Reportaža o požarima u Hrvatskoj govori o onome što se dogodilo. Ne onako kako su o tome izvještavali glavni mediji, nego o tome što se zaista događalo na jugu Hrvatske ovoga ljeta, piše Projekt Velebit.
U Hrvatskoj se ove godine dogodio enorman rast broja požara. Naime, do polovine ljeta ove godine u tri dalmatinske županije bilo ih je tri puta više nego cijele prošle godine. Toliki rast, toliki enormno veliki broj požara nije moguće objasniti pričama o suši ili visokim temperaturama jer su se s istim klimatskim nepogodama susreli i naši susjedi u Srbiji i Bosni i Hercegovini, ali kod njih nije zamijećen porast u broju požara.
Činjenica da su požari izbijali na prostoru gdje je prije dvadesetak godina izbila srpska pobuna, odnosno na prostoru tzv. Republike srpske krajine, dakle u Splitskoj, Šibenskoj i Zadarskoj a ne u susjednim županijama, Primorsko-goranskoj, Istarskoj ili Ličko-senjskoj gdje su identični klimatski uvjeti i vegetacija, upućuje na više nego opravdanu sumnju kako su ovoljetni požari bili podmetnuti, a po mnogim indicijama upravo od strane Srba.
Međutim, nakon što je hrvatsku javnost u jeku tih požara uzbunila vijest kako je u okolici Kistanja uhićena skupina Srba pod sumnjom da su izazvali niz vrlo velikih požara, dva dana nakon toga, tu je vijest zasjenila priča o dvije djevojke Hrvatice, koje su na istom prostoru uhićene zbog podmetanja požara. Ono što je hrvatsku javnost dodatno zapanjilo bila je navodna izjava jedne od tih djevojaka koja je policiji navodno priznala da je zapalila selo Brgud zbog mržnje prema Srbima.
Vijest je eksplodirala, osobito u Srbiji i BiH-a, koje su svoju javnost izvijestile kako Hrvati, ‘ponovo kao i 1995. godine pale srpske kuće‘. Takav iznenadni obrat je potpuno relativizirao odgovornost desetak do tada uhićenih a uglavnom puštenih Srba podmetača požara, koji su nakon toga odjednom postali ljudi s posebnim potrebama, smanjene ubrojivosti, bolesnici, piromani kojima zapravo treba pomoći, koje se nikako ne smije suditi za nešto što bi u svakoj normalnoj državi dobilo jasnu kvalifikaciju terorizma.
Cijela je priča dobila i drugu konotaciju nakon što je hrvatska pjevačica Meri Cetinić na svoj fecebook stavila objavu Šime Ušljebrka, mještanina susjednog sela Lisičići, koji poznaje uhićene djevojke i koji je prvi javno rasvijetlio detalje podle medijske manipulacije s uhićenim djevojkama, kojima se na teret stavlja podmetanje požara u selu Brgud.
Zanimljivo je da su jedino iz istrage uhićene Josipe Ž. u javnost iscurile informacije. Hrvatska je javnost samo za ovaj slučaj saznala što je sve uhićena izjavljivala, koji su njeni motivi i to, ni više ni manje, nego mržnja i osveta prema Srbima. U svim drugim slučajevima tzv. piromana, policija i Državno odvjetništvo su bili toliko zatvoreni da se ni danas ne zna baš ništa o identitetima i motivima srpskih piromana. Mediji su potom, brzo odradili kampanju kako ‘eto piromani nemaju nacionalnost, niti ju smiju imati‘.
Uhićena Josipa Ž dolazi iz vrlo siromašne obitelji koja živi od socijalne pomoći i povremenih sezonskih poslova. Osoba takve obiteljske anamneze je sasvim sigurno pogodna za manipulacije i ucjene. Samo po sebi je sumnjivo da Josipa priznaje kako je podmetnula požar, a to obrazlaže osvetom prema Srbima koji su joj zapalili kuću i imanje, samo po sebi znatno otežava kazneno pravnu situaciju, jer tako može biti optužena za zločin iz mržnje i dobiti višegodišnju zatvorsku kaznu.
