Tomislav Jonjić, odvjetnik porijeklom iz Imotskom sa zagrebačkom adresom, objavio je da će se kandidirati za predsjednika Hrvatske na izborima potkraj godine. Uz objavu kandidature naveo je da će uskoro objaviti program (u 30 točaka?) u čijoj su izradi sudjelovali brojni pojedinci i skupine s različitih strana političkoga spektra.
“Dok su se Mesić i Josipović u svojim mandatima bavili rashrvaćivanjem, koje su nazivali ‘detuđmanizacijom’ Hrvatske, Zoran Milanović od dana svoje predsjedničke inauguracije do danas sustavno razara državne strukture i institucije, profanirajući nacionalne simbole i vrijednosti, pa i ustavni položaj predsjednika Republike, države čijoj obrani i priznanju nije pridonio ni jedne mrvice.
Iako se pritom rasipa naizgled duhovitim frazama i mjedenim medaljicama kojima pokušava pridobiti onaj dio biračkoga tijela koji se kolokvijalno naziva desnim, njegov zmijski jezik – kao u snahe-guje iz Šume Striborove – nepogrešivo zapaluca na sve što je autentično hrvatsko i antikomunističko.
Rječito o tomu govore događanja uoči ovogodišnjih saborskih izbora kad je Milanović pokazao da je spreman flagrantno, na sablazan lavovskog dijela stručne i laičke javnosti, kršiti Ustav na koji je prisegao, kako bi na vlast doveo baštinike kompartije i ekstremnu ljevicu, dakle snage koje, kako pokazuju praktično svi izbori od 1990. naovamo, zastupaju manji dio hrvatskih državljana.
Ako se istinitim pokaže da je pri tom tražio intervenciju Šefa strane države (ili predsjednika jedne strane vlade), bit će jasno da je taj kršitelj Ustava evoluirao u klasičnoga kvislinga. To je, uostalom, prirodan proces: onaj komu je Hrvatska slučajna država i koji je izbjegao braniti ju i oružjem i perom, uvijek je spreman prodati ju za zdjelu leće. Tomu treba stati na kraj, i upravo to je razlog moje predsjedničke kandidature.
Ona polazi od činjenice da je hrvatskome narodu i njegovoj državi nakon toliko lutanja potreban predsjednik koji je uvijek dijelio sudbinu svoga naroda – i onda kad je taj narod bio zarobljen, i onda kad se oslobađao iz ropstva, i onda kad je njegovu oslobođenu domovinu trebalo izgrađivati.
Moj Životopis sličan je životopisu velike većine Hrvata koji osobne, partijske i staleške interese nikad nisu stavili iznad nacionalnih; koji nisu šutjeli kad je trebalo govoriti niti su se nezainteresirano, kukavički povlačili u bjelokosne kule i, bez elementarnoga osjećaja odgovornosti prema vlastitom narodu, gradili svoja mala privatna poslovna i slična carstva
onda kad je trebalo izložiti se riziku.
Zato na predsjedničkim izborima računam na potporu svih onih koji u kontinuitetu, od 1990. do danas, glasuju za Hrvatsku: i onda kad možda pripadamo raznim strankama, bili smo većina 1990., a bili smo većina i na ovogodišnjim izborima. Ti su glasovi i onda i sada bili plebiscit koji obvezuje svakoga čovjeka koji drži do svoje časti.
To će doći do izražaja i u mojemu programu koji će biti objavljen za nekoliko dana.
Taj program polazi od mojih osobnih i obiteljskih nacionalno-političkih i ideoloških vrijednosti, kao i vlastitih znanstvenih uvjerenja kojih se neću odreći ni pod koju cijenu, ali uključuje svijest da predsjednik Republike mora bezuvjetno poštovati zakone svoje zemlje te biti predsjednik svih Hrvata i svih državljana Hrvatske, dakle – i onih koji možda misle različito.
Zato su u izradi njegove završne inačice svoj prinos dali brojni pojedinci i skupine s različitih strana političkoga spektra koji podupiru moju kandidaturu kao izraz želje za jednom novom, demokratskom, suverenom, stabilnom, modernom i prosperitetnom Hrvatskom.
Zato vjerujem u pobjedu jer nakon oslobođenja i obrane u Domovinskom ratu – Hrvatska zaslužuje pobijediti i u miru”, objavio je Tomislav Jonjić.
Životopis Tomsilava Jonjića
Tomislav Jonjić, (Imotski, 19. svibnja 1965.), hrvatski je odvjetnik, diplomat, publicist, povjesničar i političar.
Rođen je 1965. godine u Imotskom. Osnovnu školu polazio je u više škola na području Imotske krajine, a srednju školu završio je 1983. godine u Imotskome. Završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Studirao je od listopada 1984. do lipnja 1988. godine kada je diplomirao, a doktorirao je suvremenu povijest u lipnju 2015. godine.
Sudionik je Domovinskog rata 1991.-1992., od kraja 1992. do kraja 1995. godine ugovorni je diplomat u veleposlanstvu Republike Hrvatske u Bernu (Švicarska), a potom nepune dvije godine savjetnik za međunarodne odnose u Uredu za međunarodne odnose Ministarstva unutarnjih poslova (1995.-1997.).
Kao glavni branitelj sudjelovao u dva postupka pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ – ICTY) u Haagu, te pred Sudom Bosne i Hercegovine. Pred hrvatskim sudovima branio je više hrvatskih branitelja.
Objavljuje od 1990. godine. Objavio je više knjiga, od kojih su četiri znanstvene monografije, te uredio petnaestak knjiga drugih autora. U raznim časopisima i zbornicima objavio više od pedeset znanstvenih i stručnih članaka s područja hrvatske povijesti 19. i 20. stoljeća, prava, književnosti i sociologije, te više desetaka znanstveno-popularnih tekstova.
Osim bibliografije navedene na CROSBI-ju (Hrvatska znanstvena bibliografija), objavio je i više od tisuću publicističkih i novinskih tekstova u raznim publikacijama.
Član uredništva više političkih i stručnih časopisa, a od siječnja 1997. do 2020. godine, s kraćim prijekidom, uređivao je Politički zatvorenik, časopis Hrvatskog društva političkih zatvorenika. Redoviti je član Matice hrvatske i član Hrvatske odvjetničke komore.
M. Marković/Foto: hrt
