Kako se obogatila zamjenica ministra branitelja, Vesna Nađ, SDP-ovka s imageom zatvorske čuvarice, čiju ostavku traže hrvatski branitelji?
Vesna Nađ, SDP-ovka s imageom zatvorske čuvarice, rođena je 27. listopada 1955. u Sisku. Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je 1978. godine. U Centru za poslijediplomske studije Sveučilišta u Zagrebu 2008. godine završila je sveučilišni interdisciplinarni poslijediplomski specijalistički studij Javne uprave i stekla stručni naziv sveučilišni specijalist Javne uprave. Završni rad: Javna politika prema hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata.
U biografiji na stranicama SDP-a stoji i jedna nerazumljiva rečenica: Od 1998. godine radi u tijelima Javne uprave, prvo u Sisku, a od 1983. u Gradu Zagrebu. Pet godina bila je vlasnik i direktor firme Vista d.o.o. za proizvodnju i prodaju IT opreme, sve do 2001. godine.
Od osnivanja Ministarstva branitelja 1998. godine radi na poslovima vezanim uz priznavanje statusnih prava hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Ovlašteni je predavač u Državnoj školi za javnu upravu Zakona o općem upravnom postupku u Republici Hrvatskoj.
Članica SDP-a od 2000. godine i aktivno djeluje u Mjesnoj organizaciji SDP-a Novi Zagreb zapad. Bila je članica Mjesnog odbora Mjesne organizacije SDP-a Novi Zagreb zapad do 2010. godine i potpredsjednica Foruma žena te Mjesne organizacije.
Dana 23. studenoga 2013. godine na XII. Izbornoj Konvenciji Gradske organizacije SDP-a Zagreb izabrana je za potpredsjednicu Gradske organizacije SDP-a Zagreb. Od 2012. imenovana je zamjenicom ministra branitelja.
Opće je poznato kako hrvatskom branitelju koji je iz Domovinskog rata izašao kao invalid, da bi ostvario prava koja mu zakonski pripadaju, mora biti utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida (HRVI) po jednoj od osnova iz Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (ZOPHBDR).
Mora, dakle, biti utvrđeno i potvrđeno da je njegova invalidnost posljedica ranjavanja, ozljede, zatočeništva, bolesti ili pogoršanja bolesti. Tu se, naravno, otvara široko polje mogućnosti za “kupovine”, lažiranja, mito, korupciju i kojekakve druge kriminalne radnje. O mnogim je takvim slučajevima u kojima su šakom i kapom kupovani i prodavani statusi hrvatskih branitelja i(li) hrvatskih ratnih vojnih invalida (HRVI) izvješteno Državno odvjetništvo Republike Hrvatske. U njima je potanko opisano kako se u okviru Ministarstva branitelja operativno rukovodilo tim kriminalnim radnjama.
Miomir Žužul, jedinica za korupciju u Hrvatskoj
Prema našem izvoru, ključna osoba u Ministarstvu branitelja u proteklih desetak godina bila je gospođa VESNA NAĐ. Ona je u ministarstvo došla 2000. godine, kao SDP-ov kadar, brzo prošavši stepenice u hijerarhiji od obične referentice, preko načelnice Odjela za upravni postupak i pravne poslove, pa do dužnosti zamjenice ministra i koordinatorice liječničkih povjerenstava.
Ukratko rečeno, ona je bila osoba koja je vukla sve konce kada su u pitanju utvrđivanje statusa HRVI, ostvarivanje prava na invalidske mirovine u skladu sa ZOPHBDR-a, stambeno zbrinjavanje i sve ostalo. Prije nego što je postala zamjenicom ministra branitelja, gospođa Vesna Nađ bila je načelnica Odjela za upravni postupak i pravne poslove u Upravi za pravne poslove. Iako sloveći za SDP-ov kadar, uspješno je napredovala u službi baš tijekom mandata HDZ-ove (Sanaderove) vlade.
Za napredovanje uvelike može zahvaliti Miri Žužul rođakinji tadašnjeg veleposlanika u SAD te bivšeg ministra vanjskih poslova Miomira Žužula. Navodno je čak i omogućio njezinom sinu školovanje u Americi o trošku države.
Kako je u to vrijeme cvjetalo “trgovanje” lažnim statusima unutar Ministarstva branitelja? Najvažnije je bilo da tadašnja gđa. Načelnica, kasnije gđa. Zamjenica, drži pod svojom kontrolom liječnička povjerenstva. Konkretno, kada bi nečiji spis trebalo “dobro obraditi” jednostavno bi došla do referenta kod kojeg je bio spis dotičnoga te mu rekla: “Daj ovoga meni. Za njega je zvao taj i taj ministar”.