U zadnjem broju Hrvatskoga tjednika Ivica Marijačić rasvjetljuje ovu enigmu i objašnjava kako je Josipa djevojka s ograničenom moći odgovornoga promišljanja, te da ona tijekom razgovora u policiji nije dala eksplicitno priznanje, nego je potvrdno odgovorila na sugestiju policijskoga istražitelja, odnosno na njegovu provokaciju „vidi što nam Srbi rade, majku im…“, ona je kimnula glavom.
Navodno je upravo to uzeto kao njezino priznanje i kao razlog pritvaranja. Isti tjednik donosi podatak da je navodni požar u Brgudu izazvao mještanin srpske nacionalnosti Milan G. koji ga je i prijavio.
Zanimljivost požara u Brgudu jest da je on izbio na južnoj strani sela kada je puhala bura, dakle vjetar sa sjevera te se odmah po izbijanju, taj požar udaljio od sela Brgud zahvaćajući nešto malo šikare i raslinja uz zanemarivu štetu. Obilaskom tog požarišta kod sela Brgud lako je vidljivo kako su uz neke ograde požari izbijali, a uz susjednu ogradu je sve ostalo netaknuto.
Stanovnici Kistanja, Hrvati koji su tamo doseljeni iz sela Janjevo, vrlo su ogorčeni zbog požara, ali i zbog cijele situacije u kojoj se nalaze u svojem novom zavičaju. Iako je njih u Kistanjama više od Srba povratnika, vlast u Kistanjama drže Srbi i to zbog 2 tisuće lažno prijavljenih Srba koji žive u Srbiji, a u Kistanje dolaze samo na glasanje ili po mirovine. Tko ima vlast, taj onda i vodi kadrovsku politiku pa tako i politiku zapošljavanja. Za Janjevce, odnosno Hrvate u Kistanjama to znači da o zapošljavanju mogu samo sanjati.
Ovih je dana aktualna tema o ploči HOS-a u Jasenovcu. Traži se uklanjanje te ploče zbog navodnog fašizma koji ona simbolizira. Međutim, zanimljivo je, ako vas put nanese na mjesno groblje u Kistanjama kako se tamo bez imalo stida koćoperi raskošni spomenik palome knindži Milanu Krneti na kojemu je napisano: ‘Za Krajinu Mišo pade i svoj život mladi dade‘. A u potpisu stoji “Tvoje Knindže“.
Da podsjetimo zaboravne: tzv. Krajina je bila zločinačka okupatorska paradržavna tvorba, a potpisane knindže su prednjačile u zločinima nad hrvatskim življem, primjerice obližnje Škabrnje. Je li ovakvo slavljenje pripadnika hrvatskih krvnika na teritoriju Hrvatske fašizam, procijenite sami.
Stari ljudi koji žive na tim opožarenim područjima pamte kako su požari nekada bili rijetkost. A danas, točnije ove godine čak 5000 požara. To je strašna brojka koja upućuje na punu mobilizaciju svih sigurnosnih službi u Hrvatskoj. Priče o tome kako požari izbijaju slučajno iz nehata, odbačenim opuškom, krhotinama razbijene boce, udarom groma ili iskrenjem dalekovoda su, blago rečeno, priče za malu djecu. Jeste li ikada pokušali zapaliti suhu travu opuškom ili krhotinama stakla razbijene boce? Iznenaditi ćete se kad vidite kako je to gotovo nemoguće. Kad ste čuli da je udario grom i izazvao požar? A legende o dalekovodima koji bacaju iskre su jednako idiotska objašnjenja.
Požari u Hrvatskoj su podmetnuti i to treba jasno reći i prema tome postupati. Radi se o jednoj golemoj pojavi širokih razmjera koja se događa isključivo na prostorima gdje je izbila srpska pobuna devedesetih. Radi se o djelima surovog terorizma i kao takve hrvatsko bi ih pravosuđe moralo sankcionirati dugogodišnjim zatvorskim kaznama, a ne kao što je praksa takve prikazivati kao bolesnike i upućivati ih u ustanove za liječenje ili socijalnu skrb.
Upravo je takav odgovor, takva reakcija nadležnih jednako opasna baš kao i piromanski terorizam onih koji se ne mire s propašću svoje paradržave u Hrvatskoj, nego u svojim glavama sanjaju nove ratne pohode.
IZVOR/ Projekt Velebit
