Danas, 24 sata prije puštanja Pelješkog mosta i dijela nove ceste preko Pelješca u promet, sve izgleda lijepo i krasno. No, u drugoj polovici 2017. raspoloženje je bilo sve prije nego slavljeničko.
Sasvim iznenada, u rujnu te godine, u Europskoj komisiji otvorilo se pitanje hoće li, uslijed neočekivanih okolnosti, ipak trebati poništiti odluku donesenu prije tri mjeseca o sufinanciranju gradnje mosta, što bi rezultiralo dugoročnom odgodom njegove izgradnje.
U tom trenutku bilo je potrebno pokazati mnogo političke i diplomatske umješnosti da bi ovaj projekt ipak bio realiziran, u čemu je glavnu ulogu imao premijer Andrej Plenković, koji je, uz stručnu i pravnu podlogu Vlade, uspio uvjeriti predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera da Europska unija sufinancira izgradnju Pelješkog mosta, piše Jutarnji list.
Jutarnji list uspio je rekonstruirati najdramatičniji događaj koji je umalo rezultirao zaustavljanjem cijelog projekta. Četiri mjeseca nakon što je Vlada donijela odluku o financiranju Pelješkog mosta, Europska komisija odobrila je 7. lipnja 2017. sufinanciranje projekta s bespovratnih 357 milijuna eura.
U Zagrebu je odluka Bruxellesa dočekana s oduševljenjem te se smatralo da nakon osiguranja financijskih sredstava izgradnja može početi. No, bošnjački političari u Sarajevu imali su druge planove. Inicirali su jedan od posljednjih pokušaja zaustavljanja izgradnje mosta.
Početkom rujna predsjedatelj Vijeća ministara BiH, Denis Zvizdić, premijeru Plenkoviću i Europskoj komisiji šalje pismo u kojem osporava pravo Hrvatske na izgradnju Pelješkog mosta dok se ne okonča proces razgraničenja između dviju država te BiH osigura pravo pristupa otvorenom moru u skladu s UN-ovom Konvencijom o pravu mora. Svoj doprinos izgradnji mosta dali su političkom potporom i predstavnici Hrvata u BiH.
Tri dana poslije zamjenik predsjedatelja Vijeća, Vjekoslav Bevanda, premijeru Plenkoviću piše pismo u kojem stoji da Zvizdićevo pismo nije usuglašeno s ostalim članovima Vijeća i da je njegov sadržaj osobni Zvizdićev stav. To je potkrijepio i podatkom da je u srpnju te godine Vijeće ministara jednoglasno usvojilo izvješće ministra komunikacija i transporta Ismira Juska da nema formalnih prepreka za izgradnju mosta.
No, u Europskoj komisiji poljuljani su stavovima iz pisma Denisa Zvizdića i do daljnjega se zaustavlja provedba odluke o sufinanciranju.
Zahtjev povjerenice
U Zagreb 29. rujna stiže pismo iz Ureda povjerenice Europske komisije za regionalnu politiku Corine Cretu u kojem se od hrvatske Vlade traži pojašnjenje navoda o razgraničenju na moru i primjeni Konvencije o pravu mora te se navodi da je za odobravanje financiranja projekta od najveće važnosti da se otkloni svaka sumnja u legalnost projekta.
U Vladi su bili zatečeni pismom koje je sugeriralo da bi već odobrena sredstva mogla biti uskraćena. Premijer tada od svih uključenih u projekt traži hitnu mobilizaciju i sastavljanje temeljitog i stručnog odgovora koji u najkraćem roku može poslati u Bruxelles i osporiti sve prigovore BiH.
Jedan od sudionika tih događaja kaže kako je to bila jedna vrlo složena i dobra diplomatska operacija vođena stručno i s potrebnom diskrecijom. Osim Ureda premijera, angažirani su eksperti iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture te Hrvatskog hidrografskog instituta, a konačni dokument izrađivao se nekoliko tjedana.
U njemu je na oko petnaest stranica detaljno opisan tijek razgovora Hrvatske i BiH o Pelješkom mostu još od 2005., analizirane su međunarodne studije predizvodljivosti i izvodljivosti mosta, naveden je tijek pregovora dviju država o državnoj granici. U dokumentu se naglašava kako su ulazak Hrvatske u Europsku uniju te buduće pridruživanje Schengenskom prostoru dodatni razlozi za izgradnju mosta, za koji su i neovisni međunarodni konzultanti potvrdili da je najbolja opcija. U njemu se tako ističe nekoliko važnih činjenica.
Početkom 2006. tadašnji premijeri Hrvatske i BiH postižu dogovor da Hrvatska ima pravo na izgradnju mosta te je utvrđeno da će BiH i nadalje imati neškodljiv prolaz k otvorenom moru.
Sporazum s BiH i uloga Milora Dodika
Tijekom 2006. održana su tri sastanka ekspertnih radnih skupina Hrvatske i BiH, a 7. prosinca 2006. potpisana je Bilješka (Sporazum) o utvrđivanju prava neškodljivog prolaza, brodovima u luku Neum odnosno iz nje, sukladno međunarodnoj Konvenciji o pravu mora. Tim sporazumom određena je visina mosta od 55 metara iznad razine mora i minimalna širina plovnog puta od 200 metara.
U dokumentu se navodi da je to bio prijedlog BiH kojem je Hrvatska udovoljila te je odustala od prijašnjeg prijedloga da most bude visine 35 metara. U veljači 2007. hrvatski i BiH ministri prometa potpisuju nacrt tehničkog protokola u kojem se Hrvatskoj priznaje pravo da poveže svoj teritorij, a BiH pravo na neškodljiv prolaz.
Također su citirani dijelovi Studije predizvodljivosti i izvodljivosti mosta koju su izradile međunarodne konzultantske tvrtke. U njima stoji “da dogovoreni parametri mosta uvelike premašuju razumne potrebe za plovidbu” relativno plitkog Malostonskog kanala te da se, “prema međunarodnim standardima izgradnje mostova, takvi gabariti mogu pravdati samo kao ustupak pretjeranim zahtjevima BiH”.
U odnosu BiH prema Hrvatskoj nije bila nevažna ni uloga Milorada Dodika zbog čega je njemu bliske građevinska tvrtka kasnije honorirana poslom na mostu preko Save i, kao podizvođač, na prometnicama u Hrvatskoj.
Sve to vrijeme premijer je bio u intenzivnoj komunikaciji s predsjednikom Europske komisije Junckerom, s kojim je o gradnji Pelješkog mosta razgovarao i prilikom brojnih susreta. Usto mu je 17. listopada 2017. poslao pismo s ovim i brojnim drugim argumentima. Istog dana uputio je i pismo predsjedatelju Vijeća ministara BiH i njegovu zamjeniku.
Nakon što su iz Bruxellesa zatražili još neka pojašnjenja, napokon je 3. siječnja 2018. predsjednik Europske komisije službeno obavijestio hrvatskog premijera da je za Europsku komisiju ovaj slučaj s pravne strane zatvoren i riješen.
U hrvatskoj su Vladi tek tada mogli odahnuti. Njezini su argumenti u potpunosti prihvaćeni, a europska sredstva za gradnju Pelješkog mosta više nisu bila upitna.
Krajem srpnja 2018. Kinezi su uvedeni u posao i službeno su počeli radovi na Pelješkom mostu. Most je koštao 418 milijuna eura u čemu EU sudjeluje s 85 posto novca, a Hrvatska s 15 posto.
D.M. /Foto: pxll
