General HVO-a Vlado Šantić nestao je u noći s 8. na 9. ožujka 1995. u Bihaću, nakon što ga je iz lokalnog zapovjedništva HVO-a na silu odveo Hamdija Abdić sa svojim vojnicima. Šantića su, prema izjavama svjedoka, odveli u hotel Sedra, gdje je razgovarao sa zapovjednikom Petog korpusa Armije BiH Atifom Dudakovićem, a nakon toga mu se gubi svaki trag.
Sudski postupak za ubojstvo generala Šantića otvoren je tek 2013. godine na temelju iskaza zaštićenog svjedoka. Svjedok je naime tada tvrdio kako je generalovo tijelo nakon ubojstva raskomadano, zapaljeno i potom ubačeno u bačvu zalivenu gipsom ili cementom. Plastična bačva s neidentificiranim koštanim ostacima je 2014. pronađena na odlagalištu otpada kod Bihaća, no nije mogao biti izdvojen materijal za DNK analizu.
Slučaj generala Šantića ponovno je u fokusu javnosti zbog odluke Županijskiog suda u Bihaću koji je u ponedjeljak nepravomoćno oslobodio bivšeg časnika Armije BiH Hamdiju Abdića optužnice za ubojstvo generala Šantića.
Optužnice za ubojstvo oslobođeni su Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Ružnić, Indijan Alibegović i Enver Keranović, pripadnici postrojbe kojom je zapovijedao Abdić.
Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine oštro osuđuje selektivno dijeljenje pravde i političke poteze pravosuđa u Bosni i Hercegovini. U tom ministarstvu, piše Slobodna Dalmacija, smatraju neprihvatljivim kako je sud u slučaju Šantić grubo zanemario temeljne postulate prava i zauzeo stav koji je najmanje zasnovan na pravu i pravdi.
– Naša je težnja da svi u Bosni i Hercegovini imaju pravo na jednak pristup pravosuđu i pravičan postupak, neovisno o nacionalnoj pripadnosti kako žrtve, tako i zločinca. Ovo je ključan preduvjet nužan za suživot i budućnost Bosne i Hercegovine. Ova presuda jasan je pokazatelj da vladavina prava ne postoji u Bosni i Hercegovini i da je dalek put pred nama – poručuje Ministarstvo pravde BiH te dodaje:
– Apeliramo na nadležne pravosudne institucije da poduzmu sve korake kako bi se otklonila ova nepravda i utvrdili pravi razlozi za ovu nezakonitost koja u konačnici utječe na sve nas koji živimo u BiH, te da sankcioniraju ovakve čisto subjektivne i neutemeljene stavove – zaključuje se u priopćenju za javnost Ministarstva pravde BiH.
Bitka koja traje 27 godina
’’Nisam vidovit, ali se sve dalo iščitati iz tog brzog procesa. Ne znam, čovjek obije kiosk pa se sudi dvije godine…’’, izjavio je medijima u Mostaru na dan presude u Bihaću Duje Šantić, sin ubijenoga generala Vlade Šantića.
Županijski sud u Bihaću u ponedjeljak je nepravomoćno oslobodio bivšeg časnika Armije BiH Hamdiju Abdića optužnice za ubojstvo generala Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Vlade Šantića. Optužnice za ubojstvo oslobođeni su Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Ružnić, Indijan Alibegović i Enver Keranović, pripadnici postrojbe kojom je zapovijedao Abdić.
Šantić kaže kako nije iznenađen presudom, ali i da diže ruke od svega.
’’Da imam podršku od Hrvatske, vjerujte mi da bih išao u Strasbourg i ne bi to baš tako završilo i da imam novca. Nemam podršku ni od Hrvatske ni od BiH, tako da sam primoran zaustaviti ovo sve. Baš sam primoran i ne znam, moram stupiti dolje (Bihać) s Tužiteljstvom da se obustavi žalba na presudu jer nema smisla jer to šteti meni i mojoj obitelji’’, rekao je i istaknuo kako je cijeli ovaj proces i sve ovo iščekivanje bio veliki stres i teret njegovoj obitelji.
