Ubio se bivši šef Udbe Jan Gabriš, najbliži suradnik Josipa Perkovića

Josip Perković je za Jana Gabriša rekao da  jedini on ima popis svih suradnika Uudbe u Hrvatskoj, s punim imenima i kodnim nadimcima.

 

 

Na parkiralištu groblja u Jastrebarskoj 2. siječnja 2018. u 69. godini života sucid je počinio Jan Gabriš, umirovljeni šef Udbe, desna ruka Josipa Perkovića.

Gabriš je, za razliku od svog nekadašnjeg šefa Perkovića, bio manje poznat hrvatskoj javnosti. Iskočio je tek u dva slučaja. Prvi put 1996. kad je objavljena rekosntrukcija bivše suradničke mreže Udbe, (Josip Perković i Jan Gabriš: Rekonstrukcija Službe državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutarnje poslove SR Hrvatske od 1. siječnja 1980. do 30. svibnja 1990.) koju je Gabriš radio po Prkovićevem nalogu i  s njim u suradnji te drugi put kad se kao svjedok pojavio na suđenju Perkoviću u Münchenu.

Profesionalna karijera Jana Gabriša, Mađara rođenjem, vezana je za Službu državne sigurnosti  u kojoj je godinama blisko surađivao s Josipom Perkovićem. Počeo je u operativi, napredovao do sektora analitike, završio kao šef arhive. Iz vremena kad je bio opertivac šefovi ga pamte kao Janka Gabrića,  što mu je bio Udbin pseudonim kao opertivca.

U jednom trenuku postao je Perkovićeva desna ruka i osoba od najvećeg povjerenja. Upravo je njega, Jana Gabriša, Viko Sindićić prozvao kako osobu po kojoj mu je Perković slao novac da promijeni iskaz sa svjedočenju u Münchenu.

“Svjedok Jan Gabriš donio mi je Perkovićev novac 13.000 eura. Na novčanicama je njegov DNK te još nekih osoba” rekao je Sindičić na suđenju.

Početkom agesije na Hrvatsku u nabavi oružja Gabariš je bio među ključnim osobama. Upravo je on trebao preuzeti oružje koje je zrakoplovom Air Ugadna prevozio Anton Kikaš.

“Riječ je o poklonu Hrvatskoj, točnije MUP-u i ZNG-u (…) Cijelu akciju je sa mnom u ime MUP-a koordinirao Jan Gabriš…” ispričao je Anton Kikaš.

Upućeniji u cijeli slučaj kažu da je Gabriš zapravo vodio akciju, Kikaš je plaćao oružje i učinio kobnu grešku da avion ne doleti u Ljubljanu (gdje su čekali spremni MUP-ovi kamioni) nego ga je JNA prisilila da sleti u u Zagreb.

Gabriš je u Udbi prvo bavljao poslove u analitici, kao što su registracija i vođenje dokumentacije svih poslova SDS-a. Od 1985. do 1990. radio u odjelu za obradu neprijateljske emigracije, a šef mu je bio Branko Traživuk, tada Perkovićeva desna ruka, a kasnije agent KOS-a

Nakon demokratskih promjena 1990. godine Gabariš je preuzeo arhivu MUP-a RH. “U jednom času presvukli dres i počeli raditi za Hrvatsku”, kazao je jednom prigodom Jan Gabriš.

Brojni svjedoci tvrde da je u to vrijeme Udbin arhiv temeljto pročešljan i očišćen, nestali su brojni dosjei kojih nema  među onima koji su kasnije predani Hrvatskom državnom arhivu. O tome je tijekom suđenja Perkoviću i Mustaču govorio i Siniša Pavlović, odvjenik obitelji Đureković koji je osam mjeseci čekao da uđe u arhiv.

“Kad sam napokon ušao u arhiv, bio sam razočaran. Mi smo gledali razdoblje od 1982. do 1984., održalo se oko 180 sjednica, a polovica spisa fali. Fali spis cijele sjednice”, rekao je novinarima. “Problem s materijalima je nastao znatno prije nego što je građa stigla u Hrvatski državni arhiv. Dva su razloga. Jedan je da je već prije pročišćeno, a drugi da puno toga u arhiv nije ni ušlo”, smatra Pavlović.

Josip PerkovićGabriša je pozvao 1996. da naprave rekonstrukciju službe SDS u vremenu od 1980.-1990. Tu rekonstrukciju je zatražio dr. Franjo Tuđman, a poslom rukovodio dr. Miroslav Tuđman. Namjera je bila da se napravi analiza svih segmenata službe. Navodno nisu uspjeli dobiti svu potrebnu dokumentaciju, tako da je ono što su napravili – samo kostur analize.

Kazao je kako ne zna što je Tuđman namjeravao s tom analizom komunističkih tajnih službi, ali da pretpostavlja da je htio izbjeći sukobe koje danas imamo. Dobar dio informacija u toj rekonstrukciji je navedeno po osobnom sjećanju.

Na suđenju u Münchenu Gabriš je rekao kako je taj posao imao oznaku državne tajne, ali su informacije počele curiti u javnost. Zato sumnja u daktilografkinju (Željka Jukić, op. a.) koja je radila s njima

U analizi se navodi da su praćeni i tajno prisluškivani krdinal Franjo Kuharić i Franjo Tuđman te da je Udba u priručnoj blagajni uvijek imala 100 do 200 tisuća DEM za operativne potrebe. “Tim novcem su isplaćivane nagrade za obavljene poslove suradnika i putni troškovi”, kazao je Gabriš.

Na suđenju u Münchenu Gabriš je govorio i o uništavanju dosjea ‘iz praktičnih razloga’ pa je moguće da su neki važni dokumenti ‘slučajno uništeni’.  Kazao je i kako su sve informacije snimljene na mikro filmove i da se svaki dosje može rekonstruirati.

Tvrdio je  kako osobni dosje Stjepana Đurekovića ne postoji, ali kazao je da postoji dosje akcije ‘Brk’. Optužio je Jerku Vukasa da je dozvolio ‘čerupanje i iznošenje dokumenata’ jer je on, naime, dozvolio Boži Vukušiću i Vici Vukojeviću da iznose dokumente.

– Dosjei koje sam dobivao, kako sam mogao zaključiti, bili su pročišćeni, a nekih, posebno onih vezanih za likvidirane emigrante poput Brune Bušića, nije bilo. Rečeno mi je da su uništeni. Tadašnji šef arhive Jan Gabriš rekao mi je da ne postoje ni dosjei Stjepana Đurekovića, njegova sina Damira i supruge Gizele. Godinama kasnije saznao sam da Đurekovićev dosje ipak postoji, kazao je Vukušić na suđenju u Münchenu.

U  obavijesi o smrti Jana Gabriša piše da je preminuo nakon kratke i teške bolesti.  Pogreb će biti 10. siječnja na Mirogoju u Zagrebu.

M. Marković/Foto:FaH