Senator Sjeverne lige Jonny Crosio traži od talijanske policije i pravosuđa da istraži ubojstvo obitelji Ševo naglašavajući da im je to obaveza po rezoluciji Vijeća Europe
U talijanskom parlamentu zatraženo je rasvjetljavanje ubojstva Stjepana Ševe i njegove obitelji 1972. godine u Italiji u mjestu San Dona di Piave pokraj Venecije. Senator Sjeverne lige Jonny Crosio uputio je parlamentarno pitanje talijanskim ministarstvima unutarnjih poslova i pravosuđa glede tog ubojstva na talijanskom teritoriju, a pretpostavlja se da je i u ovom slučaju počinitelj Vinko Sindičić.
- Senator Jonny Crosio
„U noći između 23. i 24. kolovoza 1972. u mjestu San Dona di Piave (Venecija) ubijen je jugoslavenski državljanin Stjepan Ševo (36), zajedno sa suprugom Tatjanom (26) i kćeri Rose Marie(9). Ubijeni Stjepan Ševo bio je jedan od čelnika Hrvatskog revolucionarnog bratstva utemeljenog poslije Drugog svjetskog rata radi borbe protiv Titova komunističkog režima“, piše Crosio ministarstvima:
„Dana 12. listopada 1988. u Škotskoj je uhićen te zbog pokušaja ubojstva jednog hrvatskog disidenta, osuđen na 15 godina zatvora Vinko Sindičić (46), osumnjičen da je agent beogradske tajne policije.“
Crosio nastalja kako su tijekom tog suđenja izašli na vidjelo dokazi “o ubojstvu u San Dona di Piave na osnovi kojih je tužiteljstvo u Veneciji zatražilo od britanskih vlasti dokumentaciju“. Britanska je istraga među osobnim stvarima osuđenog Vinka Sindičića pronašla zapis u kojem Sindičić piše:
„Mala me fiksirala u oči kada sam joj ubio majku. Onda sam ubio i nju.“
Senator Crosio citira još jednu primjedbu Sindičića o tom događaju: „Stjepan Ševo je mislio da ću s njime otići na odmor, ali je dobio što je zaslužio.“
>>> Hoće li Italija tražiti izručenje Ante Josipovića zbog ubojstva obitelji Ševo
- Udbin ubojica Vinko Sindičić
Talijanski senator Crosio sada iznosi kako je za vrijeme procesa u Velikoj Britaniji utvrđeno da je Vinko Sindičić bio članom trećeg odjela tajne službe koja je više puta likvidirala disidente u inozemstvu. Crosio podjeća da je Parlamentarna skupština Vijeća Europe osudila zločine koje su počinili režimi komunističkog režima i naglašava kako poslije pada komunističkih režima u državama srednje i istočne Europe nisu uvijek uslijedile međunarodne istrage o počinjenim zločinima
„Počinitelji tih zločina nisu izvedeni pred međunarodni sud kao što je to učinjeno za užasne zločine nacizma“, piše Crosio i podsjeća kako se u Njemačkoj vodi proces protiv članova jugoslavenske tajne službe.
Stjepan Ševo je sa ženom Tatjanom, rođenom 1946. godine u Varaždinu, i pokćerkom Rosemarie Bahorić, rođenom 1963. godine živio je u Stuttgartu. Te 1972. godine obitelj je planirala godišnji odmor u Italiji. Vinko Sindičić je znao za njihove planove i priključio im se. Prema izjavama svjedoka, s njima je 18. kolovoza 1972. doputovao u gradić San Dona di Piave kod Venecije, gdje su odsjeli u pansionu Bar Ristorante Centrale. Sindičić je u pansionu prespavao samo jednu noć, a sljedećeg dana je vlakom otputovao u Trst – navodno na sastanak s roditeljima.
Ante Josipović
Tjedan dana kasnije, 24. kolovoza 1972., obitelj Ševo je došla na željezničku stanicu u San Dona di Piave, gdje su dočekali budućeg ubojicu koji je iz Trsta doputovao vlakom Simplon Express. Na povratku s kolodvora, oko 21.30 sati, Ševo se zaustavio na tržnice kupiti voće. Devetogodišnja Roesemarie pojela je krišku lubenice. Bila joj je posljednja u životu.
Piljarica Antonia Mazaletto kasnije je izjavila policiji kako se u automobilu nalazio jedan muškarac s crnim naočalama. Obitelj Ševo i ubojica odatle su, sporednom cestom, krenuli u pravcu Venecije. Ševo je vozio, do njegova sjedala Tatjana, a otraga ubojica i mala Rosemarie. U jednom zavoju, kad je Ševo usporio, ubojica mu je ispalio tri hica u zatiljak. Ševo je na mjestu bio mrtav. Automobil se zanio i sletio u jarak. Tatjana, premda vezana sigurnosnim pojasom, zgrabila je ubojičin revolver i otrgla prigušivač. Ubojica je ispalio više hitaca prema njoj i smrtno je ranio. Nakon toga je ispalio dva hica u glavu devetogodišnjoj Rosemarie i trenutačno je usmrtio. Prilikom napuštanja automobila ubojica je vidio da je Tatjana još živa, pa je stavio novi šaržer u revolver i čitavog ga ispucao u već polumrtvo Tatjanino tijelo.
Tomac: Ante Josipović je odlučivao koga će se hapsiti
Stvarni centri odlučivanja u vrijeme komunizma bili su Centralni komiteti partije i bez njihove suglasnosti se ništa nije moglo učiniti. Antun Vrdoljak je, vodeći se tom logikom, za ubojstva hrvatskih revolucionara u emigraciji prozivao i Ivice Račana predsjednika Centralnoga komiteta.
Antu Josipovića javno je prozvao i dr. Zdravko Tomac u emisiji Markov trg na Z1 televiziji: “Otac Ive Josipovića je 1971. godine u Karađorđevo otišao sa Savkom i Tripalom kao dio njihovog tima, a vratio se natrag sa Milkom Planinc i Bakarićem, dakle promijenio je zastavu i pretrčao na drugu stranu. Međutim, ta mu druga strana nije vjerovala i tražili su da se dokaže. On je imao nesreću da su ga imenovali na mjesto šefa komisije CK koja je odlučivala koga će uhapsiti, koga će izbaciti s posla kome će oduzeti stan.
To je komisija koja je odlučila o sudbini barem deset tisuća ljudi u Hrvatskoj. Nikada za to nisam krivio Ivu Josipovića jer djeca ne odlučuju o sudbini svojih očeva, sve dok Ivo Josipović nije u svojoj predizbornoj kampanji rekao da je on svoju novu pravednost naučio od svojega oca Ante i kada je faktički pokušao nastavljati politiku svojega oca”, objasnio je prof. Zdravko Tomac
Senator Jonny Crosio postavio je pitanje Ministarstvu unutarnjih poslova i Ministarstvu pravosuđa hoće li pokrenuti istragu da se konačno dozna istina o ubojstvu obitelji Ševo na talijanskom teritoriju i podsjeća da je na osnovi rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, Italija već trebala pokrenuti takvu inicijativu.
Maxportal je već pisao da bi, ako talijanske vlasti obnove istragu ubojstva obitelji Ševo, a prvi korak je učinjen, istražitelji mogli zakucati i na vrata Ante Josipovića, oca predsjednika Ive Josipovića. Ante Josipović je, u vrijeme ubojstva obitelji Ševo, bio šef Ideološke komisije CK SKH, tijela koje je odlučivalo i naređivalo likvidacije hrvatskih emigranata.
Marko Marković
