Ubitačno pismo Splićanke Torcidi: “Oduprite se Orjuni i Ostojiću, vratite se Hajduku i Hrvatskoj”

PISMO ISTINSKOJ TORCIDI  O  ZLONAMJERNIM  HUŠKAČIMA  I OPĆENITO GENEZI RASTURANJA HRVATSKOG SPORTA

Vremenski se može precizirati začetak rasturanja hrvatskoga sporta kao drugoga po veličini brenda poslije turizma. To je početak SDP Milanovićeve vlasti i izjava ministra Jovanovića gdje najavljuje isušivanje močvare. Svaka ideja ima svoje teoretičare i ideologe.

U ovom slučaju su to njihovi brojni kolumnisti koji žare i pale prilikom svakog sportskog događaja gdje Hrvati imaju uspjeha.

Žalosti me što je danas iz svih smjerova vidljivo da cilj nije Mamić i takvi ‘zlotvori’ zbog izigravanja pravne države do čijeg je im je reda tobože stalo nego je cilj smanjiti entuzijazam masa oko zajedništva tijekom velikih sportskih događaja jer je sport nešto pozitivno što budi nacionalne osjećaje i sportski duh čega se impotentni i jalovi pripadnici Orjune izuzetno boje.

(U daljnjem tekstu ću se koristiti ovim izrazom jer iako ga se ježe, spomenuti kolumnisti i njihove političke mecene itekako podsjećaju na  povijesnu organizaciju Orjune (Split, 1921.),  koja nije prezala od uporabe  nasilnih sredstvima s ciljem očuvanja  Jugoslavije naspram nositelja ideje o neovisnosti hrvatske države. Veliki broj današnjih slijednika koji slobodno pišu, su 90-ih upravo u Miloševiću vidjeli mesiju spasitelja SFRJ te jedva čekali da pošalje tenkove. Po toj karakteristici, koketiranje s Četnicima, može se vidjeti sličnost povijesne i ove nazovimo tako, moderne Orjune).  

Sportsko okupljanje i zajedništvo kada su hrvatski reprezentativci u pitanju, ne rađa njihove glasače. Sjetimo se saborskih zastupnika iz dijaspore koji s broja 12 padaju na 3. Dijaspora će uvijek biti državotvorni element, poticatelj i afirmativni, ekonomski i bilo kakav drugi saveznik u blagostanju, ali kako za sada stvari stoje, neće biti glasačko tijelo SDP-a i njihovih satelita. Kao ni navijači reprezentacije.

Zato i jedne i druge treba ukinuti.

Autoricu ovog teksta ne veseli činjenica da se moderni SDP ne opredjeljuje za lijeve hrvatske vrijednosti, nego sve više koketira s dijelom građana kojih ne zanima blagostanje države. Zanima ih nestajanje te iste države.

Za ilustrirati, a vjerujte vezano je za genezu današnjih zbivanja, vrijedno je pogledati nedavno Otvoreno gdje gostuje Željka Antunović stari kadar SDP-a, koja je sad na margini u vlastitoj stranci u odnosu na nepristojne i bez stila tipove poput Freda, Stazića, Ostojića, Glavaševića itd.  

Gospođa Antunović nakon splitskog požara potpuno je afirmativno, gotovo viteški pridonijela jednoj objektivnoj i civiliziranoj raspravi dok je njen stranački kolega Ostojić dan prije iz splitskog studija, širio svoje otrovne strelice. Osobno sam stekla dojam da se radi o tipu kojeg ne zanima požarište, pače bi on da je sve izgorilo samo kako bi dokazao da hdz i Zagreb, Splitu želi loše.

Stariji Splićani će se sjetiti da je to na tragu one stare, velikosrpske patke da Zvezda i Beograd čine bolje Hajduku i Dalmaciji nego li Zagreb i Dinamo.

S obzirom na sazivanje skupa ‘Split gori‘, i mnogih novinskih komentara, tužno je vidjeti da to pali još neke sitne glavice. Primjerice, Ostojić je u emisiji Otvoreno ulizivački svojatao Torcidu pohvalivši je kao da su napravili veću stvar i od samih vatrogasaca raspalivši po sustavu čime je počeo graditi platformu  za  sazivanje ovakvih destruktivnih skupova te omogućio gomilu nestručnih  komentara glede požara na mnogobrojnim portalima.  

