Velimir Bujanec: Kako sam dobio intervju sa Šešeljom i raskrinkao Duku i Josipovića

GOSTOVANJE Vojislava Šešelja u emisiji Bujica Osječke televizije izazvalo je podijeljene reakcije  javnosti. najveći dio čestita Velimiru Bujancu, neki ga napadaju, a Hrvatsko novinarsko društvo izdalo je priopćenje u kojem  izražava zgražanje što je (telefonski) ugostio  ratnog zločinca.  Nisu, međutim, reagirali kad je HTV išao u Moskvu po intervju s Veljkom Kadijevićem, šepeljevim nadređenim u vrijeme agresije na Hrvatsku. Na njihove napade  brzo je odgovorio i prozvani Bujanec. Evo njegove priče:

“Nakon brojnih reakcija na jučerašnju Bujicu, a posebno nakon reakcije tzv. “Hrvatskog novinarskog društva”, evo nekoliko rečenica i o tome

Autoritet “Hrvatskog novinarskog društva” uopće ne priznajem. Niti je hrvatsko, a sve je manje i novinarsko. Primjeren naziv bio bio “YUgoslavensko”, a Denis Kuljiš jednom ih je nazvao i “Društvom neizlječenih alkoholičara”, u što ne ulazim…

Nedavno sam predlagao da se napravi Udruga hrvatskih novinara i da predsjednik te udruge bude gospodin Ivica Marijačić, glavni urednik Hrvatskoj tjednika. Mislim da je to baš sjajna ideja!

Duka i ekipa osuđuju telefonsko javljanje u Bujicu Vojislava Šešelja iz Beograda. Zašto jednako snažno nisu osudili medije koji su prenijeli kako se Ivo Josipović tri puta ljubi s Tomom Grobarom. Zar je Šešelj nešto manji četnik od Nikolića?! Nisu nikada osudili niti Radmanovu TV zbog gostovanja Andrije Rašete, Miroslava Lazanskog ili npr. planiranog gostovanja Save Štrbca kojeg su htjeli ugostiti za slučaj da presude hrvatskim generalima u drugome stupnju haaškog procesa budu – osuđujuće. Nisu osudili niti YUtarnji list zbog unaprijed pripremljenog pamfleta za isti dan.

Siguran sam da do ovakve reakcije Dukinog društva uopće ne bi došlo da Šešelj tijekom javljanja nije pohvalio svoje favorite u Hrvatskoj, a ponajprije Ivu Josipovića i Vesnu Pusić. Otkrio je i svoje kontakte s nekim savjetnicima predsjednika Josipovića! Josipoviću to nisu prvi kontakti s Beogradom… O tajnim susretima ponuđene su mi čak i fotografije…

Ne treba zanemariti niti simboliku: stožer predsjedničkog kandidata SDP-a Ive Josipovića nalazi se upravo u Novinarskom domu, gdje stoluje i Duka – pa je onda sve jasno. Duka i Obradovićka prvo potegnu iz boce, pa nazovu Beograd radi konzultacija, a onda odluče koga će blatit. Tako naprosto funkcionira zajednički “štab”.

Ne znam je li Duki poznato da je prije mene intervju s Vojislavom Šešeljm napravio YUtarnji list! Novinar Pero Zlatar po naputku Mirana Pavića, sina Ninoslava Pavića i urednika nedjeljnog izdanja, bio je u Beogradu prije nekoliko dana i razgovarao sa Šešeljem! Za razliku od mene, podilazio mu je, nazivao ga je “gospodinom” i uvlačio mu se. Postoji i audio-zapis tog razgovora. YUtarnji list planirao je objaviti razgovor kao dio plana Ive Josipovića da neutralizira Šešelja. Jučer sam im u Bujici poremetio plan i sada su bijesni. Hoće li Duka jednakom mjerom osuditi i Pavića kada čuje razgovor njegovog novinara sa Šešešljem, a za što sam se već pobrinuo?!

