaki pripadnik službe je dužan poduzeti sve da to učini.
VASIĆ: To je s toga kada bi jedna mreža bila otkrivena, praktično bi teško bilo organizirati drugu mrežu na istom prostoru?
AGOTIĆ: Gubi se povjerenje u službu, a i to su neki od principa rada… -, tvrdio je, između ostalog, 2005. godine u Haagu danas pokojni general Hrvatske vojske Imra Agotić odnosno bivši ‘oficir bezbednosti JNA’,
General Imra Agotić bio je dobro upućen u temuu ubacivanja stranih agenata u hrvatku politiku, medije, policiju. Njegovo svjedočenje i danas, deset godina kasnije, otvara mnoga pitanja:
Zbog čega imena stranih agenata do danas nisu objavljena a te osobe odstranjene s javnih pozicija? Ima li veze podatak da su u Hrvatskoj i danas na visokim pozicijama suradnici KOS-a s djelovanjem hrvatskih institucija i kadoviranjem opasnijim nego u doba komunizma?
Domazet: U operaciji Slog spominje se 400 agenata u medijima
Jesu li zbog toga tako gorljivo branili Josipa Perkovića i protivili se njegovom izručenju Njemačkoj, premda je Hrvatska zbog takve politike trpjela i trpi ogromnu međunarodnu štetu? Je li to razlog neviđene medijske cenzure prema predstavnicima Saveza za Hrvatsku koji su u svom programu nedvosmileno obećavali provođenje lustracije?
Odgovore na ta pitanja pokušali smo dobiti od osoba koje već dulje vrijeme analiziraju ovu problematiku i koji godinama tvrde ono što se i iz transkripata iz Haaga vrlo jasno dade naslutiti.
„Nedvojbena je činjenica da su suradnici KOS-a i dalje tu, odnosno da su ostali u Hrvatskoj. Imra Agotiće je to morao znati jer je i sam bio pripadnik KOS-a. Nedvojbeno je, dakle, da je mreža KOS-a i UDBE bila velika i razgranata. Samo se u operaciji ‘Slog’ spominju imena 400 novinara -suradnika KOS-a. Ti ljudi su do danas u hrvatskim medijima! Brojni suradnici UDBE su ostali i u policiji, a o politici da i ne govorimo.
U Hrvatskoj imamo samo dva nova ministarstva: ministarstvo obrane i vanjskih poslova, dok je sve ostalo naslijeđeno iz bivše države. Pitanje stranih agenata, odnosno suradnika UDBE i KOS-a nikada u Hrvatskoj nije rasčišeno, zbog čega danas i imamo takve probleme u Hrvatskoj – smatra admiral Davor Domazet-Lošo koji u zadnje dvije godine javno tvrdi da u Hrvatskoj imamo unutarnju agresiju koju provode hrvatski političari i hrvatske institucije.
Ovo pojašnjava događaje oko Josipa Perkovića
Problem je što je mrežu KOS-a i UDBE u Hrvatskoj, po svemu sudeći, preuzela britanska kontra obavještajna služba. To pojašnjava i ono što se događalo u slučaju Perković. Bit cijele te priče i stahovito velikih otpora Vlade Perkovićevom izručenje je činjenica da se na suđenju Perkoviću želi razotkriti ostatke UDBE i KOS-a u Njemačkoj. Zato je Vlada toliko dugo odbijala izručenje.
Iako smo svjesni činjenice da danas u Hrvatskoj imamo ostatke mreže UDBE i KOS-a, ako je točna pretpostavka da ih kontrolira obavještajna služba Velike Britanije te ako znamo da su oni infiltrirani u sve pore društva, onda je jasno da tisuću ljudi na raznim pozicijama može blokirati cijeli sustav jedne države. Pod unutarnjom agresijom na Hrvatsku podrazumijevam činjenicu da niti jedna institucija u Hrvatskoj više ne funkcionira, te da su u isto vrijeme blokirane sve stvaralačke snage u Hrvatskoj.
Mladi masovno odlaze u inozemstvo, a vlast ne poduzima ništa da to zaustavi. Baš naprotiv, ministrica Opačić čak i potiče njihov odlazak riječima: ‘Sada možete otići raditu u zemlje Europske Unije.’ Ako Vlada nije tražila sredstva za obnovu kuća obitelji stradalih u poplavama iz EU, a Srbija se time okoristila, onda je to najveći mogući čin unutarnje agresije. Mnoge činjenice govore, dakle, da hrvatske institucije čine sve da Hrvatskoj nanesu štetu – primjećuje Domazet.
Većinu Domazetovih stavova dijeli i Branko Borković – Mladi Jastreb, posljednji zapovjednik obrane Vukovara.
Borković: Ovo je dokaz da oni i danas vladaju Hrvatskom 
„Agotićevo svjedočenje dokaz je da udbaška ekipa i danas vlada Hrvatskom. Iz transkripta se vidi da su se srbijanski agenti još osamdesetih ubacivali u buduća vodstva hrvatskih političkih stranaka, da su dobivali stanove u Hrvatskoj kao nagradu za svoje djelovanje. A budući da nije bilo lustracije, znači da su oni i danas na vlasti. I ne vrište oni zbog nas (Manolićeva komisija je Borkovića, Dedakovića, Marina Vidića-Bilog i ostale heroje Vukovara proglasila rušiteljima ustavnog poretka i taj zaključak do danas nije poništen), već zbog sebe.
Tu se vjerojatno krije odgovor na pitanje: Zbog čega hrvatska vlast tako uporno radi protiv interesa hrvatskog naroda i hrvatske države. Rade za druge, pa ne mare za hrvatske interese. Zato smo u Savezu za Hrvatsku odlučni u nakani da provedemo lustraciju te da sve one koji su radili protiv Hrvatske udaljimo od svih javnih funkcija, a zločince kaznimo“, zaključuje Branko Borković, Mladi Jastreb.
M. Marković/S. Penc/H.N.F.
