Umro je Miroslav Lazanski – novinar, agent i diplomat

Miroslav Lazanski, veleposlanik Srbije u Rusiji, preminuo je noćas u Beogradu u 71. godini života, potvrđeno je iz Ministarstv vanjskih poslova Srbije. Umro je u svom domu u Beogradu od posljedica srčanog udara, objavio je RTS.

Miroslav Lazanski bio je dugogodišnji novinar,  novinarsku karijeru započeo u zagrebačkom Poletu, a vojnom tematikom počeo se baviti Vjesniku. Nakon toga pisao je za zagrebački Danas, Start, NIN i Politiku ekspres.

Prvi tekst koji je napisao bio je o francuskoj Legiji stranaca. Do početka 90-ih radio u Vjesniku, a Hrvatsku je napustio u veljači  1991. godine iz kad je iz tjednika Danas prešao u beogradsku Politiku.

U karijeri je, kako je sam istakao, “intervjuirao dva vrhovna komandanta NATO-a, tri maršala SSSR, šefove KGB-a, KHAD-a, pedesetak ministara odbrane i načelnika generalštaba svjetskih armija”. Izvještavao je iz ratnih sukoba iz Avganistana, Čečenije, Iraka, Irana, Somalije…

Manje je poznato da je Lazanski još u vrijeme dok je boravio u Zagrebu  rado za jugoslavensku tajnu službu.  Prema u podacima hrvatskih sigurnosnih službi Lazanski se spominje kao agent SID-a (Službi za istraživanje i dokumentaciju; tajna služba vanjskih poslova SFRJ

).

Pseudonom S -101

Lazanski je koristio pseudonim S-101, a među osoba koje je špijunirao spominje se i glasoviti vojni analitičar Fran Višnar  za kojega Lazanski u jednom izviješću piše da je veliki simpatizer Izraela te da u kući posjeduje razne židovske relikvije.

Hrvatska Lazanskog najviše pamti po intervjuu s Veljkom Kadijevićem iz prosinca 1990. u vrijeme pripreme vojnog puča protiv Hrvatske koji je sa Lazanski priželjkivao i nagovarao Kadijevića da to napravi.

Lazanski  je rođen je 18. rujna 1950. godine u Karlovcu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Otac Vladimir bio je vojno lice, a najpoznatiji član obitelji mu je tetka – Biljana Plavšić.

Majku mu je Srpkinja iz Visokog kraj Sarajeva, a otac Slovenac poljskih korijena. Zbog porijekla ga dio radikalne javnosti u Srbiji nije volio, zvali su ga Slovenac i smatrali patvorenim Srbinom jer kod njih to ide “po muškoj liniji”.

Ime je dobio po očevom stricu, koji je bio najmlađi pilot Jugoslovenske kraljevske avijacije. Radoslav Živković, djed sa majčine strane, bio je jedan od boraca na Solunskom frontu, a njegovo ime može se pronaći i u monografiji “100 junaka Solunskog fronta“.

Redovito naglašava da je plovio na atomskoj podmornici, bio na nosaču zrakoplova “John F. Kennedy”, letio na F-14 i  MiG-u 29. Bio je gost vojnih akademija Rusije, Japana, SAD-a, Australije, Italije, Velike Britanije, Njemačke, Rumunjske, a od nagrada odlikovan je Medaljom za vojničke zasluge.

Iako je bio novinar primio je više vojnih odličja nego novinarskih nagrada.

Biografija mu je više vojnička nego novinarska. Autor je deset knjiga, a sve su posvećene vojnim temama, politici i špijunaži.

Intervjuirao je komandante NATO snaga, generala Bernarda Rogerssa i general Johns Galvina. Takođe je intervjuirao je i maršala Sovjetskog Saveza Sergeja Ahromejeva,  komandanta Varšavskog pakta Viktora Kulikova,  ministra odbrane Sovjetskog Saveza maršala Dmitrija Jazova,  komandanta sovjetske ratne mornarice i tridesetak drugih ministara odbrane i načelnika generalštaba različitih armija širom sveta.

Gostujući na HRT-ovoj emisiji Otvoreno u siječnju 2016. godine javno je priznao da je Kadijevića nagovarao na vojni puč:

“Iz Hrvatske sam otišao u veljači 1991. godine, prije nego što je ispaljen ijedan metak. Ja sam navijao za vojni puč i nagovarao sam Veljka Kadijevića da to napravi – u tom slučaju ne bi bilo žrtava”, kazao je.

 

 

U politiku je formalno ušao 2016. godine kada je zauzeo visoko osmo mjesto na listi Vučićeve Srpske napredne stranke. Od 2016. do 2019. godine bio je zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srbije, a za veleposlanika Srbije u Rusiji Lazanski imenovan 2019. godine.

Lazanski će biti pokopan u u Aleji zaslužnih građana Novom groblju.

M. Marković/Foto: press