U Hrvatskom saboru danas je otvorena izložba “Borovo selo, zločin bez kazne” povodom obilježavanja tužne 28. obljetnice masakra 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu 2. svibnja 1991.godine.
Organizatori izložbe su Udruga specijalne policije “Krpelj” Vinkovci i Dokumentacijsko informacijsko središte, Zagreb. Pokrovitelj izložbe je Ministarstvo hrvatskih branitelja, a Stevo Culej, zastupnik u Hrvatskom saboru otvorio je izložbu.
O izložbi ali i samom događaju razgovarali smo sa gospodinom Stevom Culejom, hrvatskim ratnikom, zastupnikom u Hrvatskom saboru i bratom jednog od 12 redarstvenika masakriranih u Borovu selu.
“Izložba je svojevrsni krik i vapaj, jer ne samo ovaj stravični zločin, nego i zločini počinjeni u Borovu Selu nad nesrpskim življem tijekom srbijanske i JNA agresije nisu kažnjeni niti nakon 28 godina. Istina o događanjima 2. svibnja 1991. godine u Borovu selu u kojem su kasnije ubijene još 83 osobe (ubijani su po cijelom selu, najviše u Osnovnoj školi „Božidara Maslarića“) i dalje se zataškava.
U to vrijeme komandant štaba Teritorijalne obrane u Borovu Selu bio je Radenko Alavanja kojeg je pravomoćno oslobodilo hrvatsko sudstvo, a da pri tom nije uzelo u obzir sve što se tada događalo, niti mu se pronašla ijedna otegotna okolnost za sve zločine koji su tada počinjeni u Borovu selu.”
O samom događaju većina Hrvata zna vrlo malo, stoga smo sa sugovornikom krenuli od događaja koji su prethodili masakru i koji su pomno pripremljeni i unaprijed detaljno isplanirani.
“Naime 2. travnja 1991. godine u Borovo Selo, hrvatsko selo naseljeno pretežno pripadnicima srpske etničke zajednice dolazi skupina četnika iz Srbije predvođena Milutinom Teodosijevićem kako bi organizirali lokalno stanovništvo te ga potpomogli naoružanjem JNA s ciljem koji su ostvarili 2. svibnja – stravičnim masakrom pripadnika službenih redarstvenih snaga Republike Hrvatske točnije specijalne policije iz Vinkovaca.
Uz 12 ubijenih tada su ranjena i 22 hrvatska redarstvenika. Tijela desetorice predana su odmah, dok su dva tijela predana tek idući dan, među njima i Josip Culej, mlađi brat saborskog zastupnika HDZ-a. Fotografije na izložbi svjedoče o zvjerskom iživljavanju.”
Milutin Teodosijević je četnički vojvoda i mirno živi u Srbiji, a do danas ga nitko nije spomenuo niti optužio.
Ovo je treća godina kako se izložba organizira u Hrvatskom saboru, a istina o tome koliko je hrvatsko pravosuđe malo učinilo na osudi ovog ratnog zločina sve više izlazi na vidjelo. Naime nije osuđen niti jedan zapovjednik koji je naredio pokolj 12 hrvatskih redarstvenika te kasnije ubojstva 83 osobe u Borovu Selu.
Još više iznenađuje ravnodušnost većine saborskih zastupnika osobito onih s lijeve strane sabornice koji preziru istinu o Domovinskom ratu koju upravo zastupnik Stevo Culej iznosi u Hrvatskom saboru i potkrjepljuje vjerodostojnom dokumentacijom. Apsurd je kako osude, pravne i političke, za počinitelje ovog ratnog zločina ne samo što nema, nego se počinitelji veličaju kao junaci te im se u Hrvatskoj podiže i održava mauzolej (četnik Šoškočanin).”
Gorak okus obiteljima 12 masakriranih i 22 ranjenih hrvatskih redarstvenika ostavlja činjenica kako je pravomoćno osuđen tek jedan zlikovac i to na nevjerojatnih 3,5 godine zatvora te zbog „olakšavajućih“ okolnosti da je siromašan i ima staru i bolesnu majku kazna je smanjena na 3 godine. Jesu li oni koji su izricali ovako sramotno nisku zatvorsku kaznu ijednog trena pomislili na majke izmasakriranih redarstvenika i je li ih ikada zanimala njihova starost i zdravstveno stanje?
Zbog velikog broja neprocesuiranih ratnih zločina nameće se potreba osnivanja posebnog suda za ratne zločine. Dosadašnja praksa kojom su četiri najveća županijska suda proglašena nadležnim za rad u predmetima ratnih zločina te su ustrojeni posebni odjeli nisu dali željene rezultate.
Naime razvlačenje istraga i sudskih postupaka rezultiralo je time da su mnogi svjedoci u međuvremenu preminuli, a njihova svjedočenja nadležne institucije nisu prihvaćale kao relevantna. Stoga je još teže prihvatiti činjenicu kako je prvi ratni zapovjednik obrane Vukovara Tomislav Merčep osuđen (temeljem lažnih svjedočenja o njegovoj ulozi u obrani Hrvatske) po zapovjednoj odgovornosti jer je propustio nešto učiniti.
Kako je moguće da se tolika energija utrošila na to da se Tomislava Merčepa osudi i toliko godina drži u zatvoru, dok se istovremeno prave ratne zločince veliča, postavlja na visoke dužnosti na lokalnoj i državnoj razini te štiti svim raspoloživim sredstvima od progona?
Na izložbu su iz tog razloga pozvani predstavnici nadležnih hrvatskih institucija među kojima su i glavni državni odvjetnik i predsjednik Vrhovnog suda kako bi bili suočeni s istinom o ratnom zločinu u Borovu selu, sa istinom o žrtvi, istinom o neprocesuiranju i neprogonu mogućih počinitelja ovog zločina.
Nakon 28 godina nečinjenja hrvatskih institucija, hrvatski narod ima pravo saznati punu istinu o zločinu u Borovu selu, a hrvatske žrtve moraju dobiti zadovoljštinu, jer krv nevinog ne traži osvetu nego pravdu!”
Zorica Gregurić/foto:mp