Tajni svjedok otkrio sve
Ubojstvo generala HVO-a počelo se rasvjetljavati tek nakon što je to, u nekoliko navrata, najavio bivši ministar sigurnosti u Vijeću ministara BiH Fahrudin Radončić. Nedugo nakon te najave ministra Radončića, 2014. godine javio se tajnoviti svjedok događaja koji je otkrio lokaciju, potencijalno mjesto gdje je 19 godina bilo skriveno Šantićevo tijelo. Upravo ovaj tajni svjedok postao je zaštićenim svjedokom Tužiteljstva USŽ-a u ovom slučaju.
Prije pet godine ponovno je aktualizirano ubojstvo generala Šantića. U centralnom Dnevniku Face TV nakon najave, tek što je počelo emitiranje priloga o ubijenom generalu HVO-a Vladi Šantiću, u kojem je njegov sin Duje govorio o odgovornima za generalovo ubojstvo i zataškavanje tog slučaja, na Face televiziji nestalo je – slike. Uzrok je bio nestanak struje.
Struja je isključena na tri prijemnika i agregatu tako da je javnosti u BiH onemogućeno vidjeti prilog. Duje Šantić tada je bio uvjeren kako je to bila smišljena sabotaža.
General Vlado Šantić bio je zapovjednik HVO-a za regiju Bihać, a bio je i dopredsjednik HDZ-a BiH. Posljednji je put viđen živ u hotelu “Sedra” kod Bihaća, na proslavi Dana žena 8. ožujka 1995. godine, odakle su ga odveli pripadnici Vojne policije 502. brigade Petog korpusa Armije BiH, kojim je zapovijedao general Armije BiH Atif Dudaković.
Iako je iz hotela izveden naočigled tridesetak gostiju, nitko od prisutne krajiške vojne elite kasnije nije znao ili nije htio otkriti gdje je završio njihov ratni suborac.
Prve istrage
– Dva dana nakon saznanja o nestanku oca, u emisiji na HTV-u Ejup Ganić izražava sućut obitelji ubijenoga generala Vlade Šantića. Isto tako dva dana nakon nestanka oca u strogo povjerljivom izvješću Armije RBiH stoji: “Pratiti aktivnosti i namjere HVO-a, posebno nakon ubojstva generala Šantića.”
Dakle, već tada navode kako je general Šantić ubijen. Prve istrage koje su nastupile nakon toga bile su očiti znak sabotaže rješavanja slučaja – podmetanje dokaza koji su istragu odveli u pogrešnom smjeru, lažna svjedočanstva, zametanja tragova, a sve to u izvedbi krajiških moćnika pod okriljem najvišeg državnog vrha, izjavio je tom prilikom Duje Šantić.
Nakon godine šutnje, sve do 2013. istragu preuzima Federalna uprava policije po izravnoj zapovjedi Dragana Lukača, koji ponovno pokreće istragu. U toj istrazi su tragovi krvi generala Šantića pronađeni na stepeništu hotela “Sedra”, tavanu željezničke stanice (u ratu sjedište Vojne policije), a prema opisu zaštićenog svjedoka, pronađena je i bačva u kojoj su trebali biti ostaci tijela ubijenoga generala.
Na iskopavanje bačve nisu pozvani predstavnici Instituta za nestale osobe koji su po zakonu trebali biti prisutni. Pozvani su tek nakon tjedan dana. Iako im je tada rečeno da s 99-postotnom sigurnošću mogu potvrditi da je riječ o ostacima tijela njegova oca, koji je mrcvaren, pretučen, upucan, ubačen u bačvu, poliven kiselinom i zapaljen, na kraju je DNK analiza bila negativna, podsjetio je tada Duje.
Ono što je također paradoks jest činjenica da je slučaj ratnog zločina prekvalificiran u civilno ubojstvo.
M.Marković/Foto: hrt
