“U dubokoj boli javljamo da je u Zagrebu u petak u ranim jutarnjim satima iznenada preminuo Davor Braun, igrač zlatne Dinamove generacije iz 1982. godine, koja je pod vodstvom Miroslava Ćire Blaževića osvojila prvenstvo bivše države”, objavljeno je na službenoj sranici GNK Dinama.
Davor je bio sin proslavljenog nogometaša Mirka Charlija Brauna. U vrijeme agresije na Hrvatsku kao hrvatski branitelj bio je na mnogim ratištima, ali to nikada nije posebno isticao.
U braku sa supugom Helgom dobio je sinove Patrika, Dominika i Brunu
Službena stranica GNK Dinama objavila je ovog petka tužnu vijest, o smrti svojeg bivšeg igrača, a njihovu vijest prenosimo u cijelosti.
“‘Charlie mlađi’, kako su ga od milja zvali Dinamovi kibici, bio je sin proslavljenoga maksimirskog braniča iz šezdesetih godina, Mirka Brauna. Popularna afro-frizura, visoka figura, čvrsti gard…
Davor Braun /GNK Dinamo
U sjećanjima ćemo ‘zamrznuti’ upravo takav kadar, toliko karakterističan za Davora u doba dok je plesao maksimirskim travnjakom. Vremenom je bujna kosa malo ‘okopnila’ i promijenila boju, ali ostao je onaj žustri gard začinjen temperamentnim i polemičkim pristupom kojim je ‘secirao’ nogometne teme, a posebice one vezane uz njegov Dinamo.
I znamo da će nam pogled uvijek zalutati ka popularnom kafiću ‘Charlie’ na zagrebačkoj špici, kulisi uz koju su se uvijek znale rasplamsati oštre nogometne polemike i gdje je upravo Davor nerijetko znao preuzeti simpatičnu ulogu svojevrsnoga moderatora.
Jedna od ključnih utakmica 1982. godine: Dinamo- Crvena zvezda 3:0. (Z. Kranjčar 2, Cerin)
Davor Braun rođen je 15. studenoga 1963. godine u Zagrebu, prošao je maksimirsku nogometnu školu, u prvoj je momčadi plavih nastupao tri sezone, potom igrao za Zagreb, austrijski LASK… Zadnjih je godina bio aktivni član Dinamovih veterana i rado se odazivao svakoj akciji i druženju.
Njegovi sinovi Patrik i Dominik igraju u Dinamovoj školi i ponosno predstavljaju treću generaciju Braunovih u plavome klubu.
GNK Dinamo i ovim putem izražava iskrenu sućut obitelji Davora Brauna. Dragi prijatelju, neka ti je vječna slava i hvala.”
DINAMOVO PROLJEĆE: Put do prvaka 1982. godine.
S malo pompe je ušao Blažević u prvenstvo 1982. Dovoljno je ilustrativna izjava predsjedajućeg Đuke Prilike, izrečena tamo negdje u listopadu 1981.: „Najbitnije je da se probijemo na europsku scenu, pa stoga ne računamo na plasman ispod trećeg mjesta. Ako smo čekali 23 godine, neće biti tragedija da se još malo pričeka“.
Bila je to sezona kad su u vojsku otišli Boro Cvetković, Arnautović, Munjaković, a povratak iz „stava mirno“ očekivao se od Bogdana, Hadžića, Ivkovića i Dumbovića, ali uglavnom u proljetnim danima.
Ćiro Blažević, čovjek koji je u životu bio usamljen kao svjetionik i od svih neugodnih sjećanja načinio minimalnu korisnu prtljagu, izvrsno je plivao u prvoligaškom mutežu. Kad je na startu izvukao za protivnika momčad Beograda, proglasio je to ispitom kojim će ocijeniti Dinamove šanse. Kad je isplivao samo s bodom, umjesto jadikovki mirno je odvratio kako je zadovoljan, jer je Beograd imao više prilika. A sudac Batričević je poništio pogodak Deverića i dosudio jedanaesterac koji Mustedanagić nije realizirao.
Najavljena žalba je povučena. Putovalo se u Beograd, u goste Zvezdi. Derbi četiri jedanaesteraca. Neobičan, jer je peti, najzreliji dr. Zoran Rebac iz Mostara prešutio. No 2-2 je bilo dovoljno.
U Zagrebu je iznenadio hajdukovce predstavivši im Dinamo u novom ruhu, oštar, čvrst, tako da su Splićani ostali iznenađeni poslije susreta. U Tuzli bod i onda konačno pun pogodak – 4-0 protiv Teteksa. I usput, Deverić se „hladi“ na klupi zbog nezalaganja u Tuzli. S petog na drugo mjesto Dinamo je skočio prvom pobjedom u gostima – 3-2 protiv Sarajeva. Deverić je izvrsno zaigrao, postigao i pogotke, a asistirao mu je Bručić. Protiv Zagreba je plavi mlin proradio punom snago – upisana je pobjeda 7:0.
