TAJNE snimke razgovora Josipa Perkovića i Zdravka Mustaća, koje je Perković ilegalno snimao početkom 90-ih godina, (u njegovom “bunkeru” pronađene su 72 audiokasete), njemačko tužiteljstvo ima već godinama.
U veljači ove godine snimke njegova dva razgovora (kazete br. 3 i 4) uvršteni su u sudske dokaze na suđenju za ubojstvo Stjepana Đurekovića. Sudu ih je, piše Slobodna Dalmacija, kao dokazni materijal, priložio Bože Vukušić. Kasnije su ti dokazi, nakon mnogo pritisaka iz Njemačke, zahvaljući sucu Ivanu Turudiću, i sudskim putem dostavljeni sudu u Münchenu.
Na tajnoj snimci se čuje kako Perković, s pozicije šefa hrvatske obavještajne službe, 31. siječnja 1991. godine, kaže Mustaću: “Arkan nije izvršilac na Đurekovića.”
Arkan u Remetincu
Naime, prije nego što se uputio na razgovor s Mustaćem, u to doba formalno mu nadređenim šefom jugoslavenske Udbe, Perković je u diktafon izdiktirao datum razgovora. Razgovor je vođen jednom zagrebačkom restoranu.
Dok dvojica čelnih obavještajaca razgovaraju o Arkanu, jer ga traži njemačka policija, on je tada već dva mjeseca bio u zagrebačkom Remetincu s optužbom za organiziranje oružane pobune hrvatskih Srba i pripremu atentata na novoizabranog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana.
Željka Ražnjatovića Arkana hrvatska policija uhitila je krajem studenog 1990. u Dvoru na Uni. S njim su u vozilu bili Dušan Carić iz Dvora te Dušan Bandić i Zoran Stevanović iz Beograda. Policija je u vozilu pronašla više pištolja i ručnih bomba, automate Heckler und Koch i drugu opremu koju su dobili od JNA.
saslušani su u Sisku, a slučaj je preuzelo zagrebačko sudstvo gdje su uhićeni optuženi za pripremanje oružane pobune s ciljem rušenja ustavnog poretka Republike Hrvatske.
Atentat na Tuđmana
Pukovnik Ivan Primorac, tadašnji tjelohranitelj hrvatskog predsjednikaTuđmana, svojedno je objasnio da da su hrvatske sigurnosne službe Arkana uhitile nakon što su pravodobno saznale za njegovo dolazak na čelu skupine kriminalaca koja je trebala izvršiti atentat na samog predsjednika Tuđmana.
Svjedeoci kažu da je Arkan u zatvoru pjevao ko slavuj. Drukao je sve i svakoga, a onda ga je posjetio Josip Boljkovac. Dan poslije Arkan se ničega nije sjećao.
Krajem travnja 1991. sud je izrekao prvostupanjsku presudu i pušta ga na slobodu do pravomoćnosti presude jer je kazna bile manje od pet godina zatvora. (Arkan je zbog terorizma osuđen je na četiri godine i 11 mjeseci zatvora).
Po Arkana tada dolazi privatni zrakoplov iz Beograda gdje je dočekan kao heroj.
Razgovor između Perkovića i Mustaća vođen je u vrijeme kad je Arkan još u zatvoru u Hrvatskoj, a njemačke vlasti tražile njegovo izručenje, što je neposredni povod za ozbiljan razgovor Perkovića i Mustaća.
Dopis njemačke polcije o Arkanu, u kojem između ostalog stoji da je ubio Đurekovića, stvorio je veliku nervozu Perkoviću. Na jednoj snimci, u razgovoru Josipa Perkovića, Josipa Boljkovca i Marijana Kraljevića Kinga, na izravan Boljkovčev upit Kraljeviću zna li tko je ubio Đurekovića, King kaže: “Mi smo ga ubili, tko bi drugi“.
Kraljević-King je nedavno kazao da ga je Boljkovac molio za razgovor te da se “s njim nepozvan pojavio Perković“. “Primio sam ih u mojoj kući, pili smo dobro vino mog prijatelja, razgovarali o policiji i Udbi…, nisam znao da Perković snima razgovor“.
Ni Mustać zasigurno nije znao da ga snima njemu podređeni šef hrvatske službe sigurnosti koji je ujedno i pomoćnik ministra unutarnjih poslova RH.
Mustać zabrinut za Jugoslaviju
To je razvidno iz sadržaja snimke razgovora. Naime, Mustać diktira Perkoviću priopćenje za javnost, koje Perković polako zapisuje, iako ga snima, a koje treba plasirati hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova. Cilj toga priopćenja je “smanjiti stvaranje psihoze protiv JNA i Predsjedništva SFRJ“.