Spis bi potom spremila “u ceker” i osobno ga odnijela nekom od liječničkih povjerenstava kojima je ionako bila koordinator, a čiji su članovi upravo zbog toga znali da im valja donositi rješenja po volji njihove šefice. Od samih izdavanja lažnih rješenja ništa nije išlo u njihove džepove, no zato je išlo u njezin.
No, nisu joj se željeli zamjerati jer im je lojalnost te vrste u pravilu značila novi mandat u povjerenstvu kada bi došlo vrijeme reizbora. Pritom valja znati da su liječnici u tim povjerenstvima plaćeni po svakom spisu, bez obzira dali pozitivnu ili negativnu ocjenu o nečijoj invalidnosti.
No, tu nije bio kraj. Kada bi branitelj “podmazavši” postupak kod gđe. NAĐ dobio status HRVI-ja, tada bi ga ona, preko svojih ljudi uputila na sljedeći korak, a to je ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu. Tu je posao odrađivao alfa i omega u tom sustavu, Gospodin Primarijus TABORSKY koji bi svakom “podmazaniku” svojim mišljenjem da je invalidnost nastupila 100 % u svezi rata, omogućio pravo na najpovoljniju moguću invalidsku mirovinu.
Kada bi sada već takav HRVI ostvario i to pravo, na red je obično dolazilo rješavanje njegovog stambenog pitanja. O tome kako je funkcionirao taj dio “posla” već znaju i ptice na grani, a sve vezano uz bivšeg pomoćnika ministra branitelja DINKA MIKULIĆA, kojeg USKOK sumnjiči da je od direktora jedne Varaždinske građevinske tvrtke tražio mito u iznosu od 250.000 eura.
Uglavnom, naš lažni invalid trebao je nabaviti potvrdu ili preporuku neke od mnogobrojnih braniteljskih udruga (najčešće je to bila HVIDRA) da živi u teškim materijalnim i socijalnim uvjetima, a po potrebi i potvrdu Centra za psihosocijalnu pomoć. Nakon toga bi tvrtka koja je legalno poslovala s Ministarstvom branitelja na procjeni stambenih jedinica višestruko “napumpala” iznos kredita koji dotičnome valja odobriti, da bi na koncu odobrenje dala Stambena komisija Ministarstva branitelja.
Događalo se tako da je stvarni 60-postotni HRVI ostvarivao pravo na punu braniteljsku invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, na koju je utjecala bolest 100 % u svezi sa ratom. Sve je to riješeno za manje od godinu dana,te dobio kredit i uselio u stan.
Tako je funkcionirala mreža. Pitanje je samo koliko je proizvela takvih slučajeva.
Iako bi se reklo da gore navedena Vesna Nađ možda spada u jedne od srednje bogatih dužnosnika, a do jučerašnjih državnih službenika,uvidom u imovinsku karticu stekne se sasvim drugačiji dojam-evo kako to izgleda u slučaju Vesne Nađ:
Od nekretnina posjeduje:
1. STAN U ZAGREBU površine 114 m2 vrijednosti cca 1.500.000,00 kuna
2. GARAŽU U ZAGREBU površine 15 m2 vrijednosti cca 90.000,00 kuna
3. APARTMAN U ZAGREBU površine 26 m2 vrijednosti cca 331.000,00 kuna
4. VIKENDICU U VUROTU površine 55 m2 vrijednosti cca 150.000,00 kuna
5. VOĆNJAK U VUROTU površine 1.400 m2 vrijednosti cca 5.000,00 kuna
6. KUĆU U PIROVCU površine 50 m2 vrijednosti cca 375.000,00 kuna
7. STAN U ZAGREBU površine 75 m2 vrijednosti cca 675.000,00 kuna
___________________________________________________________
UKUPNO………………………………………………….cca 3. 126 000, 00 kuna
Uvidom u imovinsku karticu koju je Vesna Nađ uredno predala Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa vidljivo je sljedeće:
U imovinskoj kartici od 24.01.2012.god., prijavljen osobni dohodak 15.100,79, ( neto 9.865,58).
U imovinskoj kartici od 03.04.2013.god.,prijavljen osobni dohodak 30.878,40 8 (neto 16. 495,71)
RAZLIKA U PRIMANJIMA:
Bruto: 15.777,61 kuna
Neto: 6.630,13 kuna
I dok se braniteljska prava smanjuju primanja Vesni Nađ povećana su za 15. 777, 13 kuna.
(HAZUD, M.Marković/Foto: Maxportal)