Od ovakvog svojatanja, da je pameti, mislila sam, Torcida će se ograditi. No, ako se ne varam, to se nije dogodilo. Zašto se to nije dogodilo? Odgovor možda leži u činjenici da su u odnosu na druge navijačke skupine, posebno one sklone državnoj reprezentaciji bilo kojeg sporta, povlaštena kasta u okviru medija. Usporedo s destruktivnim sdp-om novijeg doba, koji se razmnožio na još destruktivnije lijeve strančice; RF, Pametno, Nova ljevica, narastao je i broj kolumnista koji žare i pale ovakvo stanje. Za potrebe se regrutiraju čak  rock i filmski kritičari, povjesničari, sociolozi, novinari bez diplome….

Svi mahom  postaju new ideolozi , neoorjunaški misionari čiji uspjeh ovisi o broju zapaljivih glavica kao što piromanu uspješan požar ovisi o hektarima zapaljene površine bez obzira na posljedice.

Uglavnom, nakon napada na Janicu oglasiše se svi k’o jedan (bez obzira na struku i obrazovanje). Nema koji nije pisao o tomu i  nema prostora za dočarati opravdavanje huliganskog čina, ali se može svesti pod Krilino okrilje u poanti da  političkim državnim predstavnicima sporta neće biti sigurno u Dalmaciji (kao da se radi o posebnoj državi koja čeka pripojenje velikoj Srbiji ili Italiji), sve dok …  bla,bla … pretpostavljam izostane atribut ‘hrvatski’ kad je sport u pitanju.  Tako su Krile i ini doprinijeli jačanju Torcidaške svijesti da je ono što rade pozitivno, pa makar i kazneno djelo, jer u osnovi imaju pravo  kad ometaju i ograničavaju sigurnost građana države.

Torcida je u Jugi imala kao i ostale slične subkulturne skupine, status  promicatelja nacionalne svijesti, a devedesetih i niz istinskih heroja branitelja. Danas se čini da je pijun orjunaških pandura.

Na zadnjem svjetskom nogometnom prvenstvu u moju samoposlugu stigle su majice sa kojekakvim hrvatskim navijačkim logom. Naivno, zaboravljajući moć Orjune, kupim odmah dvije po najvećoj cijeni. Kako je vrijeme odmicalo, plik s majicama na policama ostajao isti, a cijene pale i dva puta. S obzirom da pratim našu reprezentaciju, sjetila sam se pozitivne i lijepe sportsko- navijačke euforije proteklih prvenstava i obuzela me tuga. Hoće li slijedeće nogometno prvenstvo uopće biti majica u prodaji? Ostaje za vidjeti koliko će Orjuna zavladati Torcidom.

Mislim da će to biti ključno.

Pozivajući se na dio Torcide koja intenzivno navija za Vatrene kao i za Hajduk, a znam da ih ima, ali su pali u drugi plan, poput Željke Antunović u SDP-u, podsjetit ću na još novinarskih spinova koji idu u prilog ovoj mojoj tezi:  Kad gledate sport, dragi Hrvati, navijajte za Marsovce, jer hrvatski reprezentativci su samo skup uspješnih ljudi. Dok svi drugi navijaju za svoje nacionalne vrste, znajte da je kod Hrvata to primitivizam kojeg treba iskorijeniti. Ne identificirajte se s nacionalnom vrstom; skupom sebičnih individua jer je to ispod vaše razine. Identificirajte se sa skupinom kolumnista koji se smatraju građanima, a kojima nije ispod razine vječita mržnja spram Hrvatske i zaostala Titova ideologija.

Da pojasnim; inače, imam dvije knjige Zlatka Galla o glazbi u svojoj biblioteci i kao rock kritičar htio-ne htio, ima neki status u hrvatskoj kulturi bez obzira komu bi on htio pripadati. Kao kolumnist, nažalost teoretičar antihrvatske ideologije piše sve i svašta i doktor je opće prakse.

Pišući o Čiliću, hrvatskom predstavniku u finalu Wimbledona, Gall se ježi činjenice da postoje neki ljudi koji se identificiraju i prisvajaju individualni uspjeh hrvatskog sportaša Čilića.

