Ustavni sud odlučio je o Mostovim referendumskim pitanjima i zaključio da referendumska pitanja iz dviju Mostovih inicijativa o ukidanju covid potvrda i “stožerokracije” nisu u skladu s Ustavom. Ocijenjeno je da nijedno pitanje nije u skladu s Ustavom. Stoga, raspisivanje referenduma nije dopušteno.
Odluka o prvom pitanju donesena je s tri glasa protiv dok je protiv odluke o drugom pitanju bio jedan član Ustavnog suda.
“Ustavni sud utvrdio je da nije u skladu s Ustavom referendumsko pitanje predloženo u zahtjevu Građanske inicijative “Dosta je stožerokracije” za raspisivanje referenduma o prijedlogu izmjene Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti stoga o predloženom referendumskom pitanju nije dopušteno raspisivanje referenduma.
Obrazloženje odluke:
Hrvatski sabor dostavio je 11. travnja 2022. Ustavnom sudu Odluku u povodu zahtjeva za raspisivanje državnog referenduma Organizacijskog odbora Građanske inicijative ‘Odlučujmo zajedno!’ (u daljnjem tekstu: zahtjev Organizacijskog odbora) radi utvrđivanja je li referendumsko pitanje u skladu s Ustavom. S obzirom da je Hrvatski sabor Ustavnom sudu na njegovo traženje dostavio dopunsku dokumentaciju dana 15. travnja 2022., taj se datum ima smatrati datumom od kojeg se računa propisani rok od 30 dana za donošenje odluke Ustavnog suda, koji je u konkretnom slučaju i poštovan.
Iz obrazloženja zahtjeva Organizacijskog odbora proizlazi da je stajalište svih građana koji su svojim potpisom zatražili raspisivanje ustavnog referenduma da se jedino dopunom članka 17. Ustava može zajamčiti da će ubuduće u stanju epidemije, odnosno pandemije, o ograničenju sloboda i prava Hrvatski sabor morati odlučivati 2/3 većinom svih zastupnika.
Ustavni sud je u ocjeni dopuštenosti konkretnog zahtjeva polazio od svojih načelnih stajališta o dopuštenosti referendumskog pitanja:
– Ustav čini jedinstvenu cjelinu te je značenje pojedine odredbe ili njezinog dijela vezano uz sve ostale odredbe odnosno uz Ustav kao cjelinu. Promatra li ga se kao jedinstvo, Ustav odražava pojedina sveobuhvatna načela i pravila na temelju kojih se moraju tumačiti sve njegove pojedinačne odredbe. Stoga se svaka pojedina ustavna odredba odnosno njezina izmjena ili dopuna ne može izvlačiti iz konteksta i samostalno interpretirati, već se uvijek mora tumačiti u skladu s najvišim vrednotama ustavnog poretka iz članka 3. Ustava koje su temelj za tumačenje Ustava.
– obveza je Ustavnog suda da na temelju općih nadzornih ovlasti ne dopusti održavanje bilo kojeg referenduma ‘kad utvrdi takvu formalnu i/ili materijalnu protuustavnost referendumskog pitanja ili tako tešku proceduralnu pogrešku koje prijete narušavanjem strukturalnih obilježja hrvatske ustavne države, to jest njezina ustavnog identiteta, uključujući najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske (članak 1. i članak 3. Ustava)’;
– članak 95. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu nalaže Ustavnom sudu strogi ustavni nadzor u okviru kojeg za valjanost referendumskog prijedloga nije dovoljna ocjena Ustavnog suda da prijedlog nije protivan Ustavu, već se traži da prijedlog referendumskog pitanja bude u skladu s cjelinom Ustava, a osobito s najvišim vrednotama ustavnog poretka koje su temelj za tumačenje samog Ustava (članak 3. Ustava), te pravnim sustavom kao cjelinom (što je stajalište i Venecijanske komisije Vijeća Europe utvrđeno u Kodeksu dobre prakse o referendumima iz 2009.);
– birači imaju pravo na potpunu i točnu informaciju o činjenicama i okolnostima koje su povod za referendumske inicijative organizacijskih odbora te na dostatno i relevantno obrazloženje razloga zbog kojih se traži raspisivanje određenog referenduma, kako bi za vrijeme trajanja postupka prikupljanja potpisa mogli s punom odgovornošću odlučiti hoće li inicijativu potpisati ili ne. Referendumsko pitanje i obrazloženje moraju biti utemeljeni na ‘objektivnim informacijama’ i ‘ne smiju biti zavaravajući’, što je također stajalište Venecijanske komisije iz navedenog Kodeksa.
