Posljednji ministar obrane SFRJ i umirovljeni general bivše JNA Veljko Kadijević preminuo je u Moskvi u 89. godini.
U vrijeme raspada bivše države Kadijević je bio savezni sekretar za narodnu obranu i jedan od najbližih suradnika srbijanskog čelnika Slobodana Miloševića.
Tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku, zapovijedao je takozvanom Jugoslavenskom narodnom armijom. Zbog sumnje da je počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva, protiv Kadijevića su u Hrvatskoj podignute tri optužnice, u Bjelovaru, Vukovaru i Osijeku. Nalog za njegovo uhićenje zbog ratnih zločina protiv civilnog stanovništva osim Hrvatske izdao je i Interpol. Kad je za njim raspisana međunarodna tjeralica pobjegao je u Moskvu gdje je dobio azil.
Kadijević i Zvonimir Jurjević, negdašnji zapovjednik Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane JNA, optuženi su za ratni zločin protiv civilnoga stanovništva, za izdavanje zapovijedi pilotima JNA da bombardiraju ciljeve u istočnoj Hrvatskoj za koje su znali da su civilni. U tim je napadima poginulo 30 civila, a nekolicina je ranjena u Osijeku i Slavoniji.
Kadijević je bio je posljednji ministar obrane Jugoslavije u periodu od 1988. do 1992. godine. Rođen je u Glavini Donjoj kod Imotskog 21. studenog 1925. godine, a izjašnjavao se kao Jugoslaven. Partizanima se pridružio u 18. godini kad je postao i član tadašnje Komunističke partije, a poslije Drugog svjetskog rata završio je Višu vojnu akademiju JNA i Ratnu školu JNA. Jedan od rijetkih visokih časnika bivše JNA koji se usavršavao i u Sjedinjenim Državama, gde je 1963. završio Koledž za zapovjednike i generale američke vojske.
Za boravka u Moskvi objavio je knjigu “Kontraudar – Moj pogled na raspad Jugoslavije”, u kojoj je optužio Washington da je bio glavni koordinator raspada bivše Jugoslavije.
U Moskvi je 2007. godine dao intervju novinarki RTS-a Oliveri Jovićević u kojem je opisao događaje vezane za početak rata u SFRJ. U njemu bivšeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića prikazuje kao zagovornika opstanka Jugoslavije, koji je predlagao i uhićenje Franje Tuđmana. Opisao je događaje vezane za početak rata u SFRJ i planirani puč, te govorio o tome zašto su tenkovi JNA izašli na ulice Beograda 9. svibnja 1991. godine, kada se Slovenija počela pripremati za osamostaljenje.
Govorio je i o prijedlogu kojeg mu je 11. ožujka 1991. uputio Slobodan Milošević, o tome “da vojska uzme vlast u svoje ruke, drugim riječima da ide u vojni puč”. Također je naveo i kako su mu Stjepan Mesić i Ante Marković predložili da vojska uhiti i Tuđmana i Miloševića, te kako mu je Mesić rekao da je on “liberal i demokrata, a da je Tuđman despot i apsolutist”.
O masakru na Ovčari rekao je kako je tek kasnije doznao što se dogodilo, jer mu general Aleksandar Vasiljević, šef KOS-a JNA-a, nije rekao što se dogodilo, a upravo je njega optužio za organizaciju logora i ratne zločine u Hrvatskoj.
Optužnice protiv Kadijevića
1. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je studenom 1992. godine podiglo pred Županijskim sudom u Bjelovaru optužnicu protiv Veljka Kadijevića i Zvonka Jurjevića zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120 OKZ RH kojom ih se tereti da su kao zapovjednici bivše JNA naređivali bombardiranja civilnih objektima na području općina Daruvar, Pakrac, Garešnica, Grubišno Polje, Virovitica, Križevci i Bjelovar u kojima je stradalo više osoba te ih je više teško ozlijeđeno a nastala je i materijalna šteta velikih razmjera
2. Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru je u prosincu 2002. godine podiglo pred Županijskim sudom u Vukovaru optužnicu protiv Veljka Kadijevića, Blagoja Adžića, Zvonka Jurjevića, Božidara Stevanovića, Živote Panića, Mileta Mrkšića, Veselina Šljivančanina, Miroslava Radića, Vojislava Šešelja, Goran Hadžića zbog kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, odnosno zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku je nakon dovršene istrage u svibnju 2006. pred Županijskim sudom u Osijeku podiglo optužnicu protiv Veljka Kadijevića, generala tzv. JNA i Saveznog sekretara za narodnu obranu SFRJ, i Zvonimira Jurjevića, komandanta Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane tzv. JNA zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.
https://www.youtube.com/watch?v=aRiKosTOc0g
Zločin zbog kojeg za Kadijevićem nije bila raspisana tjeralica je pokolj koji se 7. veljače 1945., zajedno s Budimirom Lončarom i Dušanom Koraćem počinio nad franjevačkim svećenicima na Širokom Brijegu.
