Kad predsjednica Kolinda Grabar Kitarović učini sličan potez kao i njeni prethodnici Mesić ili Josipović dio medija dočeka je nož.
Kad je Mesić konkretne medije i novinare nazvao ‘seronjama’, shvaćeno je to kao dobar vic (danas bi rekli satira), umjesto bivšeg predsjednika prozivani su novinari koji su se usudili kritizirati ga.
Slično je bilo i s Josipovićem, poglavito na temu rasprave o njegovom ocu Anti Josipoviću i najavama da bi se protiv njega mogla otvoriti istraga i optužnica zbog sumnje da je imao aktivnu ulogu u ubojstvu obitelji Ševo u Italiji.
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ima drugačiji tretman. Svaki njen potez, s pravom, je pod povećalom, kao što treba promatrati poteze i odluke najviših državnih dužnosnika. No, to nikako ne podrazumijeva uvrede, ponižavanje i vrijeđanje na osobnoj, a poglavito na rodnoj razini. A naša Predsjednica je upravo tu često predmet poruga i ismijavanja. U čemu prednjači nekoliko utjecajnih medija i njihovi čitatelji. A urednici u tim medijima s blagonaklonošću gledaju na te uvrede pa ih čak i potiču.
Evo što je na tu temu napisao kolumnist Večernjeg lista Marinko Jurasić, jedan od ponajboljih hrvatskih novinara, u tekstu pod naslovom Predsjednice, izdržite jer to je medijski linč!
“Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nije trebala na RTL-u petljati kako baš i nije medije optuživala za mobing. Trebala je reći istinu, dakle da se ne radi o mobingu, već o medijskom linču.
Više od stotinjak, od toga 15 do gadljive vulgarnosti uvredljivih i krajnje razuzdanih komentara o predsjednici našli smo na vodećim portalima (osobito Net.hr i Index.hr) samo u povodu intervjua na RTL-u.
I ne uklanjaju se. U 38 slučajeva na vrlo ružan i uvredljiv način govori se o njezinim sposobnostima, a u još 22 slučaja autori za nju koriste sedam različitih naziva domaćih životinja, dakako u uvredljivom i diskriminirajućem kontekstu prema njoj kao ženi, te još pet drugih ponižavajućih naziva. Više je od dvadeset isključivo seksističkih opaski, u osam slučajeva autori bi joj, lijepo rečeno, oduzeli glavni politički alat, a u tri komentara agresivno joj se poručuje da “ide gdje su joj i djeca”, “treba je baciti s balkona” i “ovu treba srušiti”.
Ne sjećamo se da su bivši predsjednici države bili u tolikoj mjeri izloženi tako prljavom govoru i kad bi zaslužili kritike. Čulo se od njih i gorih stvari nego od predsjednice na RTL-u. Imamo i primjer potpredsjednika Vlade Ivana Kovačića koji je već na prvu uvredljivu opasku zaprijetio ostavkom, mediji o tomu danima pišu, a morao ga je i sam premijer udobrovoljiti. Ako tankoćutnog dužnosnika netko i pokuša spustiti na zemlju, to se čini, kako drugačije, nego stereotipom o “uvrijeđenoj mladoj”.
Dakle, ako nije predmet uvrede, žena u politici onda služi kao sredstvo uvrede. Doduše, žene su u većini, a već je negdje netko rekao da većina, tada katolici, ne mogu biti diskriminirani. Ali, ipak imajući na umu minornu ulogu žena u političkom životu, je li baš nužan tako ponižavajući tretman predsjednice, ako ništa, onda barem zbog toga što je ona eksces na izrazito muškoj političkoj sceni. Kad je svojedobno među 650 komentara ispod jedne ove kolumne, uz niz odmah uklonjenih zbog prljavštine u njima, nekoliko promaklo pa su izbrisani odmah po upozorenju, redakcija Večernjeg lista odmah se i ispričala kolumnistu Anti Tomiću.
To nije spriječilo Jutarnji list da svoje čitatelje izvijesti kako “Večernji list, u svom internetskom izdanju, agitira za ubojstvo Ante Tomića”, a potpisani kolumnist “priziva Tomićevo smaknuće”. Web Jutarnjeg lista još se diči tim tekstom Tomislava Čadeža.
Njihova redakcija osobito drži do dostojanstva svojih kolumnista pa ne dopuštaju internetskim trolovima da se iživljavaju komentirajući njihove tekstove. Ali nisu tako skrupulozni prema drugima, pa čak ni kad je riječ o predsjednici države, već tada, u najboljem slučaju možda kako ih se ne bi optužilo da nisu slobodan medij, propuštaju desetke seksističkih komentara o njoj.
Doduše, nema redakcije u kojoj nema takvog licemjerja, gdje samo istinski moćnici u politici i izvan nje uživaju zaštitu od blaćenja po principu “ne objavljujemo ništa što ne bismo objavili za sebe ili svoga bližnjeg”. Što se predsjednice tiče, ono što je karakteristično i zajedničko za svu tu sramotu hrvatskog novinarstva jest da, sudeći po sadržaju, za autore tog prljavog internetskog govora njezin najveći “hendikep” je što je žena. Izaziva mučninu što su sve u stanju napisati skriveni iza lažnih identiteta.
Nisu svi hrabri kao Gordan Maras koji je jutro nakon noćnog marša za žene na svom Facebook profilu u povodu intervjua predsjednice na RTL-u potpisao opasku “Gdje je kraj njezinim, da budem blag, nenormalnim izjavama?”. Pa je onda kao prvoborac za ženska prava dao glas za SDP-ova zastupnika, a ne zastupnicu.
A “nenormalno” mu je što je predsjednica komentirala kako mediji griješe što daju publicitet, prve minute i stranice, ekscesima poput redikuloznog paradiranja u središtu Zagreba. Upravo zbog takvog tretmana danas i djeca znaju za te marginalce. Nemalu reklamu dao im je i Ranko Ostojić nezakonito zabranjujući njihov skup.
Razumna država, a to je nedavno pokazala i odluka njemačkog Saveznog ustavnog suda odbijajući zahtjev za zabranu NPD-a, oprezno važe kad poseže za teškim oružjem vodeći računa o utemeljenosti, svrhovitosti, a i o povijesnom iskustvu koje smo sa zabranama imali u bivšoj državi.
Stoga je, budimo blagi, “nenormalno” da SDP kao baštinik bivšeg sustava preko svog elitnog izdanka inzistira baš na zabrani zamjerajući predsjednici što umjesto medija nije napala Orepića jer nije zabranio sramotni skup. Na vlasti i SDP i HNS ismijavali su predsjedničine ovlasti, prikazujući je politički nevažnom, dok joj sada mačistički iskazuju pretjeranu pažnju potičući najniže strasti, čime samo ističu važnost onoga što predsjednica govori. Zato, predsjednice, izdržite!”, piše Večernjakov novinar Marko Jurasić.
MP/vecernjilist/foto.pxll
