U SPOMEN NA ĐELU JUSIĆA: “Pusti da ti leut svira”

Rijetki su ljudi koji iza sebe ostavljaju nevjerojatno dubok stvaralački trag i isto tako svojim odlaskom u mnogima izazovu osjećaj tuge. Jedan od takvih ljudi je i glazbeni velikan, skladatelj, dirigent, gitarist, aranžer, jedan od najvećih hrvatskih glazbenika svih vremena – Đelo Jusić.

S neizmjernom tugom i teška srca dočekali smo vijest kako nas je u 81. godini života napustio maestro Đelo.

Rođen je 26. siječnja 1939. godine u Dubrovniku gdje je odrastao i započeo svoje školovanje. U Antunskoj ulici proveo je bezbrižno djetinjstvo za koje ga vežu lijepe uspomene, a u toj najranijoj dobi počelo ga je zanimati sve što je imalo veze s umjetnošću. Djetinjstvo i mladalačke dane Đelo je pamtio i po nogometu u kojem je čak bio toliko uspješan da su ga zvali Bajdo po jednom od najpoznatijih nogometaša Hajduka, Bernardu Vukasu Bajdi.

Sa svojim vršnjacima često je igrao nogomet na malom igralištu ispod tvrđave Minčeta i na ulici Prijeko do kojih su dopirali zvuci orgulja iz Franjevačkog samostana Mala braća, a upravo su te očaravajuće melodije odredile daljnji životni put Đele Jusića.

Skladati je počeo u ranim 60-ima prošlog stoljeća. Svirao je gitaru i radio kao aranžer, a dirigirati je učio od slavnog Lovre pl. Matačića. Godine 1961. osnovao je Dubrovačke trubadure koji su do danas ostali najpoznatiji dubrovački sastav. Talijanske kancone i engleske kompozicije maestro Đelo je vješto prevodio na naš jezik, a u glazbi se osjećao zvuk dubrovačkog podneblja.

U početku su nastupali pod imenom Orkestar Đele Jusića, a na njihovom repertoaru nalazile su se i stare dalmatinske pjesme obrađene u plesnijem ritmu. Takav način muziciranja svidio se novinaru Tončiju Šimunoviću koji je njihovo pjevanje usporedio sa starim trubadurima. Upravo je to bio povod da promijene ime u Dubrovački trubaduri.

Godine 1966. za tadašnji Jugoton objavljuju prvu ploču “O djevojko, dušo moja” na kojoj se nalaze “Serenada Dubrovniku” i “Trubadurska serenada”. U svojoj karijeri objavili su gotovo dvadeset singlica, 3 LP-a “Jedan dan”, “Mi prepuni smo ljubavi”, “Pusti da ti leut svira” te LP s Benom Cramerom.

Gostovali su po najvećim gradovima tadašnje države i na festivalima zabavne glazbe gdje su postigli velike uspjehe i osvojili brojne nagrade. Jedna od takvih bila je na Splitskom festivalu 1967. godine na kojem su osvojili prvu nagradu publike s pjesmom “Ulicama moga grada”.
I ostale njihove pjesme “Dok palme njišu grane”, “Dalmatinski lero”, “Pusti da ti leut svira”, “Noćna muzika (La musica di notte)”, “Luda mladost” koje potpisuje veliki maestro Đelo postale su evergreeni. S pjesmom “Jedan dan” nastupili su 1968. godine u Londonu na Eurosongu i osvojili visoko 7. mjesto što im je donijelo popularnost i izvan granica tadašnje države.

Samo godinu dana nakon osnutka Dubrovačkih trubadura, 1962. godine Đelo Jusić je osnovao i dječji zbor Mali raspjevani Dubrovnik. Među njihove najpoznatije skladbe spadaju: “Gusar s Porporele”, “Lula starog kapetana”, “Tići Gundulići”, “Dobila sam lutkicu na dar” i ostale.

Ovaj dubrovački zbor u kojem su stasale brojne generacije mališana ostat će zapamćen i po nastupu s američkom pjevačicom Barbarom Hendricks 1992. godine u tada okupiranom Dubrovniku. Te iste godine Đelo Jusić je zajedno s Malim raspjevanim Dubrovnikom primljen na službenu audijenciju kod Svetog Oca Pavla II u Vatikanu. Snimili su nekoliko albuma, a za album “Božić u Dubrovniku” zbor Mali raspjevani Dubrovnik dobio je Porin u kategoriji najboljeg albuma za djecu 1997. godine.

Maestro Đelo skladao je više od tisuću pjesama, a među njima su i one koje se neprekidno izvode diljem svijeta već više od 50 godina pa ih doživljavamo gotovo kao narodne. Njegove skladbe nalaze se na osamdeset LP ploča i trideset CD izdanja objavljenima u nakladi uglednih diskografskih kuća kao što su Jugoton, Croatia Records, Columbia, CBS, Ensemble Electronica, Parlaphonem Electrola, Aupraphon i ostale.

Bio je stalni dirigent Dubrovačkog simfonijskog orkestra, glazbeni selektor Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku, umjetnički direktor Festivala mediteranske glazbe u Budvi, dopredsjednik i predsjednik Udruženja muzičkih radnika Hrvatske Croatia – Concer. Dirigirao je velikim revijskim i simfonijskim orkestrima u velikim svjetskim gradovima: Berlinu, Sarajevu, Beču, Beogradu, Sarajevu, Moskvi, Dresdenu, Skoplju, Petrogradu, Dubrovniku i Vatikanu.

Tijekom dugogodišnje karijere maestro Đelo dobio je brojna priznanja poput srebrnih, zlatnih i plastinastih ploča, ali i posebnih nagrada: “Ruke sv. Vlaha” u povodu četrdesete obljetnice umjetničkog djelovanja, “Zlatni prsten” Radio Zagreba, nagradu Dubrovačko – neretvanske županije za životno djelo 2008. godine, odlikovanje “Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića” za sudjelovanje i doprinos u Domovinskom ratu, nagradu “Mimar mira” Centra za mir i multietičnu saradnju iz Mostara koju su među ostalima dobili i Nelson Mandela i Valclav Havel, nagradu “International Festival of Children’s Theatres” iz Subotice za najbolju originalnu glazbu u predstavi “Plakir” 2008. godine, a od 2013. godine počasni je građanin Sarajeva.

Mestro Đelo napisao je i veliki broj pjesma za brojne poznate izvođače zabavne glazbe: Terezu Kesoviju, Olivera Dragojevića, Ibricu Jusića, Ivu Pattieru, Nedu Ukraden, Milu Hrnića, Franu Lasića, Klape Ragusa, Maestral i mnoge druge.

Osim po velikim djelima domaće zabavne i dječje, Đelo Jusić ostat će vječno zapamćen kao skladatelj i ozbiljne, uglavnom orkestralne glazbe. Ravnao je Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, skladao “Koncert za gitaru i orkestar”, “Koncert za fagot i orkestar”, “Koncert za obou i orkestar”, šesterostavačnu suitu “Dubrovački kantuni”, balet “Katarina – bosanska kraljica” 2012. godine te oratorije “Istina o gradu slobode” 1995. godine i “Srebrenički inferno” 2012. godine.

“Usred tišine grada i usnule ljepote, tiha se čuje gitara la musica di notte.”

Počivao u miru, dragi naš Đelo!