U KAOSU devedesetih, s ratovima, sankcijama, inflacijom, izbjeglicama, diktaturom, s uništenim ospoadarstvom, nezaposlenošću, općom bijedom i beznađem Šešelj se nalazio u svojoj prirodnoj sredini. Manipulirao je nezadovoljstvom brojnih očajnika, osobnim primjerom dokazujući točnost izreke “nekom rat, a nekom brat”.
PIŠE: Predrag Popović
Danas, po povratku iz Haaga, Šešelj je zatekao Srbiju u istom stanju. To mu se svidjelo. Aktualnom diktatoru, Aleksandru Vučiću, uopće se ne sviđa Šešeljev povratak. Zato ga je dočekao rafalnom paljbom iz svih svojih stranaka i medija, združenih u naporu da građane uplaše povratkom u prošlost, dakle Šešeljem.
Paranoju najgrlatiji šire upravo oni koji predstavljaju simbole devedesetih.
Aleksandar Vučić: Temelji svega što danas posjeduje njegova obitelj postavljeni su početkom devedesetih, kad se učlanio u SRS. Junački je pozivao u ratove, od Prizrena do Virovitice. Iza njega ostajala su zgarišta, groblja i tragovi izbjegličkih kolona. Nije uspio obrani granice Velike Srbije, ali oslobodio je nekoliko stotina odlično parketiranih stambenih kvadrata u Beogradu. Kad je prvi put bio na vlasti, oslobodio je i parcelu na Novom groblju za Slavka Ćuruviju.
Ivica Dačić: U devedesetima je bio glasnogovornik diktatorske mašinerije Slobodana Miloševića, koja je uspješno proizvodila samo ratove, ponekad protiv drugih, a stalno protiv vlastitog naroda. Ipak, valja priznati, Dačić ima razloga za strah od povratka u prošlost. Ljepša mu je sadašnjost. Dok je služio Slobi nije smio pijan pjeva i izigrava mečku. Sada nema tih uzusa, može se prepusti porocima i pohlepi.
Aleksandar Vulin: U politiku je ušao kao glasnogovornik Saveza komunista – Pokret za Jugoslaviju, a tu generalsku partiju čak je i Toma Nikolić nazivao terorističkom, optužujući je za zločin u Sjeverinu, kada je 16 muslimanskih civila kidnapovano i ubijeno. Vulin je u devedesetima spojio lijepo i korisno, postao je najvažniji operativac Mire Marković i vjenčani kum Željka Mitrovića. U tom okruženju nije mogao a da se, bez dana rada, obogati. Miru je zamijenio Vučićem i opet mu je odlično. Umjesto u džipu Frenkija Simatovića, sada se vozi u državnim limuzinama s rotacijom, a nedavno je, kupnjom imanja od 13 ari na Dedinju, riješio i stambeno pitanje.
Tomislav Nikolić: Do prvog dolaska na vlast nije imao krov nad glavom, vozio se “jugom”, koji često nije uspijevao bez kvara prevali put od Beograda do Kragujevca. E, onda ga je krenulo. Da, zaboravio je na čin četničkog vojvode i onog tko mu ga je dao, ali zadržao je sve ostalo.
https://www.youtube.com/watch?v=nGwmRH-8vsw
Željko Mitrović: Vlasnik ružičaste imperije, vjerujem, iskreno pati za devedesetima. Strasno je služio mami Miri, ali i to mu je bilo lakše i draže od ovih poniženja, na koja mora pristati u strahu od Vučića. Ne želeći ništa riskirati, pošto zna koliko je trenutni gospodar Srbije opasan i zao, Mitrović je spreman na svaku uslugu, samo da pregura ovo zlo vrijeme.
https://www.youtube.com/watch?v=Du4_MwbIbnE
Vladimir Beba Popović: “Jumkovo” plavo odijelo i bordo mašnu, konobarsku radnu uniformu koju je ponosno šetao splavom “Galeb”, početkom devedesetih zamijenio je partnerstvom u biznisu Milana Beka i Vučićevog odvjetnika Dobrivoja Glavonjić. Došao je do Đinđića i, mnogo važnije, Stanka Subotića Caneta. Njima za ljubav, Srbijom je širio mržnju. U Vučiću je prepoznao čarobnjaka koji će im ispuniti najveću želju – da devedesete nikada ne prođu.
Na popisu simbola neuništive najmračnije srpski prošlosti nalaze se i drugi skakavci koji su pojeli sudbine dvije generacije građana: Vuk Drašković, Veran Matić, Ratko Dmitrović, Veselin Simonović, Ljiljana Smajlović … Dok su normalni ljudi stradali, oni su profitirali, zauvijek osigurali egzistenciju i status, zahvaljujući kome danas plaše Srbiju Šešeljem, jedinim baukom prošlosti koji je platio sve što su zajedno radili.
Knjige Predraga Popovića možete naručiti na tel. 00381 63 123 2702
