KAD su srpski teroristi 18. prosinca 1991.okupirali Vukovar bivši predsjednik Srbije Tomislav Nikolić bio je u rovu kod Šodolovaca, slušao radio i žalio se da ni metak nije ispalio u “oslobođenju Vukovara”.
Uz obljetnicu pada Vukovara zgodno se prisjetiti što je bivši predsjednik Srbije govorio u proteklih 27 godina:
– Dva srpska grada imaju tragediju da su osvajana na pogrešan način, Vukovar i Sarajevo. U oba je došla do izražaja komunistička generalska škola. Ja sam svjedok kako je Vukovar osvajan. Imali smo ukopane tenkove koji su tri mjeseca korišteni kao topovi i bljuvali vatru na Vukovar. Tuđman se konačno pojavio u Dalmaciji koja je bila apsolutno protiv njega. Došao je vlakom.
“Jesam li ja vama obećao da ću doći vlakom u Split? Evo, došao sam. “Oni su ga pitali što je s Vukovarom. Tuđman je rekao samo jednu rečenicu: “Hrvatska je podunavska zemlja”. To znači da Tuđman namjerava uzeti Vukovar. Ja znam da mu je obećana jedna luka na Dunavu. Koja bi to luka mogla biti ako ne bude Vukovar? (Radio Bajina Bašta, 13 listopada 1995.)
– Kontaktna skupina ima plan da Vukovar pripadne Hrvatskoj, poslije svega što smo doživjeli oko tog srpski grad. Cijela Srbija je strepela hoće li biti oslobođen Vukovar, sav srpski narod iu emigraciji iu srpskoj državama, i sad odjednom Vukovar treba pripasti Hrvatskoj. ( Srpske radikalna stranka, tribina u Zaječaru, 2 veljače 1995.)
– Osobno znam da je Milošević obećao, odnosno odgovorio potvrdno na Tuđmanov zahtjev da Hrvatska bude podunavska zemlja. Nema druge luke osim Vukovara i ja sam uvjeren da je Milošević spreman predati i Vukovar. Mislim da je preko 90 posto srbijanskih mladića, koji su poginuli u onom ratu 1991. godine, poginulo na Vukovaru.
Nažalost, sve naše ideale, sve naše žrtve i svu našu krv Milošević jednostavno briše gumicom, dogovara s Tuđmanom teritorija ne razmišljajući o životima i ne razmišljajući o tome da ljudi koje otuda bude protjerao neće imati gdje živjeti. Izgleda da nam Milošević priprema da nas bude sramota što smo Srbi. Bogami, sudeći po reakcijama u Hrvatskoj i u oporbi i na vlasti i među građanima, Tuđman je uspio u svim svojim planovima. Nažalost, Slobodan Milošević nije ostvario niti jedan srpski plan (Radio Smederevo, 15. rujna 1995.)
– S jakim nacionalističkim nervom zaklinjao se da “nitko ne može ga natjera da zaboravi Republiku Srpsku Krajinu,” to je apsolutno nemoguće “.
– Ako ja iz Kragujevca mogu sanjam i dalje Vukovar, Knin, Pale, Banjaluku, Drvar, Grahovo, Glamoč, Petrovac, što to nekome teško pada? Najlakše bi bilo da odustanemo mi kojima to ne mora biti prvenstveni cilj, koji smo u srcu Srbije, do kojih će neprijatelj posljednjih stići. Istina, ovo cijepanje srpskih naroda, ako budemo i dalje ovako popuštali, zaustavit se negdje u Srbiji, ali, pretpostavljam da Kragujevac još nije ugrožen i da nikada ne može da se nađe u teritoriju koja bi se trgala od jezgre Srbije. (TV “Palma plus”, Jagodina, 21 listopada 1999.)
– Najlakše je reći: ‘Jeste, išao sam da branim Vukovar pa ga više nema, išao sam da branim Pale ili Srpsko Sarajevo, pa ga više nema, išao sam u Knin , pa ga više nema, bio sam u Prištini, pa je nema.’ Jeste, ali kad budu krenuli na Rašku oblast, ja neću tražiti izgovor u tome da sam sudjelovao u obranama svega onoga što je na kraju palo. Meni i mojim sinovima nisu potrebni izgovori i kad god budu napali bilo koji dio Srbije, mi ćemo biti tamo gdje se Srbija brani. Hoće li to biti obranjeno, to ne ovisi samo od naše želje i naše volje, ali nema naroda na svijetu koji neće skočiti da se brani ili da brani teritorij kad bude napadnuta. (TV Čačak, 4. veljače 2000.)
– Nisam odustao od ideje o Velikoj Srbiji koju je predstavio Vojislav Šešelj i nikada se toga nisam sramio. Oduvijek sam se zalagao za to da čitav srpski narod živi u jednoj državi i nikada neću odustati od tog projekta. Ako postanem predsjednik, težit će pripajanju Republike Srpske matici Srbiji. Nikada neću prežaliti srpski zemlje koje su okupirali Hrvati uz pomoć UN-a i nesposobnog Beograda. (“Kurir”, 13 studenog 2003.)
– Hrvatsku smatram okupatorom na teritoriju Republike Srpske Krajine.(“Večernje novosti”, 28. studenog 2003.)
– Sa susjedima Hrvatima moja granica je na liniji Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica. To što je netko prihvatio drugu državnu granicu mene ne obvezuje da ih cijenim kao komšije i prijatelje. (“Večernje novosti”, 29. studenog 2003.)
– Hrvatska je počinila ratni zločin. Protjerala je Srbe iz Krajine. Kako može biti ratni zločin priča da je Knin srpski grad. Evo, ja sam ratni zločinac što pričam da je Knin srpski (“Dan”, 18. prosinca 2003.)
D. Lukić/ Maxportal/Foto:Tanjug