Stoga je za ocjenu je li prijedlog referendumskog pitanja ‘u skladu s Ustavom’ bilo nužno, prije svega, utvrditi je li postavljeno pitanje podobno (sposobno) ostvariti proklamirani cilj.
Ustavni sud utvrdio je da se predložena izmjena članka 17. stavka 1. Ustava odnosi na dopunu (proširenje) situacija na temelju kojih se pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu ograničiti tako da se taj članak Ustava dopuni riječima ‘te epidemije, odnosno pandemije’. Osim navedene, nije predložena nijedna druga izmjena i/ili dopuna navedenog članka Ustava. Dakle, istodobno nije predložena promjena prema kojoj bi u situaciji predloženoj zahtjevom Organizacijskog odbora, kao i u svim ostalim situacijama iz članka 17. stavka 1. Ustava, morao odlučivati isključivo Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom.
Međutim, takvo što se ne predlaže, pa proizlazi da se i uz predloženu dopunu sadržaj, smisao i međusobni odnos članaka 16. i 17. Ustava neće promijeniti te da Hrvatski sabor ni ubuduće neće ‘morati’, kako se to (pogrešno) ističe u zahtjevu Organizacijskog odbora, o ograničenju pojedinih sloboda i prava radi suzbijanja epidemije/pandemije odlučivati isključivo na temelju članka 17. Ustava. Stoga je očito da predložena dopuna članka 17. Ustava nije podobna (sposobna) za ostvarivanje proklamiranog cilja inicijative.
Polazeći od obrazloženja zahtjeva Organizacijskog odbora o ciljevima predložene dopune Ustava s jedne strane, i njezine sposobnosti da ostvari proklamirani cilj, s druge strane, a uzimajući u obzir načelna stajališta Ustavnog suda o “aktiviranju” članka 17. Ustava, odnosno o odnosu članaka 16. i 17. Ustava izraženih u dosadašnjim odlukama/rješenjima (npr. U-I1372/2020 i dr. od 14. rujna 2020.), Ustavni sud ocijenio je da je u cijelosti netočno i neutemeljeno stajalište iz obrazloženja zahtjeva Organizacijskog odbora, prema kojem ‘…Hrvatski sabor … i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama nisu prihvatili ustavnu interpretaciju prema kojoj bi pojam ‘velika prirodna nepogoda’ uključivao i epidemiju/pandemiju’.
Ustavni sud utvrdio je da predložena dopuna članka 17. stavka 1. Ustava riječima ‘te epidemije, odnosno pandemije’ sama po sebi nije protivna Ustavu. Ovo stoga što je, polazeći od naprijed navedenog, u svom supstancijalnom smislu neutralna i u bitnome ne utječe na sadržaj članka 17. Ustava. Međutim, Ustavni sud istaknuo je da se njome neće postići njezin proklamirani cilj onako kako je on naveden u obrazloženju zahtjeva Organizacijskog odbora i prezentiran građanima pri prikupljanju potpisa – da će u situaciji izazvanoj epidemijom/pandemijom o ograničenju pojedinačnih ustavnih prava i sloboda odlučivati isključivo Hrvatski sabor, i to dvotrećinskom većinom glasova. Naime i kad bi predložena dopuna postala sastavnim dijelom članka 17. Ustava ona ne bi proizvela proklamirani, željeni učinak. Drugim riječima, ona je suvišna u odnosu na cilj koji se njome želi postići.
Uz navedeno, proizlazi da građani nisu dobili potpune i točne informacije o činjenicama i okolnostima koje su povod za referendumsku inicijativu za provođenje koje su dali svoje potpise.
Polazeći od svega naprijed navedenoga, Ustavni sud utvrdio je da je Organizacijski odbor selektivno pristupio predloženoj izmjeni članka 17. Ustava, tumačeći je zasebno i mehanički neovisno o svim ostalim Ustavom zaštićenim vrijednostima.
Stoga je Ustavni sud u konkretnom slučaju utvrdio da predloženo referendumsko pitanje Organizacijskog odbora nije u skladu s ustavnim vrednotama propisanim člankom 3. Ustava, a osobito vladavinom prava kao jednom od najviših vrednota i temeljem za tumačenje Ustava, jer ne udovoljava zahtjevu razumne svrhovitosti i učinkovitosti referenduma.
Ustavni sud odluku je donio s 3 glasa protiv. Nakon što protekne rok propisan Poslovnikom Ustavnog suda Republike Hrvatske za izradu izdvojenih mišljenja sudaca, ta će odluka zajedno s izdvojenim mišljenjima biti dostupna javnosti putem internetske stranice Ustavnog suda.”