Dok se Mustać jako brine jer “HDZ naoružava paravojne formacije“, jer priprema zakon o aboliciji napadača na vojarne JNA, jer “je ovo biti ili ne biti za Jugoslaviju”, Perkovića s druge strane jako brine njemački dopis o Arkanu te – kako sam veli – intenzivno razmišlja da demantira kako je “Arkan izvršilac na Đurekovića”.
Perković Mustaću iznosi svoju dvojbu, ne zna piše li u njemačkom originalu da je Arkan ubio Đurekovića ili je pak to, kako je kazao, “netko ovdje dopisao u prijevodu“.
Evo naglasaka iz audiosnimke:
Perković: Nisam imao prilike nedavno u Beogradu da ti kažem. Ovi su ipak došli do podataka preko Nijemaca. Prvo, skoro dosje o njemu gdje ga sumnjiče za ubojstvo pokojnog Đurekovića. Ali, ima unutra na stotine krivičnih djela, oružanih pljački, prepada, krivih imena, bježanja iz zatvora, jebote, nema što nema i nema gdje nije bio, od Njemačke do Švedske i dalje. I dovode ga na neki čudan način, zaključak je izveden, da je on izvršilac na Đurekovića.
Pored toga zaključak je da je on u stvari ubio Đurekovića, a u stvari ti o Đurekoviću ne vidiš ništa, čak za Đurekovića sugeriraju da je to učinio onaj Ljubo Magaš Zemunac, koji je poginuo. Da bi u jednom trenutku, kažem ti, takav jedan zaključak. Imam dojam da je izveden namjerno bez argumenata, bez ičega. P…. im materina, mi smo dobili prijevod i ne znam je li to netko namjerno nadopunio. Može biti i jedno i drugo.
Mustać: Je li netko u prijevod dopisao!?
Perković: Da, može biti i originalu, j…. mu majku, jedan papir uzmeš. Ja sam htio ispitati je li to original li nije. Vjerojatno će oni jako biti zainteresirani za Đurekovića jer nikog više od emigranata ne spominju nego njega. Imam dojam da ipak neka od službi u tom učestvuje.
Mustać: On to nije uradio.
Perković: Ja ću, ako se to jako zakuha, jer je to pritisak na službu, ja intenzivno razmišljam da kažem. To Ražnjatović nije napravio, iz jednog prostog razloga, jer sam ja bio glavni za emigraciju kad se to dogodilo, i zasmetalo me kad se to dogodilo jer je palo na Hrvatsku da je to Hrvatska napravila. Ja ću reći da sam preko svih mojih ljudi s kojima sam kontaktirao u Beogradu dobio nepobitne dokaze da je Arkan u to vrijeme bio u Beogradu. Čak razmišljam da idem na takav način. Znaš kakav će biti pritisak da to dokaže, j… se njih kako. Oni će nas prisiljavati da mi to napravimo, a on to doista nije napravio.
Mustać: Još ti malo razmišljaj.
Perković: A očito oni iz vana za njega nemaju ništa.
Dakle, Mustać i Perković će kod onih koji “nemaju ništa“ o Arkanu ili pak Đurekoviću slušati snimku svog razgovora koji je Perković snimio prije 25 godina.
Inače, Prekovićeve ilegalne snimke, kao i brojni drugi materijali pogodni za ucjenjivanje suvremenika pronađeni su u Ministarstvu obrane u kolovozu 1994. godine, kada se protiv njega vodila istraga za kriminal. Nalog za otvaranje “bunkera” s osobnim Perkovićevim stvarima izdao je Goran Dodig, tadašnji pomoćnik ministra obrane za sigurnost.
Što je sve pronađeno u Perkovićevu bunkeru 30. srpnja ove godine na Višem zemaljskom sudu u Münchenu svjedočit će obavještajac Antonio Lekić, jedan od autora čuvene “Predstavke SIS-a”. Nakon što su Antonio Lekić, Nikola Krišto i Ivan Drviš podigli kaznenu prijavu protiv Perkovića i kriminala u MORH-u, izbačeni su iz SIS-a, a istraga o njihovim navodima nije do kraja provedena.
Kilogram krumpira za osam kuna
O Predstavci se Hrvatskoj puno šuškalo, ali se nije moglo ući u njezin pravi i potpuni sadržaj jer je dobila oznaku državne tajne.
Sudski postupak oko Predstavke još uvijek nije završen. Znajući da kriminal u pretvorbi ne zastarjeva ovo je pravo vrijeme da se postupak aktualizira pa bi mogli saznati koji su se poznati hrvatski tajkuni i generali obogatili skupo prodajući HV-u doniranu robu i bezvrijednu opremu ili nabavljali krumpira po cijeni od osam kuna za kilogram.
Maxportal/SD/foto:FaH