Par pitanja Gallu, a i red bi bilo da i Torcida mućne glavom o ovome: Za koga navijaju Španjolci, Brazilci, Talijani, Englezi? Nije li jedna od poanti sporta natjecanje i navijanje za svog predstavnika? A kako smo, ne tako davno, u finalu drhtali zbog navijali za Gorana. I pili tablete. 

Kakav bi po njemu sport izgledao kada bi se natjecali ‘pojedinci’ a da nitko za njih ne navija? Je li impotencija razlog takvu nametanju ‘uživanja’ u sportu? Ima li po Zlatoustom tada Torcida smisla, jer po njegovoj premisi i Hajdukovci su skupina pojedinaca,  pa je njihov uspjeh samo njihov, a ne nekih tamo navijača?   Je li druge nacije  imaju pravo na navijanje, a  „sjebani“ kako on kaže Hrvati, nemaju?

Ova ili slična pitanja upućujem i Stankoviću koji je ugostivši Jeličića kraj emisije NU2, uzurpirao slaveći svoju ‘individualnost’. Na tragu orjunaškog spina, gledatelji su mogli vidjeti masturbacijski Stankovićev show. Slaveći sebe kroz navijača

Milwalla, (trećeligaškog engleskog kluba), koji se odupro naoružanim teroristima pri ulasku u kafić (hvale vrijedno, ali što se hoće reći ), Stanković je ustvari pljuvao po hrvatskoj reprezentaciji koja je dugi niz godina bila među top 10 .

„ Milwall, … Eh, to je klub .. a ne…“ , teatralno samopromotorski će Aco euforično, a ne neka tamo reprezentacija  i još k tomu Hrvatska.  

Milwall, klub koji je poznat samo po izgredima navijača, je po Aci opravdana vrijednost i daleko smislenije od navijanja za hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Da se ne radi samo o  Acinom taštom egu gdje svoju manu; ambasador samome sebi, projicira na nogometnu vrstu, razvidno je u toleriranju svakog drugog navijanja osim onog nacionalnog i njegove misije i želje da Modrić odustane od reprezentacije.

Počelo je s nogometom, ali se širi i dalje. Nisu to samo spomenuti Stanković i Gall. Tomić, Krile, Pavičić…, ogroman je broj novinara koji nameće nenavijanje za reprezentaciju kao nekakav kulturni doseg, upućuju na bojkot nečega što je svima drugima dozvoljeno, normalno i hvale vrijedno – jednostavno sportsko navijanje.

Sport bez navijača nema smisla. Ta sinergija je smisao sporta kao što je smisao nacionalne države u njenoj predstavci svijetu i vlastitom miru i blagostanju. Sport je definitivno adut tome.  

Dragi Torcidaši, klub za koji navijam nam je poveznica, nadam se da ima dovoljno pameti da nam je i reprezentacija  isto poveznica. Nemojte nasjedati na gore spomenute rasturače koji nam žele oteti navijačku potenciju i ponos koji osjećamo spram naših, kako oni kažu, ‘uspješnih pojedinaca’.

Istina, oni ih ne mogu svojatati, jer  pripadaju državi koju ne vole. Hrvatskoj! Ne upijajte  filozofiju nenavijanja za nacionalnu vrstu kao  kulturni doseg jer vam je proturaju itekako navijači  i to Jugoslavenski navijači.

Ne izjednačavajte Mamića s reprezentacijom. ( Mamićev udio u cijeloj priči nije i ne može biti prepreka iskrenom ljubitelju nogometa i domovine.)

Srdačan pozdrav Torcidi i ispričavam se što ne potpisujem ovo pismo, jer sam u godinama kada se ne bih mogla uspješno nositi s nekim samoproglašenim Torcidašem koji bi možda huliganski nasrnuo na mene.

Mišljenja sam da za Torcidu, ovo pismo nije uvredljivo, samo uspostavljam dijagnozu stanja kakva je po meni i stvarno se nadam da u samoj Torcidi imam istomišljenika koji će smoći snage i ograditi se od Ostojića i sličnih, bojkotirati orjunaški skup ‘Split gori’  i navijati srčano i otvoreno kako za Hajduk, tako i za hrvatsku reprezentaciju!

Pozdrav iz Splita, jednog iz niza lijepih hrvatskih gradova.

Foto: Vojko Bašić/cropix