Nadalje: zahtjev za intervju sa Šešeljem iz Hrvatske je uputilo u Beograd još nekoliko medija. Iz Bosne i Hercegovine – Federalna televizija. Zahtjeve su uputili i Slovenci i Makedonci. Šešelja je zvao i BBC, a već je dao intervju ruskoj nacionalnoj televiziji. U Hrvatskoj su Šešalja pratile sve televizije i javljale se iz Beograda uživo s njegovog mitinga. Portali i tiskani mediji cijelo vrijeme objavljuju njegove izjave. I sve to nije problem. Problem je samo u tome, što sa Šešeljem nije razgovarao neki iskompleksirani ljevičarski lik, kojem bi onda on imao što za spustiti.

Meni sigurno nije mogao reći da sam “njihov” ili da sam “poturica”. Nekima koji me sada napadaju – Šešelj bi sigurno rekao: “Ajde bre, ne seri, pa i ti si naš, i ti si Srbin i ti što uređuješ najčitaniji portal ili najgledaniju emisiju! I tebi je stari bio oficir JNA! I tebi je deda bio u četnicima, šta se sad dodvoravate ustašama!” Zato i ne smiju s njime razgovarati i sada seruckaju da je to “nehigijenski”. A ja – niti se bojim razgovora, niti pucnjave, ako do nje opet dođe. Kao neki drugi voditelji kojima se gadi odora hrvatskog vojnika.

Sviđalo se to nekome ili ne, Šešelj je jučer i definitivno razobličio bitne stvari: Srbijom vlada četništvo, a Hrvatskom Jugoslaveni i sluge Beograda. Partizansko-četnička (“antifašistička”) koalicija obnavlja Jugoslaviju pod nazivom “Region” i djeluju slično kao što su djelovali od 1941. do 1945. Samo ne ubijaju mecima, nego medijski. A sada sam i ja bacio medijsku bombu. Pa kad je rat – neću valjda dezertirati. Izašao sam na megdan i nisam poginuo. Narod kaže da se nisam osramotio – hvala narode!

Priznajem, jedan dio novinara je ljubomoran što nisu na mojemu mjestu. Učinili bi sigurno sve da je Šešelj intervju dao njima, bilo da se radi o portalima u Hrvatskoj, Bosni ili Srbiji, a možda čak i istoga imena! Žao mi je što Šešelja nisam pitao što misli o Duki, YUtarnjem listu ili nekim “desničarskim” portalima, koji su istovremeno “desni” i u Srbiji i u Hrvatskoj. Još stignem. Isto kao što stignem objaviti poneku pikanteriju vezanu uz “ugledne” članove Dukinog društva. Čast izuzecima. Fakat mi godi osuda Duke.

Godi mi osuda Bojana Glavaševića! Hvala Bojane, pa ti dobro znaš da ja nisam iz Prijedora i da više volim ljude bez ruku i nogu koji za tebe kažu da si izdajica! Godi mi osuda lažnih “desničara” koji su i definitivno dokazali da su u službi Ive YUsipovića i njegove misije “Pantovčak 2”. To sam tvrdio od početka, a neki mi nisu vjerovali. Sada su maske napokon pale.

Na kraju, zahvaljujem mnogobrojnim prijateljima na potpori. Komentari na raznim portalima dovoljno govore: narod nije slijep i prepoznao je vrijednost, hrabrost i inteligenciju u onome što sam napravio. Ako nam je preostao Šešelj da nam otvori oči – sami smo si krivi, ali to je, na žalost – tako. Naročito zahvaljujem braniteljima koji su prezadovoljni ovakvim načinom razobličavanja svih neprijatelja Hrvatske.

Neka mlade generacije vide da su i Šešelj i Vučić i Nikolić – četnici, da nema više “bratstva i jedinstva” i da Hrvatskom vladaju simpatizeri Beograda. Oni se ljube tri puta s Nikolićem, a ne ja. Oni šute kada Srbi pale hrvatsku zastavu, a ne ja. Oni nemaju hrabrosti razgovarati sa Šešeljem ponosno i uzdignute glave, a ne ja. Oni imaju nečistu savjest – a ja spavam mirno!

ŽIVJELA SLOBODA MEDIJA – OD DUKINOG DRUŠTVA NE OČEKUJEM NOVINARSKU NAGRADU, IAKO KOMENTARI KAŽU DA SAM SNIMIO NAJGLEDANIJU I NAJKOMENTIRANIJU EMISIJU GODINE!