Dok Hrvatska s Izraelom gradi nešto što se naziva „strateško partnerstvo“ odjednom u tu priču ulijeću ni manje ni više nego – Crnogorci!
Kako piše novinar podgoričkih novina „Vijesti“ Siniša Luković, crnogorski ministar obrane Predrag Bošković pregovara sa Izraelom oko prodaje dva velika patrolna broda (VPBR), oznaka 33 i 34.
Kako navode „Vijesti“, s izraelskim vojnim i državnim dužnosnicima ministar Bošković u posljednje vrijeme često susretao, a jedna od ideja je da se preko te države i u njenim brodogradilištima obavi remont, prenaoružanje i modernizacija ta dva još vrlo perspektivna i kvalitetna broda, prije nego što se oni preprodaju “trećoj strani”.
Iz crnogorskog Ministarstva obrane nisu komentirali ovakav potencijalni epilog s dva trenutno najjača i najveća broda Mornarice Vojske Crne Gore – nekadašnjim fregatama klase “Kotor”.
Također, stručnjaci upozoravaju da bi se VPBR-ovi u kratkom vremenu mogli prilagoditi za zaštitu izraelskih plinskih polja u Mediteranu i popuniti rupu do dolaska korveta SAAR-6 (MEKO-80).
Ništa u toj crnogorsko-izraelskoj trgovini ne bi bilo sporno da se ne radi o brodovima iz neriješene sukcesijske mase bivše SFRJ na koje pravo polaže i Republika Hrvatske. Ne samo to, radi se o kapitalnim brodovima JRM-a koji su 1991. godine ukradeni iz matične luke Lora u Splitu i odvučeni u Crnu Goru. Ovo je samo nastavak crnogorske politike prodaje otetog naoružanja i opreme iz hrvatskih luka na čemu je, prema neslužbenim procjenama do sada zaradila preko 300 milijuna eura.
Na crnogorskom vojnom poligonu ništa novo. Samo se hrvatski političari uvijek iznova čude. Već godinama dogovorenom dinamikom nastavlja se prodaja naoružanja, slična onoj na autotržnicama. Pored prodaje nekretnina bogatim Rusima, prodaja naoružanja najunosniji je posao u toj maloj susjednoj nam državi. Teško je pobrojati što su Crnogorci sve prodali zadnjih godina.
Među najvrjednijim sustavima, prije rata stacioniranima na obali i otocima RH, svakako je bilo sedam sovjetskih obalnih protubrodskih lansera “Rubež-E” koje je crnogorsko ministarstvo obrane prodalo Egiptu. Uz lansere išlo je 40 raketa Styx i pet raketnih čamaca osa 1. Turska je kupila podmornice P-823 i P-831 (izgrađene tijekom 80-ih godina Splitu), zajedno sa sustavom Orca 2000.
U objektu Torpedne radionice vojarne “Orijenski bataljun” u Kumboru završen je remont 60 torpeda 53 VA, vrijednih 11 i pol milijuna dolara. Kupac: ratna mornarica Egipta. Inače, torpeda su do 1991. bila uskladištena u Divuljama i ratnoj luci Lora.
Ima još more toga, a tko kaže da uskoro neće prodati i školski brod „Jadran“ oko kojeg je crnogorski ministar Bošković izdriblao hrvatske političare. Puno im je toga obećao, ovi naši naivno povjerovali, a, naravno, brod je i dalje na vezu u Tivtu bez naznake da će tako skoro prema Splitu.
Bošković, taj vrhunski iluzionist, čak je prošlog tjedna u Zagrebu oko vrata stavio hrvatski nogometni šal uz šeretski osmjeh za hrvatske medije. Nema više nikakve sumnje, Bošković je nadmašio svog učitelja, maga iluzija i trikova Milu Đukanovića.
Ali to nije sve. Sada su Crnogorci s NATO-om isposlovali da im se uništi preko 140 tona oružja zaostalog iz vremena 1991. godine. Radi se o protubrodskim minama, sovjetskim torpedima i protubrodskim raketama P-20. Uz pomoć NATO-a žele zamesti tragove lopovluka.
Ovdje se sada nameću tri pitanja.
Prvo, hoće li Hrvatska obavijestiti Izrael da im Crnogorci žele prodati ukradene, hrvatske brodove?
Drugo, hoćemo li naše prijatelje u NATO upozoriti da je oružje, za čije uništavanje im Crnogorci žicaju pare, odvučeno iz hrvatskih luka?
Treće, kako se crnogorski-izraelski biznis s ukradenim brodovima uklapa u hrvatsko-izraelsko „strateško partnerstvo“? Kako su Izraelci najbolji svjetski trgovci, planirana prodaja može propasti samo ako Crnogorcima postave slijedeće pitanje: “A gdje su vam vlasnički papiri od tih brodova?“
Ni najmoćniji čovjek NATO alijanse, Donald Trump, ne vjeruje Crnogorcima javno kazavši da ni u ludili ne bi ni svog sina poslao da brani tu zemlju „agresivnih ljudi“.
Hrvatska je izravna žrtva crnogorske ratne agresije 1991. godine, žrtva njihove kriminalne prodaje hrvatske imovine, ali i žrtva brojnih crnogorskih političkih prevara.
Zašto u odnosima s Podgoricom uporno bičujemo sami sebe? I otac psihologije Sigmund Freud bio bi u ozbiljnoj dilemi kako odgovoriti na to pitanje.
Podsjetimo da je Crna Gora u vojnom proračunu bivše SFRJ sudjelovala s 2,5 posto, a nakon raspada te države domogla se čak 95 posto brodovlja i opreme JRM-a.
Marko Marković/Foto:Siniša Luković