U igru je uveden Cerin i on je otključao vrata Zagreba, a seriju su nastavili Bošnjak, Arnautović (2), Panić (2) i E. Dragičević. Plavi su prvi, jedini neporaženi, ali kolona je ujednačena, deseti je zaostao samo 2 boda. Poraz u Novom Sadu, Ćiro okrivljuje sebe (zbog taktike), pa pobjeda nad Partizanom s deset igrača. Isključen je nekontrolirani Boro Cvetković. I drugi udarac: Zajec, ozljeđen, napušta teren, zamjenjuje ga Mustedanagić. Ipak, sačuvana je prednost Deverićeva gola.
Na Kantridi je Dinamo dvaput vodio, ali bez Zajeca i kažnjenog Bore nije postigao više od 2-2. Panić je još promašio jedanaesterac. Slijedi najslabija igra jeseni, protiv Osijeka samo 1-0. Osigurao ih je Arnautović, upravo pred odlazak na odsluženje vojnog roka. Na Grbavici zatim Dinamo doživljava drugi poraz. Igra bez Bručića, Panić je izjednačio iz jedanaesterca, ali na kraju je 2-1 za Želju.
Finiš jeseni je rutinerski. Najprije je svladan Radnički (2-0), požutjele Zajeca i Bošnjaka zamjenjuju Kurtela i H. Dragičević. Protiv Veleža je bio kompletan sastav i završava 4-2 u korist Modrih. U Titogradu nesretan autogol Bračuna, kojeg je udarena lopta pogodila, promijenila smjer i zbunila Vlaka, donosi 0-1 poraz. Za jesen, drugo mjesto.
Proljeće je lakšeg daha, vratili su se Kranjčar i Hadžić. Međutim, Mustedanagić je slomio rebro, pa ga zamjenju Davor Braun.
U drugom proljetnom nastupu, pred prepunim Maksimirom gost je Crvena zvezda. U sastavu opet novi potez: Hohnjec je odjenuo sedmicu, Bručić je branič, jer je Zvjezdan Cvetković van konkurencije zbog žutih kartona. Nakon pola sata igre na semaforu je stajalo 3-0. Najprije je Cerin svladao Slojanovića već u 9. minuti, pa odmah zatim Kranjčar glavom povisuje, a treći opet Kranjčar iz jedanaesterca nakon prekršaja nad Bračunom.
Najteže tek dolazi – put u Split. Splićane Ćiro plaši izjavom: „Dolazimo po oba boda“. Prepunio je igralište, temperaturu podigao do vrelišta. I ispunio obećanje – odlučnih 2-1. Zajec je na brzinu doveo Dinamo u vodstvo, a Deverić povisuje na 2-0; nakon što je prešao trojicu igrača, slomio je niskim preciznim udarcem i Pudara. Pred kraj Zoran Vujović je smanjio na 2-1. Junak splitske utakmice bio je Petar Bručić, doslovce ga je bilo svuda.
No, kamate su plaćene. Isključeni Bračun (uz Zlatka Vujovića) kažnjen je zabranom igranja na tri utakmice.
Dinamo je prvi s dva boda prednosti, pa je tu prednost povećao i nakon pobjede sa Slobodom (4-0). A nakon toga put u Tetovo, i izvrsnih 4-1 gradi raspoloženi Marko Mlinarić. Očekivanje pete pobjede za redom privuklo je u Maksimiru 45.000 gledatelja. Protivnik je Sarajevo, a konačni rezultat 3-2 za Dinamo. Dinamo tom pobjedom povećava prednost na tri boda.
Gradski derbi sa Zagrebom završio je tijesnom Dinamovom pobjedom. Samo 2-1 nakon što su promašena čak tri jedanaesterca. Igrač utakmice bio je Snješko Cerin. Slijedi nova žrtva – Vojvodina i opet 3-0. I tada teška prepreka – Partizan. Nula-nula bitka, u kojoj je izgubljen Deverić. Deverića su iznijeli s terena i nastupio je tek u zadnjoj utakmici protiv Budućnosti, neoporavljen.
Još jedna utakmica, s dosta nepotrebnih iskri, bila je protiv Rijeke. Dinamo je dobio s 2-0. U Osijeku je Modre čekao puni stadion, ali konačni rezultat (2-1) išao je u korist Dinamu. Prebrođena je i Olimpija, na koju je upozorio Belin, i s pravom, jer je u Maksimiru izvučeno samo 2-2. Oba gola dao je Kranjčar, najbolji pojedinac u plavom stroju. Začudo, taj izgubljeni bod izazvao je prve čestitke Dinamu za naslov.
Još je, kao i 1958. samo trebalo prebroditi Skopje. I kompletan Dinamo (sa Zajecom i Cerinom) ostvario je 3-0. Cerin je brzo načeo mrežu Vardara, za njim Kranjčar, pa opet Cerin. I krenulo se u avion slavlja. Dinamo je bio siguran prvak. Doživio je, doduše još tri poraza, ali do kraja je svladao još i Budućnost, pa je bio uvjerljivo prvi, s pet bodova više od Zvezde i Hajduka.
R.I. /Foto:GNK Dinamo
